ĆAMIL SIJARIĆ „RIMSKI PRSTEN“

Govorili smo mu, i govorili, i govorili, i ne Azize, i ne Azize i on nas ne posluša, nego se diže da raskopa grob nekakvog starog Rimljanina. Veli nam da hoće da vidi šta je unutra.

Vas koji ste na zemlji ja vidim. Ali hajde vidi kroza zemlju, i dolje ima ljudi – veli nam.

Uzalud smo mu govorili da su dolje samo kosti; kosti davno umrlih Rimljana i Grka, i još nekih drugih: niko ne zna ko je u davnim vremnima živio u ovim našim Bačevinama; živio i otišao pod zemlju. Rekli smo mu:

Kud će na drugu stranu, nego podzemlju. Pod nebo ne može.

Odgovorio nam je da on to zna, i da zna što mi i ne znamo: da je hiljadu puta više ljudi pod zemljom nego na zemlji: veli nam da će ih od sada dolje biti manje za jednog čovjeka, jer će jednog Rimljanina da izvadi gore. Rekli smo mu da će izvaditi samo kosti, a one će biti kao i svake druge.

Šta će ti kosti, Azize? Razgrnućeš ih pred sobom i u njih gledati: tu ruka, tu noga, tu glava, a ta noga ne hodi, niti glava zbori; ne preturaj, Azize mrtve kosti.

Hoću onoga Rimljanina – odgovorio nam je, za druge veli da ih neće dirati.

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ „RIMSKI PRSTEN“

KEMAL MUSIĆ “RAZBIJANJE FORME (O KNJIZI „PROLAZNOST“ EDINA SMAILOVIĆA)”

Književna i estetska forma imaju različita značenja, zavisno od teorijskog pristupa. Zavisno od pristupa, umjetničko djelo se shvata kao sistem ili struktura koja sadrži niz elemenata. Forma je granica ili kontura predmeta i moglo bi se reći da je ona važna za doživljaj, realizaciju stvaralačkih mogućnosti, sklopa dijelova u umjetničkom ostvarenju. Otuda forma u pojedinačnom književnom djelu, zavisno od žanra, može biti metrički oblik, pripovijedna perspektiva ili kompozicija. Izučavanje umjetnosti i književnosti koje počiva na pretpostavci da je djelo uređeni skup segmenata, dominira evropskom estetičkom mišlju, počev od Aristotela. Ovaj sistem odnosa shvatan je i kao harmonija, pri čemu se istovremeno pretpostavljalo da skladan odnos dijelova i cjeline odgovara pojmu lijepog.

Nastavi čitati KEMAL MUSIĆ “RAZBIJANJE FORME (O KNJIZI „PROLAZNOST“ EDINA SMAILOVIĆA)”

ENES HALILOVIĆ „SPLAVARI PONORNICE ZEHNIJE BULIĆA“

Zehnija Bulić, jedan od splavara i kockar na varljivoj granici lirike i ispraznog poetskog iskaza, srazmjerno је škrt u stihovima koliko i stvarnost prema njegovim likovima čiji udes u ovoj knjizi biva skiciran ili tek zabilježen uz poneku činjenicu, slike ograničene saznajnosti ili uzgredno pronicanje u zavičajni kolorit praćeno težnjom da se strofe uzdignu nа stepen univerzalnosti.

Nastavi čitati ENES HALILOVIĆ „SPLAVARI PONORNICE ZEHNIJE BULIĆA“

SANJIN KODRIĆ “KNJIGA FUNDAMENTALNOG I PIONIRSKOG ZNAČAJA”

SANJIN KODRIĆ “KNJIGA FUNDAMENTALNOG I PIONIRSKOG ZNAČAJA”

Enciklopedija sandžačkobošnjačke književnosti dr. Jahje Fehratovića autorsko-priređivačko je djelo izrazitog značaja i naročito rijetke, kapitalne vrijednosti.

Pojam sandžačkobošnjačke književnosti terminološki je relativno nov, no – sasvim suprotno – pojava na koju upućuje povijesno seže do vremena srednjeg vijeka, otkada se kontinuirano razvija sve do danas, kad napokon biva temeljito i cjelovito književnohistorijski i kulturološki definirana. Sandžačkobošnjačka književnost, naime, složeni je prekogranični književni fenomen izrazitog interliterarnog i interkulturalnog karaktera, koji upravo i u ovoj svojoj interliterarnoj i interkulturalnoj složenosti temelji svoj specifični, jasno prepoznatljivi književni i kulturalni identitet.

Nastavi čitati SANJIN KODRIĆ “KNJIGA FUNDAMENTALNOG I PIONIRSKOG ZNAČAJA”

REDŽEP NUROVIĆ “PRIČA O BIHORU I JOŠ PO NEČEMU”

Sjednem da napišem priču, horan, čini mi se. Hartija preda me kao zima sibirska, široka i hladna. Svaka mi riječ u bjelinu tone i zebe. Uzalud mi samouvjerenje da sam to radio i znao raditi. U topla njedra vasvijek priču imao. Ali, problem kao da nije u meni, niti u sadržaju o kom želim pisati, nego u sumnji u one koji će čitati – hoće li priču begenisati ako im po bilo čemu odudara od pripovijedanja omiljenih govorčara.

Nastavi čitati REDŽEP NUROVIĆ “PRIČA O BIHORU I JOŠ PO NEČEMU”

FAIZ SOFTIĆ “SJEĆANJE NA ISMETA REBRONJU”

Bio sam, te godine, u drugom razredu Osnovne škole “Šukrija Međedović”. Sipanje, područno odjeljenje Crhalj. Omalena škola sa šiljastim krovom, dvije učionice i zbornicom, nalazila se tik uz put, kojim je traktorista Miraš vozio brašno za udaljena planinska sela u Bihoru.

Tri mlada učitelja i školska druga, rođeni u okolnim selima, započinjali su svoju dugogodišnju učiteljsku službu u bihorsim školama. Ismet Rebronja, rođen u Goduši, Jagoš Kuč u Crhlju, a moj brat Rifat u Vrbama.

Mladi, obrazovani, lijepi….

Nastavi čitati FAIZ SOFTIĆ “SJEĆANJE NA ISMETA REBRONJU”

BUDO VUKOBRAT “IN MEMORIAM SAFET PLAKALO: PEROM I SRCEM ZA POZORIŠTE”

Sarajevski ratni teatar, jedna od najvitalnijih pozorišnih kuća u regionu, potvrdio je kako je 19-og dana marta, tek desetak dana od kad je napunio 65, otišao Safet Plakalo, jedan od najzaslužnijih ljudi što ova ustanova uopšte postoji.

“Obaviještavamo kolege, publiku i sve prijatelje SARTR-a da je 19. marta 2015. godine preminuo naš Safet Plakalo, jedan od osnivača Sarajevskog ratnog teatra, prvi njegov direktor u tri mandata, dramski pisac, pozorišni kritičar i teatrolog”, saopštili su.

Plakalo je, bez ikakve sumnje, bio jedan od najvažnijih, a k tomu i najuvaženijih, teatarskih poslenika i među rijetkim piscima balkanskih prostora koji su sve stvaralačke potencijale posvetili pozorišnoj sceni.

Rođen je u okolini crnogorskog grada Pljevlja, ali je kao veoma mlad došao u Sarajevo, pohađao i završio prestižnu Drugu gimnaziju i kao veoma mlad posvetio se pozorištu.

Nastavi čitati BUDO VUKOBRAT “IN MEMORIAM SAFET PLAKALO: PEROM I SRCEM ZA POZORIŠTE”

SINAN GUDŽEVIĆ „NISAM NEKO KO VOLI DA OBJAVLJUJE VLASTITE STIHOVE“

Sinan Gudžević je rođen 1953. godine u Grabu, podno Golije. Objavio knjige poezije Građa za pripovetke (1978) i Rimski epigrami (2001). Bavi se prevođenjem sa grčkog, latinskog, italijanskog i njemačkog jezika. Sada živi u Zagrebu.

 

Dvije decenije, uslovno rečeno, ćutanja je između vaših knjiga Građa za pripovetke i Rimski epigrami. Kako vam danas izgleda to vrijeme provedeno u neobjavljivanju svojih stihova? Da li bi ste nešto promijenili?

Jeste, dvije decenije i tri godine, od 1978. do 2001. prošlo je od izlaska moje prve do izlaska druge knjige stihova. No nije baš da sam ja dvadeset i tri godine mukom mučao. Objavljivao sam cijelo to vrijeme i stihove i prevode, po raznim časopisima, po koju knjigu prevoda sam objavio, samo nisam objavio knjigu stihova.

Nisam neko ko voli da objavljuje vlastite stihove. Nisam nikad takav bio, ni kad sam prvu knjižicu stihova objavljivao nisam baš nosio krilate sandale što je objavljujem. Meni je pisanje stihova jedna privatna, da kažemo intimna radinost. Ja se i sad iskreno pitam, a šta je to pa toliko važno u onome što sam napisao da je baš moralo biti objavljeno e da drugi to čitaju.  Svaki dan ponešto napišem, pa od toga nešto odbacim, nešto zadržim, a od zadržanoga opet nešto odbacim, nešto zakrpim, nešto rašijem, tu zašijem, tamo otšijem.

Za tih dvadeset i tri godine dogodilo se mnogo nečega što me je uvrijedilo, pa i ucvijelilo, sve se srozalo, vratili se četnici, ustaše, najgori se proglasili najboljima i bogme se podobro drže.

U svome stavu o objavljivanju stihova ne bih promijenio ništa, on je moje uvjerenje i, ako pri ovoj pameti ostanem, neće me lako napustiti.

Nastavi čitati SINAN GUDŽEVIĆ „NISAM NEKO KO VOLI DA OBJAVLJUJE VLASTITE STIHOVE“

FEHIM KAJEVIĆ: “DOGOVORILI SU ĆAMILOVO SMAKNUĆE”

FEHIM KAJEVIĆ: “DOGOVORILI SU ĆAMILOVO SMAKNUĆE”

 

Naš sagovornik je prošlogodišnji dobitnik nagrade “Zlatno pero Ćamila Sijarića” kojeg dodjeljuje BNV u Srbiji. Afirmisan je i priznati sandžački pisac. Zastupljen je u pokrajinskim, republičkim, državnim i inozemnim antologijama poezije, kao i u mnogo knjiga bošnjačke književnosti. Prevođen na više stranih jezika. Bio je potpredsjednik Udruženja književnika Crne Gore, predsjednik Udruženja književnika Sandžaka. Piše prozu i književnu kritiku. Privatno, za svoju dušu crta, slika i pravi skulpture u drvetu, te je imao i javne izložbe svojih radova.

Publicistika: Treća ruka (knjiga intervjua) Novi Pazar, 1993; Progoni i politički procesi u Sandžaku (koautori: Vasvija Gusinac i Safet Adrović- Vrbički), Novi Pazar. 1995; Treća ruka II (od Milovana Đilasa do Amora Mašovića) 2013.

Bio glavni i odgovorni urednik studentskog lista “Novi svet” u Prištini (1969 – 1971); urednik lista “Rad” (l977 – 199o) Saveza sindikata Jugoslavije za Crnu Goru; urednik revije “Sandžak”, “Sandžačke novine”, “Glas islama”, Parlament” u Novom Pazaru i “Vakat” u Rožajama. Pokretač više književnih glasila i književnih susreta i karavana u Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori . Jedan je “Trg pjesnika u Budvi” koji traje 6o noći u godini dana.

Nastavi čitati FEHIM KAJEVIĆ: “DOGOVORILI SU ĆAMILOVO SMAKNUĆE”

BEŠIR LJUŠKOVIĆ „PJESMA IZ MILET BAŠČE“

Slušao sam te u Milet bašči kraj šadrvana, uz tamburicu, dok je miris behara kapao s grana. Kada sam se prepoznavao u ogledalu zore u dert si bacala carske vojnike. Ispod kapa su im ispadale mokre, požutjele fotografije požudnih vjerenica. Te iste zore mi je jedan đerdan ostao u rukama od tamnožutog jantara, što su ga vijekovima, na smrznutu zemlju, iskapavale sibirske jele. Ne znam kako se obreo. Gorom su jezdili svatovi sa zaspalom nevjestom u kočijama od vjetra. Nisam ih vidio, samo sam ih čuo. Ali mi je prijala njihova pjesma.

Nastavi čitati BEŠIR LJUŠKOVIĆ „PJESMA IZ MILET BAŠČE“

NUSRET IDRIZOVIĆ „SVATKO BJEŽI NA SVOJ NAČIN“

Glavnom zmijaru dvora zapovijeđeno je da iz kraljeva rezervata pokupi sve zmije i da ih što prije pobaca u rijeku Bosnu.

Tako je zapovijeđeno, uzmaka nema, na dvoru se ustoličio običaj da se prigovor plaća glavom, bespogovorna poslušnost bila je glavna vrlina dvorskih zmijara i Zelija, ako želi da sa svojeg imena spere ljagu bogohulništva, ima da se povinuje zapovijedi i da učini ono što od njega traže ne samo kralj, vrhovna kapa, nego i sve one protuhe koje se danomice motljaju dvorom a da ne znaš ni tko su ni što su, odakle su, što traže u kraljevini i kakvo tajno zlo pronose mirnim dubravama Bosne.

Nastavi čitati NUSRET IDRIZOVIĆ „SVATKO BJEŽI NA SVOJ NAČIN“

REMZIJA HAJDARPAŠIĆ “OČEVA KLETVA”

Noć se se spuštala na selo kada dva premorena čovjeka, vodeći dva konja i dvije ovce uđoše u Malu Jablanicu. Jedan nekadar dječak svom snagom vučaše magare koje odbijaše da ide; jedna strana tovara bješe se pospustila, i ono stoji kao ukopano, dok dijete zateže povodac kao praćku. Hasan priđe i jednom rukom pridiže tovar, a drugom zateže konopac. Dječak je grdio magare i, očito, zahvaljivao se, jer Hasan od svega razumede samo “faljiminderit”.

Nastavi čitati REMZIJA HAJDARPAŠIĆ “OČEVA KLETVA”

SINAN GUDŽEVIĆ “NERED U GLAVAMA LJUDI”

Srbiji je svet potreban, a u njega ne može ići s pričom o četništvu kao antifašističkom pokretu. Onaj ko četništvo iz Drugoga svjetskog rata danas prikazuje kao odbranu srpstva ili antifašizam taj krivotvori činjenice i sebe upisuje u one koji lažima i mržnjom indoktriniraju mlade ljude. Bilo bi najbolje otvoriti pitanje o tome šta bi Srbija bila da u njoj nema četništva.

Nastavi čitati SINAN GUDŽEVIĆ “NERED U GLAVAMA LJUDI”

HUSEIN BAŠIĆ “DVIJE DOSAD NEZABILJEŽENE ANEGDOTE”

Književnik Ćamil Sijarić, koji je lično poznavao Avda Međedovića, jer je u kući njegovog amidže Iljaza Sijarića iz Šipovica Avdo često pjevao junačke pjesme, ostavio je svoje žive uspomene na njega u tekstu: “Avdo Međedović pjevač epskih narodnih pjesama”, (Život, 32, 1983) iznoseći niz zanimljivih i značajnih podataka iz života ovog našeg izuzetnog epskog pjesnika-pjevača.

Nastavi čitati HUSEIN BAŠIĆ “DVIJE DOSAD NEZABILJEŽENE ANEGDOTE”

MARKO VEŠOVIĆ “SLOVO O ĆAMILU”

I usmenog i pisanog Ćamila Sijarića svagda sam doživljavao manje kao našeg savremenika a više kao mitskog pripovjedača koji kazuje nešto starije i dublje, obuhvatnije i važnije, uz to i uzbudljivije, jer stvarnije i snovitije, od svakog ličnog iskustva. Kako drukčije, ako ne mitskim pričaocem zvati čovjeka koji, najčešće, zapravo i nije pripovijedao nego se kroz njega sama kazivala ljudska sudbina kakva je odvajkada?

Nastavi čitati MARKO VEŠOVIĆ “SLOVO O ĆAMILU”

ULVIJA MUŠOVIĆ “CIKLUS ANTIRATNE POEZIJE ISMETA REBRONJE”

Najznačajnija djela u sferi književnosti i umjetnosti uopšte, nastala su poslije velikih i burnih istorijskih događaja, najčešće ratova praćenih masovnim stradanjima ljudi. Bolno, surovo i tačno. Devedeste godine Dvadesetog vijeka, po istom tom pravilu usmjerile su mnoge procese na jugoslovenskom prostoru. Stradanja ljudi, najsvirepiji zločini, razrušeni gradovi i kolone obezdomljenih. A onda, kad je utihnulo oružje, oglasile su se muze. Čule su se one i u vrijeme detonacija, često ih i nadjačale, ali su sada bile glasnije i jače. Štampana su značajna književna dijela čija je tematika vezana za te procese, opominjuća, antiratna, optužujuća…

Rat legalno ubijanje. Rebronja, pjesnik, bezdomnik, kako je definisao sebe, zarobljen u sopstvenom pamćenju, emociji, sopstvenom biću, suprotstavio se onako kako on jedino umije, poezijom. Gusinjski guslar Abdulah Kuč, u Bašićevoj Kapiji bez ključa,[i] ispeo se na brdo da vidi i opiše Nokšićku bitku. Ne prihvata ponuđeno oružje od vojvode Marka, tražio je samo da ga namjeste na neku glavicu odakle će najbolje vidjeti čitav boj. Tako je i Rebronja exkomunicirao, ispeo se na svoj imaginarni Olimp, otvarajući kapije samo u najnužnijim prilikama. Ako bi uzeo oružje, pjesma mu ne bi valjala, ako zaćuti ni on neće valjati. Ostalo je samo pero i hartija… Tako je nastao taj antiratni ciklus Rebronjine poezije. Bolno svjedočenje o zlu, stradanju i ljudskom, odnosno, moralnom posrnuću.

Nastavi čitati ULVIJA MUŠOVIĆ “CIKLUS ANTIRATNE POEZIJE ISMETA REBRONJE”

Alija DŽOGOVIĆ “KONTINUITET BOŠNJAČKOG EPSKOG PJEVANJA U SANDŽAKU”

Sada mi postaje jasno zašto mi je 1950. godine, dok sam studirao u Beogradu jugoslovenske jezike i književnosti, profesor narodne književnosti Vido Latković dao za seminarski rad temu Današnji guslari u Bijelom Polju i okolini. Osobito je insistirao da ja, kao Bjelopoljac, napišem opširniji rad na ovu temu. I ja sam ga uradio zaista korektno, uglavnom deskriptivno – u formi izvještaja sa terenskih istraživanja. Profesor Latković je bio vrlo zadovoljan, pa je kasnije, za svoja predavanja koristio veliki dio sadržaja iz ove seminarske radnje. Ja sam, a i moji kazivači i informatori u Bijelom Polju i okolini – dakle u Bihoru, malo znao o Parry Milmanu i Albertu Batesu Lordu. Uglavnom onoliko koliko je dovoljno studentu da napiše dobar seminarski rad.

Nastavi čitati Alija DŽOGOVIĆ “KONTINUITET BOŠNJAČKOG EPSKOG PJEVANJA U SANDŽAKU”

ĆAMIL SIJARIĆ „PUT KROZ JARUT“

Šemso Katanić iz Vardišta imao je sestru Adilu. Bila je Adila udata u selo Djerekar, s druge strane gore i planine Jaruta.

Bile su prošle dvije i po godine kako Šemso nije vidio sestru; vodilo ga je srce da joj ode, ali, selo Djerekar bilo je daleko i moglo se otići samo na konju. A on nije imao konja. Niti je znao put kroz goru Jarut, pa su već dvije i po godine stajale pred njim te dvije nevolje, jedna što nema konja a druga što ne zna za put. Ali ono što je Šemso imao, bilo je njegovo srce i u srcu žudnja da – kad-tad – ode sestri u Djerekar.

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ „PUT KROZ JARUT“

ĆAMIL SIJARIĆ „DJEVOJKA“

Bila je još na nogama ta naša stara kuća, ali se činilo da će pasti čim jači vjetrovi dunu. Ličila je na sijedog starca koji je pošao na svoj posljednji put…

Nije više ispred nje pas lajao, nije se iz nje dim dizao, krov od šindre, nekad čađav, bio je ispran kišama i siv kao da je od kosti; otkovane daske visile su i nihale se na vjetru kao šetalica na satu pokazujući nekakvo svoje vrijeme…, ono kojim žive stare kuće. Gore, na vrhu krova, bila je i sada od drveta izdjeljana ljudska ruka sa svih pet prstiju, na koju su nekad slijetale ptice, i bilo je lijepo pogledati gore na kući rog, na rogu ruku, na ruci pticu…

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ „DJEVOJKA“

“LJIM SE MUTI, VOJVODA SE LJUTI”

Mark Miljani soko sa Cetinja

Pored Ljima ćeraše đogina.

Ljim se muti, vojvoda se ljuti,

Što mu nosi mrke Crnogorce.

Nastavi čitati “LJIM SE MUTI, VOJVODA SE LJUTI”