Oznaka: akovo

FAIZ SOFTIĆ “SNAHA NIZAMA”

Ni jedna kuća u devet sehilovskih sela, a bilo ih je tačno sto i jedanaest (računajući i kuću Mejreminu, u kojoj ona godinama sama, niti živi niti mre) – nije imala bolju snahu od kuće Zufera Rizvanovića. Nije bila nekakve đovde, ali jeste imala širok osmijeh i toplo srce. Imala je i nekoliko sitnih pjegica iznad okrugličastih obraza, kao zvjezdice. Smio bih se zakleti da su te pjegice ispod njenih očiju noću svjetlucale.

Zvala se Nizama Slavujica. Eto, tako se zvala snaha Zuferova, naša snaha. I svi smo je voljeli kao nešto naše najmilije, odnekud došlo i kod nas ostalo. Prezime Slavujica otpalo je od nje onoga dana u mjesnoj kancelariji Sehilovo kad je, ispred matičara Miluna Kosijera i vjenčanog svjedoka Haćima Hladivode, pristala da svoje djevojačko prezime zamijeni prezimenom njenog muža Saliha. Od toga dana zvala se Nizama Rizvanović i bila je žena Salihova.

Nastavi čitati FAIZ SOFTIĆ “SNAHA NIZAMA”

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DVANAESTO PJEVANJE

                     XII

Željni bezi i danom i noćom
U Budimu zavičaju svome.
Svaki sišli kod dvora svojega
Kad svatovi iz Budima kreću,
I poveli Zajimovu Fatu.                                              12270

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DVANAESTO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – JEDANAESTO PJEVANJE

                  XI

Te u jutru rano poraniše.
Tale zovnu Hrnjicu serdara:
„Zovi, Mujo, tvoje Kladuščane                                   11635
Na kapiju Budimskog vezira!
Od voska ćeš konop namazati,
Pa ćeš dvije zamke načinjeti.
Jednu na vrat turi Dženeralju,
Jednu turi murtatu veziru!                               11640
Jednog vješaj od te stran’ kapije,
A drugoga s ove strane vrata!
Nek preteže jedan pro drugoga,
Nek ne žali jedan na drugoga.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – JEDANAESTO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DESETO PJEVANJE

                         X
Mrkli akšam, Tale hazur vika.
Cifrić Hasan jahnu bedeviju,
Pa za njime tri ajana carska,
Pa dva bega sa vrela Cetinje,                          10390
Pa unačko dvanes kapetana,
Pa za njima c’jele fidahlije.
„Jalah!“ – rekli, poljem poleteli,
Dok su došli do čekme-ćuprije.
Tamam prošlo četiri sahata,                             10395
Dok dugačko polje prelećeli.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DESETO PJEVANJE

VEHBO POPARA “AVLIJA”

Odahnu Hasan, steže ga nešto u srcu kao da bi pogođen nožem. Doći će on njemu glave, ne baš onako kako bi i trebalo, nego na fin način da niko ne primijeti i da se on, njegov prvi komšija, velika briga, ne sjeti ko ga je i za što dobro nasamario.

Misao na Ibrišima vraćala ga je u noć u mrak, u nešto što ni on nije mogao sam pretpostaviti. On da dirne na njegovu kuću, na njegov obraz, na njegovo poštenje.

Nastavi čitati VEHBO POPARA “AVLIJA”

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – SEDMO PJEVANJE

               VII
Sad ćatibi pera dofatiše
I bijele knjige bez jazije.                                6480
Kom će prvu knjigu našarati?
U Travniku Pašić Ibrahimu.
Ovaku mu paša besedaše:
„Moj jarane, Pašić Ibrahime,
U Travnik je cijela komanda,                          6485
Vojna struka i zemlja careva,
Na upravu tebe ostavljena.
Moj jarane, jesi l’ čuo, dragi,
U Kanidžu šta se učinelo?
Đe hadžija, stari alajbego,                               6490
Svoje begstvo sinu preturijo,
I za sina curu isprosijo,
Na daleko u egri Budimu,
Plemenitu Ali-bega Fatu?

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – SEDMO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – ŠESTO PJEVANJE

                 VI

Polećeše dva sokola siva                                 5360
Ka pro neba danica zvijezda.
Dan za danom, konak za konakom,
Vakat dođe, u Kanidžu sišli.
Haber ode u Kanidžu carsku
Njegovome amidži i babu.                              5365
Ko gođ prvi na muštuluk dođe,
Dadoše mu blago nebrojeno.
Ko gođ drugi na muštuluk dođe,
Njemu konje daše nejahane,
A trećijem čohu nerezanu.                              5370

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – ŠESTO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – PETO PJEVANJE

                          V

Da vi sada za hanumu pričam.
Dok je Hanka zeta iščekala,
Sve brinući da ne stopi glavu,
Da ga murtat vezir ne poharči,
Tri puta je na dvore padala,                            4930
I padala i prenemagala.
Kad začaka čavo pro sokaka,
U avliju stigoše delije,
Oba zmaja od Kanidže grada.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – PETO PJEVANJE

VEHBO POPARA “SELMA”

Ovo mjesto na kojem sada sjedimo, moj prijatelju, možda nikom nije tako značilo kao meni, donijelo mi je toliko nemira. Običan kamen uzdignut iznad ostalog dijela limske otoke, kada je ljetnje vrijeme, a kada je Lim u svom pomahnitalom zanosu i silini, on se krije u mutnoj dubini. Ispred njega par vrba kao da ga čuvaju od julskih žega da se ne raspadne. Slučajno tada ovdje, sada ne poslije dvadeset i pet godina. Tada su se ispred mene javljale siluete, pred mojim očima žive, a sada naviru sjećanja i brišu granicu između onda i sada. Dvadeset i pet godina između. Sve isto i sve drugačije. Lim malo utanjio, stidan preda mnom, nismo se dugo sretali. Plašio sam se Lima, lukav je bio, nepredvidiv, uzimao najbolje plivače, baš, kad su mislili da su ga savladali. Mogu ga sam sad preskočiti u par skokova, jedino vode se nakupilo po virovima i tu pdsjeća na neku veličinu. U tim virovima voda se odmarala i mamila zagrijane kupače da se ohlade od ljetnjih vrućina, gdje sam i ja često isto radio ili slušao vodene sinfonije uz čitanje školske lektire.

Nastavi čitati VEHBO POPARA “SELMA”