HAMDIJA KALAČ “OČEV STARI KAPUT”

Otac moj

od ranog osvita

oblači kaput od sigljavog sukna

kaput je star – u stotinu rita

i vrijeme u njemu

liči na suton

 

Sve sam više nalik

vremenu iz očeva kaputa

svici su u njemu

preko zime stanovali

iz njega su ljeta duvala

brižnost za bedrima

iznad zavičaja

kosači su pili vodu

sa mojih ruku

zbog žege prolazećih snjegova

 

Otac je objesio kaput

i legao da odsanja

žudnju listanja

 

Tinja tama na ognjištu

bestražine nebom se ocrtavaju

klija zaborav između očiju

Oblačim očev kaput

sa hiljadu rita

Ponavljaju se ljeta

i ožednjeli kosači

Moja se djeca još igraju žmurke

i sve više liče na misli

iz pocijepanog sigljavog kaputa

 

Bože

što mi dobro stoji

Očev kaput stari

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *