KEMAL MUSIĆ “RAZBIJANJE FORME (O KNJIZI „PROLAZNOST“ EDINA SMAILOVIĆA)”

Književna i estetska forma imaju različita značenja, zavisno od teorijskog pristupa. Zavisno od pristupa, umjetničko djelo se shvata kao sistem ili struktura koja sadrži niz elemenata. Forma je granica ili kontura predmeta i moglo bi se reći da je ona važna za doživljaj, realizaciju stvaralačkih mogućnosti, sklopa dijelova u umjetničkom ostvarenju. Otuda forma u pojedinačnom književnom djelu, zavisno od žanra, može biti metrički oblik, pripovijedna perspektiva ili kompozicija. Izučavanje umjetnosti i književnosti koje počiva na pretpostavci da je djelo uređeni skup segmenata, dominira evropskom estetičkom mišlju, počev od Aristotela. Ovaj sistem odnosa shvatan je i kao harmonija, pri čemu se istovremeno pretpostavljalo da skladan odnos dijelova i cjeline odgovara pojmu lijepog.

Nastavi čitati KEMAL MUSIĆ “RAZBIJANJE FORME (O KNJIZI „PROLAZNOST“ EDINA SMAILOVIĆA)”

ЕНВЕР ГИЦИЋ “СОЦИАЛИЗАЦИЯ И ФОРМИРОВАНИЕ МИРОЛЮБИВОГО ПОКОЛЕНИЯ”

Несмотря на все многообразие мнений и толкований относительно целей религии и человеческой цивилизации, большинство мыслителей и ученых сходятся на том, что одна из целей всех религий и всей человеческой цивилизации заключается в формировании живущего на земле доброго, высоконравственного человека. Религии несут в себе свод моральных установок, направленных на воспитание человеческой души. В них изложены общие черты взаимоотношений человека со своим братом-человеком, его взаимосвязи с окружающим его миром, его связи со своим Творцом. Невзирая на все различия в подходах к вопросам телеологии и причинно-следственной связи между религией, философией и идеологическими теориями, никто не отрицает того, что формирование нравственного человека, формирование здорового миролюбивого поколения людей представляет собой высокую цель для любого, кого заботят судьбы общества, его будущее, кто желает добра себе и своим потомкам.

Nastavi čitati ЕНВЕР ГИЦИЋ “СОЦИАЛИЗАЦИЯ И ФОРМИРОВАНИЕ МИРОЛЮБИВОГО ПОКОЛЕНИЯ”

KEMAL DŽEMIĆ, RAMIZ TIGANJ “IDENTITETSKE OZNAKE U POETSKIM SVJETOVIMA ZAIMA AZEMOVIĆA I FAIZA SOFTIĆA”

Rad se bavi poetičkim osobenostima Zaima Azemovića (1935-2015) i Faiza Softića (1958), savremenih sandžačkih pjesnika, pisaca, publicista, esejista, kritičara i izučavalaca folkloristike, koji su svojim djelom sandžačkobošnjačkoj i cjelokupnoj bošnjačkoj književnosti podarili originalan poetički diskurs, te ove književne tradicijie obogatili novom tematskomitivskom građom i osobenim jezičkim izrazom. Svoje umjetničke svjetove Zaim i Faiz oblikuju klasičnim metodološkim postupcima, ali i modernističkim književnoumjetničkim tehnikama. Interpretativnim pristupom ovom prilikom komparativno posmatramo najznačajnija njihova pjesnička ostvarenja, bazirajući istraživanje na hipotezi da je identitetska oznaka bitno utjecala na poetike ovih značajnih sandžačkih pjesnika. Bogatstvo i raznovrsnost opusa ovih sandžačkih i bošnjačkih pjesnika, vidljivi utjecaji koje su ostavili i ostavljaju na savremene književne poslenike, te estetički kvaliteti njihovog stvaralaštva,osnovni su podsticaji za izbor autora i korpus djela koji su predmet našeg istraživanja.

The paper deals with the poetic features of Zaim Azemović (1935 – 2015) i Faiz Softić (1958), the contemporary Sandžak poets, writers, publicists, essayists, critiques and researchers of folklore who have given the original poetic discourse to Sandzak-Bosniak and the entire Bosniak literature with their works, whereby enriching these literary traditions with new thematic-motive material and peculiar language expression. Zaim and Faiz shaped their artistic worlds with classic methodological acts, but also with modernistic literary and artistic
techniques. Using the interpretative approach, in this paper we comparatively observe their most significant poetic accomplishments, basing the research on the hypothesis that identity mark significantly influenced the poetics of these two notable Sandžak poets. The richness and diversity of the opus of these two Sandžak and Bosniak poets, visible influences they left andare leaving on the contemporary literary messengers, and the esthetic qualities of their creativity, are the main incentive for choosing the authors and the corpus of works that are the subject of our research.

Nastavi čitati KEMAL DŽEMIĆ, RAMIZ TIGANJ “IDENTITETSKE OZNAKE U POETSKIM SVJETOVIMA ZAIMA AZEMOVIĆA I FAIZA SOFTIĆA”

ENES HALILOVIĆ „SPLAVARI PONORNICE ZEHNIJE BULIĆA“

Zehnija Bulić, jedan od splavara i kockar na varljivoj granici lirike i ispraznog poetskog iskaza, srazmjerno је škrt u stihovima koliko i stvarnost prema njegovim likovima čiji udes u ovoj knjizi biva skiciran ili tek zabilježen uz poneku činjenicu, slike ograničene saznajnosti ili uzgredno pronicanje u zavičajni kolorit praćeno težnjom da se strofe uzdignu nа stepen univerzalnosti.

Nastavi čitati ENES HALILOVIĆ „SPLAVARI PONORNICE ZEHNIJE BULIĆA“

SANJIN KODRIĆ “KNJIGA FUNDAMENTALNOG I PIONIRSKOG ZNAČAJA”

SANJIN KODRIĆ “KNJIGA FUNDAMENTALNOG I PIONIRSKOG ZNAČAJA”

Enciklopedija sandžačkobošnjačke književnosti dr. Jahje Fehratovića autorsko-priređivačko je djelo izrazitog značaja i naročito rijetke, kapitalne vrijednosti.

Pojam sandžačkobošnjačke književnosti terminološki je relativno nov, no – sasvim suprotno – pojava na koju upućuje povijesno seže do vremena srednjeg vijeka, otkada se kontinuirano razvija sve do danas, kad napokon biva temeljito i cjelovito književnohistorijski i kulturološki definirana. Sandžačkobošnjačka književnost, naime, složeni je prekogranični književni fenomen izrazitog interliterarnog i interkulturalnog karaktera, koji upravo i u ovoj svojoj interliterarnoj i interkulturalnoj složenosti temelji svoj specifični, jasno prepoznatljivi književni i kulturalni identitet.

Nastavi čitati SANJIN KODRIĆ “KNJIGA FUNDAMENTALNOG I PIONIRSKOG ZNAČAJA”

SAFET PLAKALO “NAJVEĆE JE SLOVO ŠTO SE SAMO SLUTI NAJDUBLJE JE ONO ŠTO U NAMA ŠUTI”

Tako je govorio Mak Dizdar, najveći i nadubokoumniji pjesnik ovih naših prostora. Samo ta njegova misao, tek naslućena i odćutana, može o njemu reći više od svih škrtih biografija i, nažalost, nepubliciranih zamašnih bibliografija. Ipak, ovim povodom i na ovom mjestu ne bi se trebalo oslanjati ni na “slutnju”, ni na “ćutnju”.

Mehmedalija Dizdar rođen je 17. listopada 1917. godine u pitoreski Stoca. Već u etimologiji njegova prezimena (dizdari su bili zapovjednici i po prirodi stvari plemstvo) kriju se naznake u kakvoj je obitelji ponikao, no, njegov životopis nas upućuje sasma drukčijem izvodu onoga što se smatra izravnim porijeklom. Otac mu Muharem jeste naslijedio “agluk koji se protezao do mora”, ali je umro mlad od posljedica ratnih studeni u Galiciji kada je Mehmedaliji bilo tek šest godina. Majka mu Nezira poživjela je dovoljno da djecu posadi na svoje noge, ma njena smrt, protuprirodna i tragična, najveći je ožiljak koji će Mak nositi do kraja svoga života.

Nastavi čitati SAFET PLAKALO “NAJVEĆE JE SLOVO ŠTO SE SAMO SLUTI NAJDUBLJE JE ONO ŠTO U NAMA ŠUTI”

SALAHUDIN FETIĆ “SANDŽAČKO STANJE U MEDIJIMA I NOVINARA U NJIMA”

Ovu temu tretiramo u povodu 1. februara – Dana novinara Sandžaka, kada je 1932. godine u kulturnoj prijestolnici Sandžaka nastao prvi sandžački štampani medij – Revija Sandžak[1]. Nešto ranije, 1870. godine, doduše izvan Sandžaka, sandžački novinarski prvijenac Mehmed Šakir Kurtćehajić[2], postavio je temelje sandžačkog novinarenja.

Od tada, pa do danas novinarstvo u Sandžaku je preživljavalo razne etape. Prof. dr. Šefket Krcić, kao jedan od urednika Revije u njenoj bogatoj historiji, podijelio je u pet etapa novinarstvo u Sandžaku, u svom tekstu «Glas istine i pobune», objavljenom u Reviji Sandžak i na mnogim drugim portalima.

U ovom radu poseban osvrt dajemo na petu etapu, na period od 2000. godine pa nadalje, tj. od osnivanja Internacionalnog univerziteta pa nadalje, analizirajući u kojoj mjeri je razvoj društveno-političkih okolnosti ali i IT industrije uticao na razvoj, uspon ili degradaciju medija, novinarskog zvanja i položaja novinara u Sandžaku.

This topic is treated on the occasion of February 1 – Sandžak Journalists’ Day, when the first Sandžak printed media was created in the Sandžak Cultural Capital Prijepolje in 1932 – called Sandžak Revija. Somewhere earlier, in 1870, even outside Sandzak, Sandzak journalist debutant Mehmed Šakir Kurtćehajić set the foundations of Sandzak journalism.

Since then, until today, journalism in Sandzak has undergone various stages. Prof. dr. Šefket Krcić, as one of the editor of the magazine in its rich history, has divided into five stages of journalism in Sandžak, in its text “Voice of Truth and Rebellion”, published in Sandžak Magazine and many other portals.

In this article, we give a special review on the fifth stage, for the period from 2000th onwards, from the founding of the International University, analyzing to what extent the development of socio-political circumstances as well as the IT industry influenced the development, rise or degradation of the media, the journalistic profession and the position of journalists in Sandzak

Nastavi čitati SALAHUDIN FETIĆ “SANDŽAČKO STANJE U MEDIJIMA I NOVINARA U NJIMA”

ENVER GICIĆ “ULOGA FAKULTETA ZA ISLAMSKE STUDIJE U NOVOM PAZARU U IZGRADNJI KRITIČKE MISLI”

U Časnom Kur’anu se za razmišljanje, kontemplaciju koristi više termina. Međutim, riječ TEFKIR se najčešće koristi tako da je ova riječ sa njenim izvedenicama u Kur’anu spomenuta mnogo puta, što nam govori o tome koliku pažnju Kur’an i islam posvećuju misli i razmišljanju. Pored ove možemo naći i druge riječi koje Kur’an koristi za razmišljanje, kao što je TA’KILUN. U svijetu nauke poznate su dvije vrste mišljenja. Mišljenje može biti kreativno ili kritičko. I jedno i drugo se ne stiče samo po sebi već se i za jedno i za drugo mišljenje mora uložiti mnogo truda, rada i požrtvovanosti.

Tema o kojoj želim govoriti u ovom radu tretirat će ulogu i značaj Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru u razvoju kritičkog mišljenja kod studenata, kao i važnost savladavanja tehnika kritičkog mišljenja, uloge profesora i obaveza studenata u savladavanju istih.

Thinking and contemplation terms are used In the Holy Qur’an several times. However, the word TEFKIR is most often used so that this word with its derivatives in the Quran is mentioned many times, which tells us how much attention the Qur’an and Islam dedicate to thoughts and thinking. In addition to this we can find other words that the Qur’an uses to think, such as TA’KILUN. In the world of science, there are two types of opinions known. Opinion can be creative or critical. Both are not acquired by themselves, but many efforts, work and self-sacrifice must be invested for one and the other opinion.

The topic I want to talk about in this paper will address the role and significance of the Faculty of Islamic Studies in Novi Pazar in the development of critical thinking among students, as well as the importance of mastering the techniques of critical thinking, the role of professors and the obligations of students in mastering them.

Nastavi čitati ENVER GICIĆ “ULOGA FAKULTETA ZA ISLAMSKE STUDIJE U NOVOM PAZARU U IZGRADNJI KRITIČKE MISLI”

FATMIR S. BAČI „ZALOG SVJETLOSTI“

Esej govori o uzvišenim dimenzijama kojima teži skladno ljudsko biće. Autor nastoji čitoca voditi ka univerzalnim vrijednostima vjere i morala. Vrijednosti opisane kroz nebesku visinu i svjetlost simboliziraju bogobojaznost i osjećaj svjesnosti. Materijalizam je uzima danak kod čovjeka i svakim danom on klizi u ponor beznađa. Samo povratak Bogu Uzvišenom i vrijednostima vjere može zaustaviti ljudsko posrnuće koje svjedočimo.

The essay speaks of sublime dimensions that strive for a harmonious human being. The author seeks to lead the reader to the universal values of faith and morals. The values described through heavenly height and light which symbolize godliness and sense of awareness. Materialism is taking the toll on the man, and every day he slips into the abyss of hopelessness. Only the return to Supreme God and the values of faith can stop the human turmoil we witness.

“A u nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava. I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!” (Kur’an, 51:22-23)

Nastavi čitati FATMIR S. BAČI „ZALOG SVJETLOSTI“

MEHMED DEDIĆ “RASIM MUMINOVIĆ, FILOZOF PLANETARNOG ETHOSA“

Životni put prof. Rasima Muminovića i originalnost putanje njegove filozofske misli ka uzletima slobode, etike, dostojanstva intelekta, pravde, nisu se mogli naći na stranputici, niti u poziciji pometenosti kakvu stvaraju različite destrukcije čak i razvojnim etapama društva. Njegov pogled na svijet “koji nalikuje svjetiljci koja progoni tmine”, pronicao je na svim poljima filozofske spoznaje i znanja. Rasim Muminović nije opravdavao nikakav vid lijenosti, površnost u promišljanju, rad je smatrao znanstvenim efektom koji doprinosi rasvjetljavanju fenomena. Sadržaj njegovih filozofskih djela ispunile su interpretacije promjena koje su demonstrirale tiraniziranje uma i dostojanstva, ideologije sa nabojem negativne energije (staljinizam, nacizam i dr.) kakva se eksponirala na našem regionu najjačim oblikom mržnje i zarobljene svijesti, nakon ljudske harmonije koja je samo naizgled obilježila socijalizam.

Life pathof prof. Rasim Muminović and originality of the trajectory of his philosophical thought towards the ascension of freedom, ethics, dignity of intellect and justice, could not have gone astray nor be found in the state of confusion created by different destructions, even in developmental stages of the society. His view of the world “resembling a luminary that persecutes darkness” was derived from all fields of philosophical cognition and knowledge. Rasim Muminović did not justify any kind of laziness or superficiality in thinking. He considered work to be a scientific effect that contributes to the clarification of the phenomenon. The content of his philosophical works is filled by interpretations of the changes which demonstrated tyranny overthe mind and dignity, the ideologies chargedwith negative energy (Stalinism, Nazism, etc.) which in our region materialised in the strongest form of hatred and trapped consciousness, all after the period of human harmony that, only seemingly, marked socialism.

Nastavi čitati MEHMED DEDIĆ “RASIM MUMINOVIĆ, FILOZOF PLANETARNOG ETHOSA“

AMRA ČUSTO: „MUNEVERA HADŽIŠEHOVIĆ ’MUSLIMANKA U TITOVOJ JUGOSLAVIJI’, BOSANSKA RIJEČ, TUZLA, 2006.“

Knjiga pod naslovom Muslimanka u Titovoj Jugoslaviji je memoarska knjiga napisana iz perspektive žene. Naslov knjige nas u prvi mah upućuje na život žene Muslimanke u vremenu četrdeset i pet godina jugoslavenskog komunizma (1945- 90), međutim knjiga ima mnogo širi tematski i vremenski okvir i može se smjestiti u cijelo XX stoljeće. Sandžak, tačnije Prijepolje, je mjesto rođenja Munevere Hadžišehović, a istovremeno je i prostor koji je određuje i interesira. Posebno kao ženu čiji je tradicionalni odgoj i uticaj islama ostavio dubokog traga u njenom identitetu. Iako je knjiga pisana kao svojevrsna životna priča, ona nudi pregršt informacija, podataka, scena svakodnevnog života, opisa političke atmosfere najprije sandžačkog, potom i jugoslavenskog društva. Posebna pažnja je posvećena nacionalnom razvitku Muslimana u političkim okvirima Kraljevine Jugoslavije i Socijalističke Jugoslavije.

Nastavi čitati AMRA ČUSTO: „MUNEVERA HADŽIŠEHOVIĆ ’MUSLIMANKA U TITOVOJ JUGOSLAVIJI’, BOSANSKA RIJEČ, TUZLA, 2006.“

BRAHO ADROVIĆ “SUDBINA BOŠNJAKA U KNJIŽEVNOM OGLEDALU”

Safet Hadrović Vrbički: “Sermija“- Antologija prozne književnosti Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore, Udruženje bošnjačkih pisaca Crne Gore, Rožaje 2020.

Poslije izuzetno vrijedne antologije antiratne poezije Bošnjaka, Safeta Hadrovića Vrbičkog upravo je u izdanju Udruženja bošnjačkih pisaca Crne Gore, izašla iz štampe još jedna  njegova, takođe veoma vrijedna i značajna antologija, ovoga puta Antologija prozne književnosti Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore pod nazivom SERMIJA (osnova, srž, osnovni element).U antologiji su zastupljena prozna djela (priče ili odlomci iz romana) 53 autora sa prostora Crne Gore i Sandžka i to kako onog dijela koji sada pripada Crnoj Gori, tako i onog koji pripada Srbiji. Uz to uz priču svakoga od autora objavljen je po jedan osvrt koji čitaocima omogućava potpuniji uvid u prozno stvaralaštvo autora, i naravno, kratka biografija svih pisaca, što je i uobičajeno. Recenzenti antologije su Hamdija Kalač i Enver Muratović, tehničku obradu knjige je izvržio diplomirani inženjer Haris Adrović, a korice Damir Skarep. Antologija je veoma lijepo opremljena i kao takva mogla bi se naći u bilo kojoj knjižari i biblioteci na svijetu. Rješenje korica i štampa su više nego dobri, mada smatram da je i na koricama ove vrijedne knjige trebalo da stoji ime autora, a ne samo na početnim stranicama, jer kada je riječ o ozbiljnom i izuzetno značajnom izdavačkom poduhvatu, za šta je bilo neophodno uložiti mnogo truda i znaja, ne treba iskazivati pretjeranu skromnost, kao u ovom slučaju.

Nastavi čitati BRAHO ADROVIĆ “SUDBINA BOŠNJAKA U KNJIŽEVNOM OGLEDALU”

FRANCINE FRIEDMAN “THE MUSLIM SLAVS OF BOSNIA AND HERZEGOVINA (WITH REFERENCE TO THE SANDŽAK OF NOVI PAZAR): ISLAM AS NATIONAL IDENTITY”

 The Bosnian Muslims have only fairly recently become internationally identified as a national group. As a matter of fact, Bosnia and Herzegovina itself has had until lately a low recognition value to most people not living in southeastern Europe. Indeed, to many it has become a shock to discover that a fairly large group of Muslims resides in the middle of Europe, not to mention that they have become the object of ethno nationalistic violence at the end of the twentieth century. A further seeming incongruity in the international arena is the claim by many Bosnian Muslims that they should not be confused with Muslims of the Arab-speaking world, since Bosnian Muslims are indigenous Serbo-Croatian-speaking (now Bosnian speaking) Slavic people, [i] just like the Serbs or Croats who have committed the recent acts of violence against them in the name of ethnic purity. The Bosnian Muslim claim that the designation “Muslim” is more a national than a religious identification is confusing to the world at large. This article will trace the formation of the Bosnian Muslim national identification and set forth the issues faced by the Bosnian Muslims in their attempts to claim and defend it.[ii]

This article will also discuss the Sandžak Muslims. These Muslims live in the Sandžak of Novi Pazar, an area divided between Serbia and Montenegro. The area abuts Albania in the south, Kosovo in the southeast, and Bosnia to the northwest. Its people are Muslims by national identification and by religion, in the same way as the Bosnians. However, the Sandžak Muslims have been administratively separated from Bosnia by virtue of their inclusion within the Serbian and Montenegrin territories since the First Balkan War in 1912, where they have remained an ethnic minority even as their cultural and political development paralleled and was reinforced by the development of the Bosnian Muslims.[iii] The issues facing the Bosnian Muslims are also faced by the Sandžak Muslims, with the additional problem that the latter have not been able to achieve the political autonomy that the former have attained by living in and dominating a Bosnian state.

Nastavi čitati FRANCINE FRIEDMAN “THE MUSLIM SLAVS OF BOSNIA AND HERZEGOVINA (WITH REFERENCE TO THE SANDŽAK OF NOVI PAZAR): ISLAM AS NATIONAL IDENTITY”

MARKO VEŠOVIĆ “SLOVO O ĆAMILU”

I usmenog i pisanog Ćamila Sijarića svagda sam doživljavao manje kao našeg savremenika a više kao mitskog pripovjedača koji kazuje nešto starije i dublje, obuhvatnije i važnije, uz to i uzbudljivije, jer stvarnije i snovitije, od svakog ličnog iskustva. Kako drukčije, ako ne mitskim pričaocem zvati čovjeka koji, najčešće, zapravo i nije pripovijedao nego se kroz njega sama kazivala ljudska sudbina kakva je odvajkada?

Nastavi čitati MARKO VEŠOVIĆ “SLOVO O ĆAMILU”

JAHJA FEHRATOVIĆ “SAVREMENI PRISTUP DREVNOJ HISTORIJI” (Muamer Zukorlić: “Drevna Bosna”)

Knjiga Drevna Bosna akademika Muamera Zukorlića po prvi puta nastoji otkloniti pobrojane manjkavosti u sagledavanju fenomena Bosne i Bošnjaka, ispraviti neka uvriježena pogrešna shvatanja i dati jasnu sliku najmanje poznatog dijela naše povijesti kroz one segmente koji čine temelj identiteta današnjih Bošnjaka, ali i drugih balkanskih naroda. Sveobuhvatan i nepristrasan kulturno-historijski pristup najzatamnjenijim dijelovima naše prošlosti, bez libljenja da se pozove na svu dostupnu literaturu i dostignuća istraživača koji su na bilo koji način tretirali predmetnu tematiku, uz autentična promišljanja i logičke zaključke, daju ovoj knjizi status kanonskog štiva kakav mogu imati samo originalna djela čija je sudbina da promijene opća shvatanja i pokrenu razmišljanja na revidiranje onoga što je važilo za aksiomatičnu datost, a da pritom ne ostave prostora ‘uznemirenim i povrijeđenim duhovima’, kojih će, sigurni smo, biti jako puno nakon obznane ove knjige, za bilo kakvo podgrijavanje međunacionalnih i međukulturalnih netrpeljivosti. Drevna Bosna zrači pravednošću, uvažavanjem i težnjom za spoznajom istine, što je moguće samo ukoliko pravilno poredamo parčiće istrgane povijesti i, vođeni intuicijom, konačno pronađemo izlaz iz labirinta iz koga niko hiljadama godina nije uspio izaći.

Nastavi čitati JAHJA FEHRATOVIĆ “SAVREMENI PRISTUP DREVNOJ HISTORIJI” (Muamer Zukorlić: “Drevna Bosna”)

ULVIJA MUŠOVIĆ “CIKLUS ANTIRATNE POEZIJE ISMETA REBRONJE”

Najznačajnija djela u sferi književnosti i umjetnosti uopšte, nastala su poslije velikih i burnih istorijskih događaja, najčešće ratova praćenih masovnim stradanjima ljudi. Bolno, surovo i tačno. Devedeste godine Dvadesetog vijeka, po istom tom pravilu usmjerile su mnoge procese na jugoslovenskom prostoru. Stradanja ljudi, najsvirepiji zločini, razrušeni gradovi i kolone obezdomljenih. A onda, kad je utihnulo oružje, oglasile su se muze. Čule su se one i u vrijeme detonacija, često ih i nadjačale, ali su sada bile glasnije i jače. Štampana su značajna književna dijela čija je tematika vezana za te procese, opominjuća, antiratna, optužujuća…

Rat legalno ubijanje. Rebronja, pjesnik, bezdomnik, kako je definisao sebe, zarobljen u sopstvenom pamćenju, emociji, sopstvenom biću, suprotstavio se onako kako on jedino umije, poezijom. Gusinjski guslar Abdulah Kuč, u Bašićevoj Kapiji bez ključa,[i] ispeo se na brdo da vidi i opiše Nokšićku bitku. Ne prihvata ponuđeno oružje od vojvode Marka, tražio je samo da ga namjeste na neku glavicu odakle će najbolje vidjeti čitav boj. Tako je i Rebronja exkomunicirao, ispeo se na svoj imaginarni Olimp, otvarajući kapije samo u najnužnijim prilikama. Ako bi uzeo oružje, pjesma mu ne bi valjala, ako zaćuti ni on neće valjati. Ostalo je samo pero i hartija… Tako je nastao taj antiratni ciklus Rebronjine poezije. Bolno svjedočenje o zlu, stradanju i ljudskom, odnosno, moralnom posrnuću.

Nastavi čitati ULVIJA MUŠOVIĆ “CIKLUS ANTIRATNE POEZIJE ISMETA REBRONJE”

Refik Šećibović “Drevna Bosna Muamera Zukorlića”

Knjiga akademika Zukorlića Drevna Bosna, za nas koji živimo i istražujemo na ovim prostorima, ima izuzetan naučni, kulturni i obrazovni značaj. S jedne strane, riječ je o značajnom historijskom istraživanju, a s druge strane, riječ je o naučnoj raspravi koja otvara pitanja o dosadašnjim zabludama o porijeklu Bošnjaka. Knjiga akademika Zukorlića je važno informativno i edukativno djelo koje bi trebalo da bude na policama u stanovima bošnjačkih obitelji, ma gdje živjeli.

Nastavi čitati Refik Šećibović “Drevna Bosna Muamera Zukorlića”

Alija DŽOGOVIĆ “KONTINUITET BOŠNJAČKOG EPSKOG PJEVANJA U SANDŽAKU”

Sada mi postaje jasno zašto mi je 1950. godine, dok sam studirao u Beogradu jugoslovenske jezike i književnosti, profesor narodne književnosti Vido Latković dao za seminarski rad temu Današnji guslari u Bijelom Polju i okolini. Osobito je insistirao da ja, kao Bjelopoljac, napišem opširniji rad na ovu temu. I ja sam ga uradio zaista korektno, uglavnom deskriptivno – u formi izvještaja sa terenskih istraživanja. Profesor Latković je bio vrlo zadovoljan, pa je kasnije, za svoja predavanja koristio veliki dio sadržaja iz ove seminarske radnje. Ja sam, a i moji kazivači i informatori u Bijelom Polju i okolini – dakle u Bihoru, malo znao o Parry Milmanu i Albertu Batesu Lordu. Uglavnom onoliko koliko je dovoljno studentu da napiše dobar seminarski rad.

Nastavi čitati Alija DŽOGOVIĆ “KONTINUITET BOŠNJAČKOG EPSKOG PJEVANJA U SANDŽAKU”

JAHJA FEHRATOVIĆ “HIMNA – NOSILAC SNAŽNOG SUODNOSA KNJIŽEVNOSTI I POLITIKE”

Himna je jedna od najstarijih i danas najpopularnijih književnih formi koje su direktno inkorporirane u politiku i namjenski kreirane da servisiraju nacionalne ili državne ciljeve određenog naroda ili suverenog teritorija. Njezino primarno ishodište kao pjesme snažne artikulacije koja vuče korijene iz antičkog perioda i javlja se u skoro svim monoteističkim od Boga obznanjenim vjerama davno se izlilo na polje politike, iako tek u XIX vijeku dolazi do zvanične formalizacije tog čina u vidu promoviranja i etabliranja nacionalnih himni, ili pak himni pokreta, udruga, sportskih društava i drugih činilaca društvenoga života.

  Nastavi čitati JAHJA FEHRATOVIĆ “HIMNA – NOSILAC SNAŽNOG SUODNOSA KNJIŽEVNOSTI I POLITIKE”

SANJIN KODRIĆ “PREPOROD PRIJE PREPORODA? (PJESMA POZDRAV ‘GOSPODINA HODŽE MEHMED-EMIN-EFENDIJE’ I POČECI NOVIJE BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI)”

Predmet rada jeste pjesma Pozdrav autora “gospodina hodže Mehmed-Emin-Efendije”, objavljena 1866. godine u prvom broju lista Bosna, jednog od prvih novinskih listova štampanih u Bosanskom vilajetu. Riječ je o prvoj, a danas gotovo potpuno zaboravljenoj pjesmi na bosanskom jeziku i nekom od zapadnih pisama u bošnjačkoj književnosti, odnosno o pjesmi koja predstavlja prvi, iako nedovoljno vrednovani tekst novije bošnjačke književne prakse uopće. S ovim u vezi, u radu se razmatraju književnohistorijski problemi začetaka novije bošnjačke književnosti, a posebno problem njezina razgraničenja u odnosu na stariju bošnjačku književnost. Pritom, a za razliku od uvriježene periodizacije i sistematizacije bošnjačke književnosti, uvodi se koncept “pretpreporoda” kao prijelazne povijesnorazvojne faze između starije i novije bošnjačke književnosti u vremenu posljednjeg desetljeća osmanske vlasti u Bosni.[i]

Nastavi čitati SANJIN KODRIĆ “PREPOROD PRIJE PREPORODA? (PJESMA POZDRAV ‘GOSPODINA HODŽE MEHMED-EMIN-EFENDIJE’ I POČECI NOVIJE BOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI)”

Mustafa Memić „UČENICI VELIKE MEDRESE I REVOLUCIJA”

Znalo se da je uticaj Komunističke partije Jugoslavije u Velikoj medresi u Skoplju bio prisutan još od tridesetih godina i da je on, po svojoj organizovanosti i sadržaju bio naročito zapažen kada je partijska organizacija u Skoplju obnovljena i proširena nakon dolaska na čelo Partije Josipa Broza – Tita.[1] Čudno zvuči, ali je istinito, da su onda Frankovci u Zagrebu govorili: „Ko hoće učiti komunizam, neka ide u Kraljevu medresu u Skoplju.”[2] Analize pokazuju da su u predratnim periodu 68 učenika iz ove škole bili članovi KPJ ili SKOJ-a i da je među njima bilo više poznatih revolucionara i organizatora NOB-a u svojim zavičajima i šire.[3] I nije slučajno što ovu školu najčešće nazivaju „Crvena medresa”.

Nastavi čitati Mustafa Memić „UČENICI VELIKE MEDRESE I REVOLUCIJA”

SEFER MEĐEDOVIĆ: “RAZVOJ AUTORSKOG PRAVA”

Historija duhovnog stvaralaštva čovjeka je stara koliko i čovjek, jer ljudsko biće, pored potrebe da stvara materijalna dobra, najprije radi opstanka, a kasnije radi uživanja u njima izražavalo je svoja unutrašnja osjećanja od najstarijeg vremena. Zato historija ljudskog društva obiluje bogatstvom duhovnog i intelektualnog stvaralaštva koja su unaprijedili i uljepšali život čovjeka, ali dugo vremena takvim stvaraocima nije bilo priznato autorsko pravo, već samo određene privilegije. Tek od početka 18. vijeka možemo govoriti o autorskom pravu kao zasebnoj pravnoj disciplini.

Nastavi čitati SEFER MEĐEDOVIĆ: “RAZVOJ AUTORSKOG PRAVA”

FATMA HASANBEGOVIĆ „KNJIŽEVNO DJELO HUSEINA BAŠIĆA“

 

Pored tri knjige uglavnom kratkih priča: Neviđena zemlja (1972.), Trpija (1984.) i Vjetar sa Prokletija (1985.), Bašić je objavio i dvet knjiga stihova: Od sunca ogrlica (1970.), Bestražje (1972.), Prošle oči (1947.), Utra (1979.), Jato u nevidjelu (1980.), Breme (1986.), Uzma (1986.), Glasovi s vode (1987.) i Sjutradan (1987.).

 

Uporedo sa radom na poeziji i prozi Husein Bašić pokazuje živo interesovanje za narodno stvaralaštvo plavsko-gusinjskog kraja i šire o čemu svjedoče njegovi izbori iz lirske narodne poezije ovoga podneblja: Crni dukati (1970.), Ispod zlatnih streha (1972.) i Može li biti što bit’ ne može (1988.) izbor lirskih narodnih pjesama iz Sandžaka i okoline koje su, kako primjećuje autor, “Motivski, sociološki, običajno i leksički najbliže i najsličnije muslimanskim na­rodnim pjesmama iz Bosne i Hercegovine”.[1]

Nastavi čitati FATMA HASANBEGOVIĆ „KNJIŽEVNO DJELO HUSEINA BAŠIĆA“

ZEĆIR RAMČILOVIĆ „NEKOLIKO NAPOMENA O STVARALAŠTVU ŠEFKIJE BORANČIĆA“

Zadovoljstvo je čitati njegova djela, ali i emotivno i bolno, prije svega je i obaveza svakog Bošnjaka da se potsjeti, da zapamti poruku i pouku. Književni opus svrstava ga u deset najznačajnijih bošnjačkih pisaca, što njemu nije od prvostepene važnosti, ono što ga motivira je da ga čitaju i vole. Bošnjak iz Bihora i Sandžaka, iz Makedonije, muhadžir, profesor, poeta i romansijer, roditelj, komšija i prijatelj, veliki čovjek – Šefkija Borančić.

Nastavi čitati ZEĆIR RAMČILOVIĆ „NEKOLIKO NAPOMENA O STVARALAŠTVU ŠEFKIJE BORANČIĆA“

JAHJA FEHRATOVIĆ “REFLEKSI OSMANLIJSKE KNJIŽEVNOSTI NA SANDŽAČKOBOŠNJAČKU KNJIŽEVNOST”

U ovom radu se razmatraju korelativni odnosi osmanlijske književnosti u odnosu na bošnjačku i sandžačkobošnjačku književnost u dijahronoj i sinhronoj perspektivi, u sva tri osnovna razvojna luka ovih književnosti u periodu osmanlijskog prisustva na bošnjačkom domovinskom prostoru i njegovi obrisi u novijoj i savremenoj književnoj produkciji obaju literarnih tradicija.

Nastavi čitati JAHJA FEHRATOVIĆ “REFLEKSI OSMANLIJSKE KNJIŽEVNOSTI NA SANDŽAČKOBOŠNJAČKU KNJIŽEVNOST”