BRAHO ADROVIĆ “ELEGIJA ZA SUADU”

                 I

Zaboraviti ne mogu

Ustrijeljenu Suadu sa Baščaršije

Oprostiti neću ni narodu ni Bogu

Bog ubio ljude krvopije

Oni strijeljaju moj grad

Ubijaju mu dušu ljudi bez duše

Rakete lete na žive mete i sad

I sada se ideali ruše

I ne pitaj kako je počelo i kad će stati

Ne pitaj o Vukovaru Saraj Bosni i Dubrovniku

O Čemeru nemoj čemernu priču pričati

Zlo je najgore u ljudskom obliku

Ne pitaj kad će stati

Hoće li iko bezumlje preživjeti

Rakete lete crne se crni sati

Ko otrov sije otrov će i žnjati

                      II

Moja je domovina uhapšena javno

Balkanska carica u okovima

Gdje je sada ono Čevo ravno

Da l u njemu još junaka ima

Divljačke vatre ko će gasiti

Ko graditi nove gradove i sela

Ko će dušu naroda spasiti

Može li jadna nići iz pepela

Ustrijeljenu Suadu zaboraviti neću

I ljudske kosti na zgarištu očaja

Poniženu nejač najveću nesreću

Koja ljudsku sudbu sa prokletstvom spaja

Zaboraviti ne mogu i neću

Bruka živog sahrani čovjeka

Ko topuzom sebi traži sreću

Ko izgubi dušu pakao ga čeka

III

I ne plači tužna sirotice

Stegni srce neka gori dok zlo zbori

Gorki čemer izbjeglice

Okusiće i zlotvori zlo mu u dom ko zlo stvori

Ustrijeljenu Suadu zaboraviti neću

Ni njima ni nama oprostiti ne mogu

S najljepšim cvijetom u cvijeću

Za njenu dušu ja se molim Bogu

I sad je osjećam kako leti

Leprša u zraku prkoseći strahu

Onu ljepotu niko ne može da osveti

Molite se za njenu dušu Alahu

Ni na zlo nemate pravo zlom

Sila Boga ne moli

Ali na kraju kraja i nju čeka slom

Pobjednik je samo onaj koji voli

Pobjednik je onaj što na pravdi Boga

Trpi i pati svojom krvlju plaća

Ko dobrotom pobijedi svoga

Zlo činjenje zlom se samo vraća

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *