HAKIJA AVDIĆ “OSVRT NA DOGAĐAJE U BJELOPOLJSKOM SREZU 1878-1912. GODINE”

Za bjelopoljski srez period između 1878. i 1912. godine, bio je pun burnih događaja. Taj se period vezuje za početak obračuna sa muslimanskim življem i njihovim totalnim protjerivanjem sa rodnih ognjišta. Naročito su se represalije osjetile nakon protjerivanja Turaka sa prostora Kolašina, Polja i Donjeg Kolašina.

Na osnovu historijskih podataka, u junu 1876. godine, vojnom konvencijom između Srbije i Crne Gore u Veneciji došlo je do pod­jele Sandžaka na dvije interesne sfere. Angažovanjem Crne Gore i Srbije u ratu s Turskom i njihovim stavljanjem na stranu ustanika prethodili su dugi međusobni pregovori. Problem je bio kako usaglasiti razlike u pogledu sfere uticaja i sfere ratnih operacija. Poslije dužih polemika i nagađanja, najzad je u jesen 1876. godine, pošto su se stavovi približili, došlo do sastanka predstavnika dviju država u Veneciji. Predstavnik Srbije bio je Mitić, a Crne Gore Radonjić. Oni su, tom prilikom, potpisali tajni ugovor između Srbije i Crne Gore, kao i vojnu konvenciju saugovarača. Članom 6. ove Konvencije, Sandžak je podijeljen na interesne sfere ratnih operacija. Linija pod­jele Sandžaka išla je pravcem Bijelo Polje – Stožer – Ljubišnja pa do na sastav Pive i Tare, s tim što bi teritorija sjeverno od te linije pripadala sferi uticaja Srbiji, a južno Crnoj Gori.[1] Ovakva podjela Sandžaka omogućila je crnogorskoj vojsci da otpočne sa represalijama nad muslimanskim življem u pograničnim krajevima i njihovim protjerivanjem.

Nastavi čitati HAKIJA AVDIĆ “OSVRT NA DOGAĐAJE U BJELOPOLJSKOM SREZU 1878-1912. GODINE”

Đorđe Mikić „NOVOPAZARSKI SANDŽAK U TURSKIM PARLAMENTARNIM IZBORIMA 1908. I 1912. GODINE“

U svim prekretnim i kriznim momentima 19. i početkom 20. veka Novopazarski sandžak bio je bremenit burnim unutrašnjo-političkim zbivanjima i sve prisutniji u međunarodnim kombinacijama zainteresovanih susednih država. Tu je karakteristično vreme istočne krize 1875-78. kad se zbio veliki ustanak hrišćana protiv turske vlasti, ,koji nije donio oslobođenje, usled odluka Berlinskog kongresa, kojim su ove oblasti date Austro-Ugarskoj pod okupaciju, a koje je ona kasnije zaposela. Od tada pa do mladoturske revolucije i aneksione krize u Sandžaku su se odvijali znatni događaji. U njima se u ovom mestu koncentrisalo i ispoljavalo toliko protivrečnih interesa koliko je bilo različitih unutrašnjih snaga i spoljnih političkih kombinacija na ovom delu Balkana. Unutrašnjo-političke protivrečnosti manifestovane su kroz niz socijalnih buna. Kriza društvenih odnosa prisutna je i u vreme parlamentarnih izbora za turski parlament u Carigradu, kad su različite snage gurnule svoje kandidate u Parlament. Novi vlastodršci u turskom carstvu, mladoturci, koji su došli na vlast kroz mladotursku revoluciju, naročito su polagali interesovanje za izborni uspeh svojih kandidata u ovoj krajnjoj tački carevine prema Evropi. U članku se obrađuju parlamentarni izbori koje su mladoturci sproveli po svom dolasku na vlast i zavođenju parlamentarizma 1908. i izbori 1912. kada su mladoturci ušli u političku krizu i kada su pokušali prevremenim parlamentarnim izborima da se iz nje izvuku, ali u tome nisu imali uspeha. Novoizabrani parlament je bio ponovo raspušten, posle pada mladoturske vlade, a ubrzo je došlo i do balkanskih ratova i uništenja turske vlasti u evropskom delu carstva.

Nastavi čitati Đorđe Mikić „NOVOPAZARSKI SANDŽAK U TURSKIM PARLAMENTARNIM IZBORIMA 1908. I 1912. GODINE“

Avdija Avdić „Političke prilike u Novopazarskom sandžaku krajem XIX i početkom XX veka“

  1. Opći pogled

Odluke Berlinskog kongresa bile su sudbonosne za dalji život Novopazarskog Sandžaka. Od tada se prema ovom području povećavaju interesi velikih sila kao i susjednih država. Dolaze do izražaja brojne suprotnosti prožete nacionalnom, vjerskom, socijalnom i klasnom netrpeljivošću.

Ulazak austro-ugarsknh trupa u jedan dio Novopazarskog Sandžaka uzrokovao je promjenu u administrativnom pogledu. Već u proljeće 1880. godine, Porta je osnovala Pljevljanski sandžak čije su se granice tačno poklapale sa granicama područja koja su zaposjele austro-ugarske trupe.

Nastavi čitati Avdija Avdić „Političke prilike u Novopazarskom sandžaku krajem XIX i početkom XX veka“

KASIM HADŽIĆ „MEHMED VEHBI-EFENDIJA ŠEMSEKADIĆ“

Među organizatorima i vođama oružanog otpora austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine godine 1878. veoma istaknuto mjesto zauzima Mehmed Vehbi-efendija Šemsekadić, pljevaljski muftija.

Ovaj naš veliki rodoljub i borac protiv neprijateljske okupacije Bosne i Hercegovine potiče iz veoma ugledne ulemanske porodice koja je dala više istaknutih učenih ljudi.

Mehmed Vehbi-efendija rođen je u Taslidži (turski naziv za Pljevlja) po svoj prilici godine 1827. Školovao se u Đumišića (Drveniji) medresi u Sarajevu, a zatim u Šehzade-medresi u Istanbulu. Još kao student putovao je po prostranom turskom carstvu. Jednog ramazana, boraveći u nekom mjestu na obali Crnog mora, upozna se mladi Mehmed-Vehbi s nekom djevojkom i s njom se vjenča, ali – čini se da brak nije bio duga vijeka.

Nastavi čitati KASIM HADŽIĆ „MEHMED VEHBI-EFENDIJA ŠEMSEKADIĆ“

Tamara Scheer “Sanjak of Novi Pazar”

Although sanjak usually means any one of many Ottoman administrative units, one has become known as “the Sanjak.” Following the Treaty of Berlin the Sanjak of Novi Pazar became the symbol of a status quo strategy in the Balkans intended to prevent Serbia and Montenegro from merging. Although part of the Ottoman Empire until 1912, Novi Pazar had an Austro-Hungarian military presence from 1879-1908. It was divided between Serbia and Montenegro in the course of the First Balkan War in 1912 and subject to an Austro-Hungarian occupation regime during World War One.

Nastavi čitati Tamara Scheer “Sanjak of Novi Pazar”