Padaju hametom. I sahat smrti udara tik-tak
svezani i žedni plavski taoci idu
niz zemlju suhu i pustu – Karadag.
Stupaju otac, sin i djeda – drug do druga
po tri koljena umiru zagrljena
ostaše prazni katuni, planine zaledi tuga.
Padaju hametom. I sahat smrti udara tik-tak
svezani i žedni plavski taoci idu
niz zemlju suhu i pustu – Karadag.
Stupaju otac, sin i djeda – drug do druga
po tri koljena umiru zagrljena
ostaše prazni katuni, planine zaledi tuga.
Usmena literatura predstavlja duh jedne zajednice, naroda ili šireg kolektiviteta. Na temeljima usmenog kazivanja, kao široj bazi, oformljeni su kulturni identiteti većine savremenih evropskih naroda, jer se kroz tu duhovnost prožima suština identitetskih elemenata koji jedan etnikum čine samosvojnim, i zato usmeno kazivanje predstavlja osnovu kulturnog pamćenja na koju se docnije naslanjaju svi ostali elementi materijalne i nematerijalne kulture jedne zajednice. Zbog toga je ova sinteza autorice Suzane Kujundžić Ostojić bila neophodan predložak za šire sagledavanje bunjevačke nacionalne zajednice, kao jednog u nizu posebnih balkanskih identiteta koji predstavljaju našu raskoš. Ovo djelo nije važno samo pripadnicima bunjevačke nacionalne zajednice već i svima nama koji dijelimo ovaj prostor, uzajamno se prožimamo i nadopunjujemo.
Nastavi čitati ALMA RIZVANOVIĆ “GROKTALICE BAČKIH BUNJEVACA SUZANE KUJUNDŽIĆ OSTOJIĆ”
neka boleština se uselila
u svaki deo tela.
Ni usta da se otvore,
ni noge, ni ruke da se pokrenu.
Sandžak je pogranična i prekogranična oblast Srbije i Crne Gore koji se oslanja na sever Kosova i Republiku Srpsku, odnosno Bosnu i Hercegovinu. Prostire se na 8409 kvadratnih kilometara od čega se u Srbiji nalazi 4504 a u Crnoj Gori 3905. [i]
Tokom procesa raspada Jugoslavije i nastanka veoma fragilnih novih državnih tvorevina sa tendencijom ka etnonacionalnim državama, i Sandžak je težio autonomiji. U oktobru 1991. godine održan je nezvanični referendum, koga je podržalo više od 90 odsto izašlih, ali ga je Srbija proglasila neustavnim i zbog toga je podigla optužnice protiv njegovih organizatora. Sulejman Ugljanin, kao glavni organizator je zbog toga otišao u Tursku gde je bio sve do 1996. Optužnica više nije bila pominjana.
Sandžačko pitanje se aktuelizuje u procesu raspada Jugoslavije i vezuje se isključivo za Bošnjake, odnosno muslimane. Režim u Srbiji je tokom tih godina vodio hajku protiv Bošnjaka, između ostalog zastrašivanjem stanovništva koje je vršeno stalnim pretragama kuća u potrazi za navodnim oružjem, kao i policijskom torturom i vojnim granatiranjem sela. To je period represije u Sandžaku i masovnih iseljavanja u evropske zemlje (Nemačka, Skandinavija…). Oko 70. 000 ljudi se iselilo, bežeći od terora. [ii]
Nastavi čitati SONJA BISERKO “SANDŽAK: POLITIČKO-SOCIJALNI KONTEKST – ŽRTVA ISLAMOFOBIJE?”
Vjerovatno da nema pitanja o kojem je više pisano u Crnoj Gori između dva rata od pitanja izgradnje Jadranske željeznice. Skoro da nije bilo boljeg znalca privrednih prilika, a da ovo pitanje nije razmatrao, niti je bilo stranke i političara koji „željeznicom“ nijesu mahali kao predizbornom parolom. Ovo je, istovremeno, bilo i značajno jugoslovensko pitanje na kojem su se prelamali različiti ekonomski, politički i nacionalni interesi.
Nas prije svega zanima ovo pitanje kao dio „crnogorskog ekonomskog sna“, izvjesnosti „ekonomskog blagostanja“, izborne obmane, sukoba interesa i objektivnih odnosa i uticaja. I ovo pitanje je „unijeto“ u novu državu, naravno u novom pravnom, političkom i teritorijalnom okviru. Ono je već 1918. godine imalo svoju „istoriju“. Do tada se ono uglavnom posmatralo kao pitanje „izlaska Srbije na more“ a od tada se može posmatrati, pored navedenog, i kao „ulazak Crne Gore u Jugoslaviju“.
Nastavi čitati PROJEKT PRUGE ROŽAJE-KURŠUMLIJA IZ 1907. GODINE
Kada sam nedavno bio u prilici da kupim sabrane putopise Zuka Džumhura i da ponovo pogledam njegove crteže u tim knjigama, nisam se mogao oteti utisku da ovi crteži prosto traže da se nešto o njima kaže kao o posebnom vidu crteža – onom koji nastaje kao putopisna beleška i svojevrsna banka podataka, sakupljena na putovanjima, sabranih utisaka koji potom još dugo mogu hraniti umetnikov duh i biti izvorište brojnih slika koje tek treba naslikati.
Nastavi čitati MEHMED SLEZOVIĆ “ZUKO DŽUMHUR – CRTEŽ KAO PUTOPISNA ZABELEŠKA”
U Časnom Kur’anu se za razmišljanje, kontemplaciju koristi više termina. Međutim, riječ TEFKIR se najčešće koristi tako da je ova riječ sa njenim izvedenicama u Kur’anu spomenuta mnogo puta, što nam govori o tome koliku pažnju Kur’an i islam posvećuju misli i razmišljanju. Pored ove možemo naći i druge riječi koje Kur’an koristi za razmišljanje, kao što je TA’KILUN. U svijetu nauke poznate su dvije vrste mišljenja. Mišljenje može biti kreativno ili kritičko. I jedno i drugo se ne stiče samo po sebi već se i za jedno i za drugo mišljenje mora uložiti mnogo truda, rada i požrtvovanosti.
Tema o kojoj želim govoriti u ovom radu tretirat će ulogu i značaj Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru u razvoju kritičkog mišljenja kod studenata, kao i važnost savladavanja tehnika kritičkog mišljenja, uloge profesora i obaveza studenata u savladavanju istih.
Thinking and contemplation terms are used In the Holy Qur’an several times. However, the word TEFKIR is most often used so that this word with its derivatives in the Quran is mentioned many times, which tells us how much attention the Qur’an and Islam dedicate to thoughts and thinking. In addition to this we can find other words that the Qur’an uses to think, such as TA’KILUN. In the world of science, there are two types of opinions known. Opinion can be creative or critical. Both are not acquired by themselves, but many efforts, work and self-sacrifice must be invested for one and the other opinion.
The topic I want to talk about in this paper will address the role and significance of the Faculty of Islamic Studies in Novi Pazar in the development of critical thinking among students, as well as the importance of mastering the techniques of critical thinking, the role of professors and the obligations of students in mastering them.
Esej govori o uzvišenim dimenzijama kojima teži skladno ljudsko biće. Autor nastoji čitoca voditi ka univerzalnim vrijednostima vjere i morala. Vrijednosti opisane kroz nebesku visinu i svjetlost simboliziraju bogobojaznost i osjećaj svjesnosti. Materijalizam je uzima danak kod čovjeka i svakim danom on klizi u ponor beznađa. Samo povratak Bogu Uzvišenom i vrijednostima vjere može zaustaviti ljudsko posrnuće koje svjedočimo.
The essay speaks of sublime dimensions that strive for a harmonious human being. The author seeks to lead the reader to the universal values of faith and morals. The values described through heavenly height and light which symbolize godliness and sense of awareness. Materialism is taking the toll on the man, and every day he slips into the abyss of hopelessness. Only the return to Supreme God and the values of faith can stop the human turmoil we witness.
“A u nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava. I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!” (Kur’an, 51:22-23)
U to doba Tutin je bio sasvim drugačiji. Bilo je samo destak kuća Hamzagića. Od Srba su bili samo neki činovnici koji su poslani na rad u Sresko načelstvo i opštinu. Malo docnije počeli su se doseljavati i neki Srbi iz okoline. Bila je još samo Ciganska mahala u kojoj su bili nastanjeni Romi-kovači. Među prvim Srbima koji su se doselili u Tutin bio je Nikodin Pantović iz Mojstira.
Dvije-tri kuće samo. Ali nam je
sve veliko:
Žene nam nose vodu sa bunara
kao da su neke velike žene.
Sjednem da napišem priču, horan, čini mi se. Hartija preda me kao zima sibirska, široka i hladna. Svaka mi riječ u bjelinu tone i zebe. Uzalud mi samouvjerenje da sam to radio i znao raditi. U topla njedra vasvijek priču imao. Ali, problem kao da nije u meni, niti u sadržaju o kom želim pisati, nego u sumnji u one koji će čitati – hoće li priču begenisati ako im po bilo čemu odudara od pripovijedanja omiljenih govorčara.
Nastavi čitati REDŽEP NUROVIĆ “PRIČA O BIHORU I JOŠ PO NEČEMU”
Pazite se onih koji okreću leđa ljubavi, ambiciji i društvu. Oni se svete što su od toga odustali.
Cioran
Ćamil Sijarić je poznat pisac. Bio je to vrlo visok čovjek – tako mi se barem činilo kao djevojčici -, pa smo možda zato za njega svi mi, djeca iz nebodera, bili nezamjetljivi. Hodajući pomalo povijen u pasu, gledao je ispred sebe, i ne pozdravljajući nas. A ako bi se meni slučajno obratio iz tko zna kojeg razloga, nisam razumjela što mi kaže, ili me pita. U stvari, Ćamil Sijarić je govorio naš jezik s toliko čudnim naglaskom, da ga, mi djeca, ne samo nismo razumjeli, nego smo mu se i rugali, naravno kad nas roditelji ne bi vidjeli. Naknadno će mi neko reći da je ovaj pisac crnogorskog porijekla, ili iz Sandžaka s juga Srbije, ili između ta dva regiona -, bilo mi je potpuno svejedno -, i da zato ima takav naglasak koji je nas, djecu iz nebodera, zabavljao.
I
Lim ima boju ukvarenog testa. Lim je
opštost vode. Besciljna količina. Postoje
i takvi ljudi koji u vodi limskoj vide
svadbe riblje, glave ludačke, šoferske.