Mjesec: Juni 2016.

ADMIR MURATOVIĆ “DRUŠTVENO-POLITIČKI ANGAŽMAN BOŠNJAKA SANDŽAKA, U PERIODU IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA, NA PUTU ZAŠTITE NACIONALNOG I VJERSKOG IDENTITETA, S POSEBNIM OSVRTOM NA JUGOSLOVENSKU MUSLIMANSKU ORGANIZACIJU I DŽEMIJJET EL ISLAMI”

Prvo političko organizovanje sandžačkih Bošnjaka na političkom planu, desilo se 1917. godine kada je organizovana i održana “Sjenička konferencija”, na kojoj su učestvovali predstavnici iz oba dijela Sandžaka i gdje je od okupacionih vlasti traženo ujedinjenje Sandžaka i njegovo pripajanje matici Bosni i Hercegovini, a ako to ne bi bilo moguće, onda njegova autonomija kao jedinstvene cijeline.

Zbog poznatog završetka I svjetskog rata od ovih zahtjeva ništa nije bilo, a akteri konferencije su proganjani, a mnogi likvidirani posto su označeni kao “austrofili” i optuženi za veleizdaju.

Dogovorom srpskih i hrvatskih političara na Krfu 20.07. 1917. godine zapečaćena je sudbina Bošnjaka, kako ovih u Sandžaku, tako i onih BiH, ali ne samo njih nego i sudbina Crnogoraca, kosovskih Albanaca, Makedonaca. Teritorije na kojima su oni živjeli u jesen 1918. godine ulaze u sastav Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca. Ni u ovoj državi Bošnjacima i Albancima nije bio zagarantovan ni minimum ljudskih, političkih i ekonomskih prava i sloboda.[i]

Nastavi čitati ADMIR MURATOVIĆ “DRUŠTVENO-POLITIČKI ANGAŽMAN BOŠNJAKA SANDŽAKA, U PERIODU IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA, NA PUTU ZAŠTITE NACIONALNOG I VJERSKOG IDENTITETA, S POSEBNIM OSVRTOM NA JUGOSLOVENSKU MUSLIMANSKU ORGANIZACIJU I DŽEMIJJET EL ISLAMI”

USMENA PRIČA “ALLAHIMANET”

Nakada davno u Sandžaku se dešavalo da momku isprose djevojku, a da se prije toga dvoje mladih ne vide. I pored takve ženidbe, zbog obostranog poštovanja, takvi brakovi su većinom bili uspješni.

Nastavi čitati USMENA PRIČA “ALLAHIMANET”

BASNA “VRANA I LISICA”

Čučala vrana na trn, a kraj nje prođe lisica, pa joj uzgred dobaci:

„Zar nije bolje ležati u gnijezdu, nego visiti po trnju?“

„Nije“ – reče vrana – „kad čučim na trnju vidim ispred sebe do na kraj svijeta.“

Nastavi čitati BASNA “VRANA I LISICA”

SENADIN PUPOVIĆ “NEIZVJESNI ODLAZAK”

Svi su čekali da Zajko ode. Rečeno mu je da je putnik još prije mjesec dana. Njegova stara majka, žena i petoro djece su se već počeli pirpremati za njegov odlazak. Čak je i njihova jedina krava Mrkulja spremana za kasapnicu. U varoši je u zadnje vrijeme omiljena terma razgovora bila: Je li došlo najzad vrijeme da Zajko ode? I djeca su nešto načula pa su u svojim igrama razbrajalicama počela govoriti: Zajko će da ode, hoće-neće, hoće-neće, hoće-neće. Nekad bi zastala na – hoće, nekad na – neće i tako bi dalje nastavljala svoju igru. Prođe nekih dobrih mjesec dana pa i više, a Zajko se ne pridržava određenog datuma za odlazak. Ispade nekako kao da je iz čista mira obolio. Poneko bi u šali dobacio:

– Razbolje se od ćeifa da ne radi.

Nastavi čitati SENADIN PUPOVIĆ “NEIZVJESNI ODLAZAK”

RIFAT BURDŽOVIĆ TRŠO “SUDBINA”

“Šta ti je, sine, te tako bolno jecaš?”

Pitaše ga mati.

“Zašto snužden ideš, putem uvijek klecaš!

Tvoja duša pati?’

 

“Zabrinut sam, majko; skoro moram ići;

Tebe mi je žao!

Sudbina me čeka, sad će po me stići;

Ja je nisam zvao?“

Nastavi čitati RIFAT BURDŽOVIĆ TRŠO “SUDBINA”

BRAHO ADROVIĆ “TEKLA RIJEKA”

I

Tri mjeseca i tri dana

Tekla rijeka izbjeglica

Crna rijeka oplakana

Zlorječica Zloslutnica

 

Preko Kule i Čakora

Preko bola preko jada

Tekla rijeka Grozomora

Od stida se znoji džada

Nastavi čitati BRAHO ADROVIĆ “TEKLA RIJEKA”

BRAHO ADROVIĆ “ELEGIJA ZA SUADU”

                 I

Zaboraviti ne mogu

Ustrijeljenu Suadu sa Baščaršije

Oprostiti neću ni narodu ni Bogu

Bog ubio ljude krvopije

Oni strijeljaju moj grad

Ubijaju mu dušu ljudi bez duše

Rakete lete na žive mete i sad

I sada se ideali ruše

Nastavi čitati BRAHO ADROVIĆ “ELEGIJA ZA SUADU”

SAIT ŠABOTIĆ “KASUM REBRONJA GUSLE I PJESMA SU BILI NJEGOVA BORBA ZA UGLED I DOSTOJANSTVO”

Onoga dana kada je na ahiret preselio stari Hazir Rebronja, počelo se odmotavati klupko njegovog života. Jedni su ga neizmjerno veličali i o njemu toplo govorili, dok su drugi, „riječ im se ne čula“, tiho i sa nekim strahom pričali da je dugo bećario i bekrijao, a da se po bratovoj smrti smirio, okućio i počeo mirnije živjeti. Zajedno sa suprugom Grudom, koja bijaše od Sefera iz Ugla, podizao je djecu i vodio brigu o svom malu. U zrelim godinama, i „Bog ga je pogledao“. Bjelopoljski begovi Kajabegovići su mu ponudili da bude mutevelija njihovog saraja u Goduši, što on prihvati sa sveg srca i puno radosti. Nijedan putnik niti namjernik, koji je išao od Akova ka Sjenici ili Pazaru, nije se požalio na njega i njegov džumretanluk. Svi su bili zadovoljni njegovim postupcima i uviđajnošću. Svako ko bi na svom putu predahnuo u Goduši, nastavljao je put sitkile i uvijek mu se činilo da bi na odredište stigao prije nego što je mislio. Handžije iz Ugla i Melaja, pa i oni udaljeniji, dolazili su kod Hazira da ponešto nauče od njega. Hazir je to znao i nije skrivao svoje zadovoljstvo. I svoje sinove – Kasuma i Zahira, učio je da budu mumini i džumretani.

Nastavi čitati SAIT ŠABOTIĆ “KASUM REBRONJA GUSLE I PJESMA SU BILI NJEGOVA BORBA ZA UGLED I DOSTOJANSTVO”

MITHAD BEGIĆ „SIJARIĆEVO UMIJEĆE“

Na Sijarićevu riječ se treba navići kao na zrak koji se udiše. Smeta najviše raskorak između našeg bića i naše kulture. Treba se uskladiti kao pisac što svoj govor prigotovi za dugu putničku priču. Čim se uhvati korak i stane di­sati zdušno, ritam se složi i ujednači, a priča poteče kao izvorska voda niz grlo. Nigdje više spotaknuća za dokučenu istinitost.

Nastavi čitati MITHAD BEGIĆ „SIJARIĆEVO UMIJEĆE“

SALADIN BURDŽOVIĆ “EFENDIJA BEDRO I NJEGOVE MUĆKE”

Hodža je došao rano ujutru! Bila je srijeda! U dugom mantilu, kao crna ptica, kao neminovnost. Taj pogled njegov, kao da sam ga ranije sreo, pa ga upitah:

– Da se nijesmo, ja i ti, možda, ranije, sretali u Novom Pazaru?

Pogledao je kroz mene, očima istim kao što su Jasminine, i osjetio sam da me nije vidio!

– Ne! Ne, ne… – bio je sumnjivo kategoričan, mada bih se mogao zakleti da ga odnekuda znam, bar iz nekog starog filma, ili lošeg sna.

Nastavi čitati SALADIN BURDŽOVIĆ “EFENDIJA BEDRO I NJEGOVE MUĆKE”

JAKUB DURGUT “UZEIR BEĆOVIĆ (1936-2008)”

U Pljevljima je poslije kraće i teške bolesti u sedamdeset trećoj godini preminuo Uzeir Bećović, jedan od najplodnijih kulturnih stvaralaca na prostoru Crne Gore.

Bećović je rođen 8. aprila 1936. godine u Lever Tari, pored Pljevalja, gdje je završio osnovno školovanje. Gimnaziju je završio u Pljevljima, a potom je više obrazovanje stekao u Zagrebu i Beogradu. Obavljao je značajne funkcije u mnogim društveno-političkim, sportskim i kulturnim organizacijama u Pljevljima, Crnoj Gori i šire.

Nastavi čitati JAKUB DURGUT “UZEIR BEĆOVIĆ (1936-2008)”

ABDULAH TALUNDŽIĆ „ALTUN-ALEM DŽAMIJA U NOVOM PAZARU“

Novi Pazar (Jeni Bazar) je osnovao glasoviti turski vojskovođa, krajišnik, graditelj i administrator, Isa-beg Ishaković 1459.  godine, a dao mu ime Jeni Bazar za razliku od Trgovišta (Pazarišta) udaljenog 10 km od Novog Pazara koje se od 1455. godine naziva Stari Pazar (Eski Bazar).

Isa-beg Ishaković prvo je podigao vojni logor, potkupolnu džamiju, imaret, hamam, karava saraj, oko 56 dućana, iz čijih se priloga održavao njegov vakuf.

Novi Pazar je 1477. godine postao sudsko-adminstrativni centar vilajeta (Jedidže Bazar), a 1485. dobio je novo ime „Vilajet Jeni Bazar“. Osvajanjem bosanske države, Turci 1463. osnivaju Bosanski sandžak, a 1580. Bosanski pašaluk, kome priključuju novopazarski kraj u čijem sastavu ostaje do 1878. godine.

Nalazeći se na raskrsnici prometnih puteva, Novi Pazar se brzo razvija i prerasta iz male kasabe u administraitivni i trgovački centar.

U to vrijeme, formirano je jezgro novopazarske čaršije, oko koje je 1485. bilo 5 muslimanskih mahala: Pašajigitova, Murata Subaše, Kadin, Nevteš Alijeva i Dragmanova sa 167 porodica, 4 kršćanske mahale sa 71-om porodicom i kolonija Dubrovčana.

Nastavi čitati ABDULAH TALUNDŽIĆ „ALTUN-ALEM DŽAMIJA U NOVOM PAZARU“

Hector Hugh Munro “THE LOST SANJAK”

The prison Chaplain entered the condemned’s cell for the last time, to give such consolation as he might.

“The only consolation I crave for,” said the condemned, “is to tell my story in its entirety to some one who will at least give it a respectful hearing.”

“We must not be too long over it,” said the Chaplain, looking at his watch.

The condemned repressed a shiver and commenced.

Nastavi čitati Hector Hugh Munro “THE LOST SANJAK”

PETAR VLAHOVIĆ “BRODAREVO I NJEGOVA OKOLINA”

Monografija “Brodarevo i njegova okolina” akademika Petra Vlahovića objavljena je u Beogradu 1968. godine. Izdavač mongorafije jeste Univerzitet u Beogradu. Monografija je nastala kao produkt doktorskih istraživanja i predstavlja relevantnu antropogeografsku studiju Brodareva i njegovoga stanovništva.

Nastavi čitati PETAR VLAHOVIĆ “BRODAREVO I NJEGOVA OKOLINA”

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DVANAESTO PJEVANJE

                     XII

Željni bezi i danom i noćom
U Budimu zavičaju svome.
Svaki sišli kod dvora svojega
Kad svatovi iz Budima kreću,
I poveli Zajimovu Fatu.                                              12270

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DVANAESTO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – JEDANAESTO PJEVANJE

                  XI

Te u jutru rano poraniše.
Tale zovnu Hrnjicu serdara:
„Zovi, Mujo, tvoje Kladuščane                                   11635
Na kapiju Budimskog vezira!
Od voska ćeš konop namazati,
Pa ćeš dvije zamke načinjeti.
Jednu na vrat turi Dženeralju,
Jednu turi murtatu veziru!                               11640
Jednog vješaj od te stran’ kapije,
A drugoga s ove strane vrata!
Nek preteže jedan pro drugoga,
Nek ne žali jedan na drugoga.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – JEDANAESTO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DESETO PJEVANJE

                         X
Mrkli akšam, Tale hazur vika.
Cifrić Hasan jahnu bedeviju,
Pa za njime tri ajana carska,
Pa dva bega sa vrela Cetinje,                          10390
Pa unačko dvanes kapetana,
Pa za njima c’jele fidahlije.
„Jalah!“ – rekli, poljem poleteli,
Dok su došli do čekme-ćuprije.
Tamam prošlo četiri sahata,                             10395
Dok dugačko polje prelećeli.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DESETO PJEVANJE

PRIJEPOLJE – OSNOVNA GEOLOŠKA KARTA

Rad na geološkom kartiranju lista Prijepolje je započet 1965. godine u okviru programa “Trijas Drina-Lim”, koji je zahvatao i terene Crne Gore i Bosne. Poseban program za list Prijepolje je otvoren 1967. godine.
Geolosko kartiranje lista je zapoceto 1965. godine, a zavdeno 1972. godine. Tumač je predat juna 1973. godine.
U geoloskom kartiranju terena lista Prijepolje ucestvovali su: Aleksandar Ćirić, rukovodilac radova, Zoran Obradinovie, Dragoljub Novkovie, Branko Jović i Ljubisa Karajić, tokom 1965. godine i Marko Jovanović, Čedomir Roglić, Vidosav Marković i Marko Ulniković, a 1969. godine i Aleksandar Popović.
Laboratorijsku obradu materijala vršili su: Ljubinka Maslarević (sedimentološka proucavanja paleozoika), Olga Jovanović i Rajna Gabre (sedimentološka proucavanja mezozojskih sedimenata), Cedomir Roglić (petrografska ispitivanja), Vera Pajić i Smiljana Stojanović (paleozojska fauna), Smiljka Pantić i Rajka Radojičić (mezozojska fauna), Nadežda Gagić (fauna neogena), Simka Crnčević i Dara Dimitrijević (hemijske analize).
U toku rada i obrade podataka povremeno su konsultovani Milorad Dimitrijević i Stevan Karamata.
Tumač i geološku kartu je uradio Aleksandar Ćirić, 1973. godine, a definitivnu verziju predao 1977. godine.
Tehničku obradu karte izvršila  je Božica Kudrin.
Tumač je redigovao S. Karamata, a stručno-tehničku redakciju karte izvrsio je Z. Pavlović.

Nastavi čitati PRIJEPOLJE – OSNOVNA GEOLOŠKA KARTA

KASIM HADŽIĆ „MEHMED VEHBI-EFENDIJA ŠEMSEKADIĆ“

Među organizatorima i vođama oružanog otpora austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine godine 1878. veoma istaknuto mjesto zauzima Mehmed Vehbi-efendija Šemsekadić, pljevaljski muftija.

Ovaj naš veliki rodoljub i borac protiv neprijateljske okupacije Bosne i Hercegovine potiče iz veoma ugledne ulemanske porodice koja je dala više istaknutih učenih ljudi.

Mehmed Vehbi-efendija rođen je u Taslidži (turski naziv za Pljevlja) po svoj prilici godine 1827. Školovao se u Đumišića (Drveniji) medresi u Sarajevu, a zatim u Šehzade-medresi u Istanbulu. Još kao student putovao je po prostranom turskom carstvu. Jednog ramazana, boraveći u nekom mjestu na obali Crnog mora, upozna se mladi Mehmed-Vehbi s nekom djevojkom i s njom se vjenča, ali – čini se da brak nije bio duga vijeka.

Nastavi čitati KASIM HADŽIĆ „MEHMED VEHBI-EFENDIJA ŠEMSEKADIĆ“

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DEVETO PJEVANJE

                       IX
Sad da vama za vezira pričam.
Svate viđe đe su zanoćili,                                9810
U Budim se pratnja povrnula.
Vezir zove vojnog komandara:
„Sve četiri na gradu kapije,
Zatvor vrata na svakoj kapiji!
Na bedeme i tablje careve                               9815
Obrnite grla od topova,
Kuda džada ide ka Budimu,
Kud su svati odveli Fatimu!

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DEVETO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – OSMO PJEVANJE

VIII
Dok se Tale dobro odmorijo,                          9310
Karakšam na zemlju panuo.
Ondar Turci večer večeraše,
I po polju kola preigraše.
Bože mili, pevaju Bošnjaci!
Celu noć him puške prepucaše.                      9315
Dok je sjutra zora udarila,
Orašanin poranijo Tale.
Poče Tale sokacima vikat,
Tražit Tale čauš’ i telale,
A gore se uzmeša gospoda.                             9320

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – OSMO PJEVANJE

VEHBO POPARA “AVLIJA”

Odahnu Hasan, steže ga nešto u srcu kao da bi pogođen nožem. Doći će on njemu glave, ne baš onako kako bi i trebalo, nego na fin način da niko ne primijeti i da se on, njegov prvi komšija, velika briga, ne sjeti ko ga je i za što dobro nasamario.

Misao na Ibrišima vraćala ga je u noć u mrak, u nešto što ni on nije mogao sam pretpostaviti. On da dirne na njegovu kuću, na njegov obraz, na njegovo poštenje.

Nastavi čitati VEHBO POPARA “AVLIJA”

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – SEDMO PJEVANJE

               VII
Sad ćatibi pera dofatiše
I bijele knjige bez jazije.                                6480
Kom će prvu knjigu našarati?
U Travniku Pašić Ibrahimu.
Ovaku mu paša besedaše:
„Moj jarane, Pašić Ibrahime,
U Travnik je cijela komanda,                          6485
Vojna struka i zemlja careva,
Na upravu tebe ostavljena.
Moj jarane, jesi l’ čuo, dragi,
U Kanidžu šta se učinelo?
Đe hadžija, stari alajbego,                               6490
Svoje begstvo sinu preturijo,
I za sina curu isprosijo,
Na daleko u egri Budimu,
Plemenitu Ali-bega Fatu?

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – SEDMO PJEVANJE