I
Zaboraviti ne mogu
Ustrijeljenu Suadu sa Baščaršije
Oprostiti neću ni narodu ni Bogu
Bog ubio ljude krvopije
Oni strijeljaju moj grad
Ubijaju mu dušu ljudi bez duše
Rakete lete na žive mete i sad
I sada se ideali ruše
I ne pitaj kako je počelo i kad će stati
Ne pitaj o Vukovaru Saraj Bosni i Dubrovniku
O Čemeru nemoj čemernu priču pričati
Zlo je najgore u ljudskom obliku
Ne pitaj kad će stati
Hoće li iko bezumlje preživjeti
Rakete lete crne se crni sati
Ko otrov sije otrov će i žnjati
II
Moja je domovina uhapšena javno
Balkanska carica u okovima
Gdje je sada ono Čevo ravno
Da l u njemu još junaka ima
Divljačke vatre ko će gasiti
Ko graditi nove gradove i sela
Ko će dušu naroda spasiti
Može li jadna nići iz pepela
Ustrijeljenu Suadu zaboraviti neću
I ljudske kosti na zgarištu očaja
Poniženu nejač najveću nesreću
Koja ljudsku sudbu sa prokletstvom spaja
Zaboraviti ne mogu i neću
Bruka živog sahrani čovjeka
Ko topuzom sebi traži sreću
Ko izgubi dušu pakao ga čeka
III
I ne plači tužna sirotice
Stegni srce neka gori dok zlo zbori
Gorki čemer izbjeglice
Okusiće i zlotvori zlo mu u dom ko zlo stvori
Ustrijeljenu Suadu zaboraviti neću
Ni njima ni nama oprostiti ne mogu
S najljepšim cvijetom u cvijeću
Za njenu dušu ja se molim Bogu
I sad je osjećam kako leti
Leprša u zraku prkoseći strahu
Onu ljepotu niko ne može da osveti
Molite se za njenu dušu Alahu
Ni na zlo nemate pravo zlom
Sila Boga ne moli
Ali na kraju kraja i nju čeka slom
Pobjednik je samo onaj koji voli
Pobjednik je onaj što na pravdi Boga
Trpi i pati svojom krvlju plaća
Ko dobrotom pobijedi svoga
Zlo činjenje zlom se samo vraća