Iz kamena niče,
Iz kamena teče,
Na kamenu živi,
sa kamenom steče,
I što ti reče
Tvrdo je ko kamen.
Oznaka: sandžak
SAFET HADROVIĆ VRBIČKI “BOLESTI TRAVA ZAVIČAJNIH”
BOLEST TRAVA ZAVIČAJNIH
1
Gdje smo ovo sada, šta se to dešava?
I nas srce moje zavija mećava
Sada smo sami. Ni slučajnog druga
Dok odasvud steže zavičajna tuga
Iznenada se krikom javi noćna ptica
Gdje smo ovo sada; gdje nam je Vrbica?
Zavičaj ko pjeva, mora bolovati
Sve tajne bolesti: trava i paprati
Nastavi čitati SAFET HADROVIĆ VRBIČKI “BOLESTI TRAVA ZAVIČAJNIH”
SALAHUDIN FETIĆ “SANDŽAČKO STANJE U MEDIJIMA I NOVINARA U NJIMA”
Ovu temu tretiramo u povodu 1. februara – Dana novinara Sandžaka, kada je 1932. godine u kulturnoj prijestolnici Sandžaka nastao prvi sandžački štampani medij – Revija Sandžak[1]. Nešto ranije, 1870. godine, doduše izvan Sandžaka, sandžački novinarski prvijenac Mehmed Šakir Kurtćehajić[2], postavio je temelje sandžačkog novinarenja.
Od tada, pa do danas novinarstvo u Sandžaku je preživljavalo razne etape. Prof. dr. Šefket Krcić, kao jedan od urednika Revije u njenoj bogatoj historiji, podijelio je u pet etapa novinarstvo u Sandžaku, u svom tekstu «Glas istine i pobune», objavljenom u Reviji Sandžak i na mnogim drugim portalima.
U ovom radu poseban osvrt dajemo na petu etapu, na period od 2000. godine pa nadalje, tj. od osnivanja Internacionalnog univerziteta pa nadalje, analizirajući u kojoj mjeri je razvoj društveno-političkih okolnosti ali i IT industrije uticao na razvoj, uspon ili degradaciju medija, novinarskog zvanja i položaja novinara u Sandžaku.
This topic is treated on the occasion of February 1 – Sandžak Journalists’ Day, when the first Sandžak printed media was created in the Sandžak Cultural Capital Prijepolje in 1932 – called Sandžak Revija. Somewhere earlier, in 1870, even outside Sandzak, Sandzak journalist debutant Mehmed Šakir Kurtćehajić set the foundations of Sandzak journalism.
Since then, until today, journalism in Sandzak has undergone various stages. Prof. dr. Šefket Krcić, as one of the editor of the magazine in its rich history, has divided into five stages of journalism in Sandžak, in its text “Voice of Truth and Rebellion”, published in Sandžak Magazine and many other portals.
In this article, we give a special review on the fifth stage, for the period from 2000th onwards, from the founding of the International University, analyzing to what extent the development of socio-political circumstances as well as the IT industry influenced the development, rise or degradation of the media, the journalistic profession and the position of journalists in Sandzak
Nastavi čitati SALAHUDIN FETIĆ “SANDŽAČKO STANJE U MEDIJIMA I NOVINARA U NJIMA”
SONJA BISERKO “SANDŽAK: POLITIČKO-SOCIJALNI KONTEKST – ŽRTVA ISLAMOFOBIJE?”
Sandžak je pogranična i prekogranična oblast Srbije i Crne Gore koji se oslanja na sever Kosova i Republiku Srpsku, odnosno Bosnu i Hercegovinu. Prostire se na 8409 kvadratnih kilometara od čega se u Srbiji nalazi 4504 a u Crnoj Gori 3905. [i]
Tokom procesa raspada Jugoslavije i nastanka veoma fragilnih novih državnih tvorevina sa tendencijom ka etnonacionalnim državama, i Sandžak je težio autonomiji. U oktobru 1991. godine održan je nezvanični referendum, koga je podržalo više od 90 odsto izašlih, ali ga je Srbija proglasila neustavnim i zbog toga je podigla optužnice protiv njegovih organizatora. Sulejman Ugljanin, kao glavni organizator je zbog toga otišao u Tursku gde je bio sve do 1996. Optužnica više nije bila pominjana.
Sandžačko pitanje se aktuelizuje u procesu raspada Jugoslavije i vezuje se isključivo za Bošnjake, odnosno muslimane. Režim u Srbiji je tokom tih godina vodio hajku protiv Bošnjaka, između ostalog zastrašivanjem stanovništva koje je vršeno stalnim pretragama kuća u potrazi za navodnim oružjem, kao i policijskom torturom i vojnim granatiranjem sela. To je period represije u Sandžaku i masovnih iseljavanja u evropske zemlje (Nemačka, Skandinavija…). Oko 70. 000 ljudi se iselilo, bežeći od terora. [ii]
Nastavi čitati SONJA BISERKO “SANDŽAK: POLITIČKO-SOCIJALNI KONTEKST – ŽRTVA ISLAMOFOBIJE?”
PROJEKT PRUGE ROŽAJE-KURŠUMLIJA IZ 1907. GODINE
Vjerovatno da nema pitanja o kojem je više pisano u Crnoj Gori između dva rata od pitanja izgradnje Jadranske željeznice. Skoro da nije bilo boljeg znalca privrednih prilika, a da ovo pitanje nije razmatrao, niti je bilo stranke i političara koji „željeznicom“ nijesu mahali kao predizbornom parolom. Ovo je, istovremeno, bilo i značajno jugoslovensko pitanje na kojem su se prelamali različiti ekonomski, politički i nacionalni interesi.
Nas prije svega zanima ovo pitanje kao dio „crnogorskog ekonomskog sna“, izvjesnosti „ekonomskog blagostanja“, izborne obmane, sukoba interesa i objektivnih odnosa i uticaja. I ovo pitanje je „unijeto“ u novu državu, naravno u novom pravnom, političkom i teritorijalnom okviru. Ono je već 1918. godine imalo svoju „istoriju“. Do tada se ono uglavnom posmatralo kao pitanje „izlaska Srbije na more“ a od tada se može posmatrati, pored navedenog, i kao „ulazak Crne Gore u Jugoslaviju“.
Nastavi čitati PROJEKT PRUGE ROŽAJE-KURŠUMLIJA IZ 1907. GODINE
IZET ŠABOTIĆ „BOŠNJAČKE MUHADŽERSKE ENKLAVE U MAKEDONIJI NEKADA I DANAS“
U radu se govori o složenim muhadžerskim pokretima, vezanim za iseljavanje bošnjačkih muhadžira na prostoru Makedonije. Ti procesi su trajali od uspostave austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini (1878) do kasnih 70tih godina XX stoljeća. Riječ je složenim procesima, vezanim za sudbunu stotina hiljada ljudi. Muhadžerski procesi su imali uticaja na ukupne prilike na prostoru Balkana. U početnoj fazi značajan broj muhadžira se iz Bosne i Hercegovine kretao put Osmanskog carstva, odnosno Kosovskog, Bitolskog i Solunskog vilajeta i dalje prema unutrašnjosti Osmanskog carstva. Značajan broj bošnjačkih muhadžira se naselio na prostoru Makedonije, vjerujući da će to biti trajno njihovo prebivalište. Spletom historijskih okolnosti, jednom broju muhadžira Makedonija je poslužila kao privremeno prebivalište, pa su nakon izvjesnog vremena muhadžeri nastavili svoje putovanja dalje prema unutrašnjosti Osmanskog carstva. Migracioni muhadžerski pokreti Bošnjaka bili su izraženi i u vrijeme prve Jugoslavije, kao i nakon Drugog svjetskog rata. U tim procesima, Makedonija je bila važan tranzitni centar. Na desetine hiljada muhadžira, prvobitno bi se doselio u Makedoniju, odakle bi nakon stvaranja uslova odlazio dalje za Tursku. Međutim, značajan broj muhadžira je ostao u Makedoniji stvarajući posebne enklave, koje su se uprkos surovoj stogodišnjoj historiji održali na prostoru Makedonije do danas.
The paper deals with complex refugee movements related to the emigration of Bosniak refugees in the territory of Macedonia. These processes lasted from the establishment of the Austro-Hungarian government in Bosnia and Herzegovina (1878) until the late 70s of the 20th century. It is a complex process, linked to the fate of hundreds of thousands of people. Refugee processes had an impact on the overall situation in the Balkans. In the initial phase, a considerable number of refugees from Bosnia and Herzegovina moved the route of the Ottoman Empire, that is, the Kosovo, Bitola and Thessaloniki vilayas, and further towards the interior of the Ottoman Empire. A significant number of Bosniak refugees settled on the territory of Macedonia, believing that this would be their permanent residence. Through a series of historical circumstances, a number of refugees used Macedonia as a temporary residence, and after a while, the refugees continued their journey further towards the interior of the Ottoman Empire. The migration movements of Bosniaks were also expressed in the time of the first Yugoslavia, as well as after the Second World War. In these processes, Macedonia was an important transit center. Tens of thousands of refugees, originally moved to Macedonia, where, after creating the conditions, they would go further to Turkey. However, a significant number of refugees remained in Macedonia creating special enclaves, which despite the ruinous centuries-old history remained in place in Macedonia’s area until today.
Nastavi čitati IZET ŠABOTIĆ „BOŠNJAČKE MUHADŽERSKE ENKLAVE U MAKEDONIJI NEKADA I DANAS“
MEHMED DEDIĆ “RASIM MUMINOVIĆ, FILOZOF PLANETARNOG ETHOSA“
Životni put prof. Rasima Muminovića i originalnost putanje njegove filozofske misli ka uzletima slobode, etike, dostojanstva intelekta, pravde, nisu se mogli naći na stranputici, niti u poziciji pometenosti kakvu stvaraju različite destrukcije čak i razvojnim etapama društva. Njegov pogled na svijet “koji nalikuje svjetiljci koja progoni tmine”, pronicao je na svim poljima filozofske spoznaje i znanja. Rasim Muminović nije opravdavao nikakav vid lijenosti, površnost u promišljanju, rad je smatrao znanstvenim efektom koji doprinosi rasvjetljavanju fenomena. Sadržaj njegovih filozofskih djela ispunile su interpretacije promjena koje su demonstrirale tiraniziranje uma i dostojanstva, ideologije sa nabojem negativne energije (staljinizam, nacizam i dr.) kakva se eksponirala na našem regionu najjačim oblikom mržnje i zarobljene svijesti, nakon ljudske harmonije koja je samo naizgled obilježila socijalizam.
Life pathof prof. Rasim Muminović and originality of the trajectory of his philosophical thought towards the ascension of freedom, ethics, dignity of intellect and justice, could not have gone astray nor be found in the state of confusion created by different destructions, even in developmental stages of the society. His view of the world “resembling a luminary that persecutes darkness” was derived from all fields of philosophical cognition and knowledge. Rasim Muminović did not justify any kind of laziness or superficiality in thinking. He considered work to be a scientific effect that contributes to the clarification of the phenomenon. The content of his philosophical works is filled by interpretations of the changes which demonstrated tyranny overthe mind and dignity, the ideologies chargedwith negative energy (Stalinism, Nazism, etc.) which in our region materialised in the strongest form of hatred and trapped consciousness, all after the period of human harmony that, only seemingly, marked socialism.
Nastavi čitati MEHMED DEDIĆ “RASIM MUMINOVIĆ, FILOZOF PLANETARNOG ETHOSA“
HIKMET KARČIĆ, EMRAH ĐOZIĆ „MASAKAR U ŠAHOVIĆIMA PREMA PISANJU SARAJEVSKE PRAVDE 1924. GODINE“
Dana 9. novembra 1924. godine, naoružani Crnogorci pravoslavci su izvršili napad na selo Šahovići u Crnoj Gori. Povod za ovaj napad bilo je ubistvo Boška Bošković, načelnika Kolašinskog okruga 7. novembra 1924. godine. Na njegovi sprovodu iznesena je tvrdnja da su za njegovo ubistvo odgovorni Bošnjaci muslimani te da je potrebno njega osvetiti. Masakar počinjen u selu Šahovići 1924. godine u Crnoj Gori bio je najveći zločin počinjen u Kraljevini Jugoslaviji u mirnodopskom periodu. Iako najveći i najbrutalniji, o ovom zločinu ne postoji puno podataka i svjedočanstva. U ovom članku navode se, do sad, ne objavljeni dijelovi tekstova iz časopisa Pravda koje govore o zločinu u Šahovićima i o brutalnosti kojom je počinjen.
On November the 9th, 1924, armed Montenegrins of the Orthodox Christian faith attacked the village Šahovići in Montenegro. The motive behind this attack was the revenge for the murder of Boško Bošković, the Mayor of Kolašin county, on November the 7th 1924. At his funeral the allegations were made stating that Bosniak Muslims were responsible for this murder and that it must be revenged for. The massacre of Šahovići village is the most horrible crime committed in the Kingdom of Yugoslavia in its peacetime period. Despite this and despite the fact that it was also the most atrocious massive killing we do not have much data or testimonies related to it. In this article we present, until now unpublished pieces of texts from the magazine “Pravda” that relate about this crime and reveal the brutality of the massacre committed in Šahovići village.
IBRAHIM REKOVIĆ “IZREKE, KLETVE I BLAGOSLOVI PLAVSKO-GUSINJSKOGA KRAJA”
U ovome radu date su izreke, fraze, kletve, blagoslovi i poslovice karakterističene za plavsko-gusinjsku govornu oblast.
Ako i Dako su najgori ljuđi – ne oslanjati se ni na koga
Ako može na stopu, na nafaku mi ne može – može me išćerati, ali mi nafaku ne može pojesti
Ako mu je babo umro, nije mu læži ponio – on laže stalno
Ako se za kamen ufatio, zlato ti se obrelo – neka ti je koristan bilo koji posao, sreća neka te prati
Ako smiješ, stisni petlju – izazivanje na tuču
Ako te majka rodila! – hajde ako smiješ
Ako vidim, viđeo me jat! – kunem se ne vidim ništa
Ako vri, ne kipi! – nije hitno, nije smak svijeta
Ako znam, znalji me jadi! – zaista ne znam
Akšam ne dočekao! – prvi mrak, veče ne dočekao
Alah kuvetilja! – neka ti Alah da zdravlje
Alah seljametilje! – srećan put
Alah te nagradio! – Bog ti dao sreću
Allah kabulosem! – neka ti Alah nadoknadi, uzvrati dobročinstvo
Aman jarabi! – o Bože
Aman ti činim! – moljim te nemoj, Bogom te kunem nemoj
Ar me od njih! – sramota me, stidim se
Azim mal – ništa naročito, bez vrijednosti
Nastavi čitati IBRAHIM REKOVIĆ “IZREKE, KLETVE I BLAGOSLOVI PLAVSKO-GUSINJSKOGA KRAJA”
SINAN GUDŽEVIĆ „NISAM NEKO KO VOLI DA OBJAVLJUJE VLASTITE STIHOVE“
Sinan Gudžević je rođen 1953. godine u Grabu, podno Golije. Objavio knjige poezije Građa za pripovetke (1978) i Rimski epigrami (2001). Bavi se prevođenjem sa grčkog, latinskog, italijanskog i njemačkog jezika. Sada živi u Zagrebu.
Dvije decenije, uslovno rečeno, ćutanja je između vaših knjiga Građa za pripovetke i Rimski epigrami. Kako vam danas izgleda to vrijeme provedeno u neobjavljivanju svojih stihova? Da li bi ste nešto promijenili?
Jeste, dvije decenije i tri godine, od 1978. do 2001. prošlo je od izlaska moje prve do izlaska druge knjige stihova. No nije baš da sam ja dvadeset i tri godine mukom mučao. Objavljivao sam cijelo to vrijeme i stihove i prevode, po raznim časopisima, po koju knjigu prevoda sam objavio, samo nisam objavio knjigu stihova.
Nisam neko ko voli da objavljuje vlastite stihove. Nisam nikad takav bio, ni kad sam prvu knjižicu stihova objavljivao nisam baš nosio krilate sandale što je objavljujem. Meni je pisanje stihova jedna privatna, da kažemo intimna radinost. Ja se i sad iskreno pitam, a šta je to pa toliko važno u onome što sam napisao da je baš moralo biti objavljeno e da drugi to čitaju. Svaki dan ponešto napišem, pa od toga nešto odbacim, nešto zadržim, a od zadržanoga opet nešto odbacim, nešto zakrpim, nešto rašijem, tu zašijem, tamo otšijem.
Za tih dvadeset i tri godine dogodilo se mnogo nečega što me je uvrijedilo, pa i ucvijelilo, sve se srozalo, vratili se četnici, ustaše, najgori se proglasili najboljima i bogme se podobro drže.
U svome stavu o objavljivanju stihova ne bih promijenio ništa, on je moje uvjerenje i, ako pri ovoj pameti ostanem, neće me lako napustiti.
Nastavi čitati SINAN GUDŽEVIĆ „NISAM NEKO KO VOLI DA OBJAVLJUJE VLASTITE STIHOVE“
AMRA ČUSTO: „MUNEVERA HADŽIŠEHOVIĆ ’MUSLIMANKA U TITOVOJ JUGOSLAVIJI’, BOSANSKA RIJEČ, TUZLA, 2006.“
Knjiga pod naslovom Muslimanka u Titovoj Jugoslaviji je memoarska knjiga napisana iz perspektive žene. Naslov knjige nas u prvi mah upućuje na život žene Muslimanke u vremenu četrdeset i pet godina jugoslavenskog komunizma (1945- 90), međutim knjiga ima mnogo širi tematski i vremenski okvir i može se smjestiti u cijelo XX stoljeće. Sandžak, tačnije Prijepolje, je mjesto rođenja Munevere Hadžišehović, a istovremeno je i prostor koji je određuje i interesira. Posebno kao ženu čiji je tradicionalni odgoj i uticaj islama ostavio dubokog traga u njenom identitetu. Iako je knjiga pisana kao svojevrsna životna priča, ona nudi pregršt informacija, podataka, scena svakodnevnog života, opisa političke atmosfere najprije sandžačkog, potom i jugoslavenskog društva. Posebna pažnja je posvećena nacionalnom razvitku Muslimana u političkim okvirima Kraljevine Jugoslavije i Socijalističke Jugoslavije.
FEHIM KAJEVIĆ: “DOGOVORILI SU ĆAMILOVO SMAKNUĆE”
FEHIM KAJEVIĆ: “DOGOVORILI SU ĆAMILOVO SMAKNUĆE”
Naš sagovornik je prošlogodišnji dobitnik nagrade “Zlatno pero Ćamila Sijarića” kojeg dodjeljuje BNV u Srbiji. Afirmisan je i priznati sandžački pisac. Zastupljen je u pokrajinskim, republičkim, državnim i inozemnim antologijama poezije, kao i u mnogo knjiga bošnjačke književnosti. Prevođen na više stranih jezika. Bio je potpredsjednik Udruženja književnika Crne Gore, predsjednik Udruženja književnika Sandžaka. Piše prozu i književnu kritiku. Privatno, za svoju dušu crta, slika i pravi skulpture u drvetu, te je imao i javne izložbe svojih radova.
Publicistika: Treća ruka (knjiga intervjua) Novi Pazar, 1993; Progoni i politički procesi u Sandžaku (koautori: Vasvija Gusinac i Safet Adrović- Vrbički), Novi Pazar. 1995; Treća ruka II (od Milovana Đilasa do Amora Mašovića) 2013.
Bio glavni i odgovorni urednik studentskog lista “Novi svet” u Prištini (1969 – 1971); urednik lista “Rad” (l977 – 199o) Saveza sindikata Jugoslavije za Crnu Goru; urednik revije “Sandžak”, “Sandžačke novine”, “Glas islama”, Parlament” u Novom Pazaru i “Vakat” u Rožajama. Pokretač više književnih glasila i književnih susreta i karavana u Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori . Jedan je “Trg pjesnika u Budvi” koji traje 6o noći u godini dana.
Nastavi čitati FEHIM KAJEVIĆ: “DOGOVORILI SU ĆAMILOVO SMAKNUĆE”
JAHJA FEHRATOVIĆ “SANDŽAK”
Sandžak se sluti iz daljine
udahneš doline, izdahneš visine
pluća se ispune miline –
sve u jednom dahu, sine
SINAN GUDŽEVIĆ “NERED U GLAVAMA LJUDI”
Srbiji je svet potreban, a u njega ne može ići s pričom o četništvu kao antifašističkom pokretu. Onaj ko četništvo iz Drugoga svjetskog rata danas prikazuje kao odbranu srpstva ili antifašizam taj krivotvori činjenice i sebe upisuje u one koji lažima i mržnjom indoktriniraju mlade ljude. Bilo bi najbolje otvoriti pitanje o tome šta bi Srbija bila da u njoj nema četništva.
ZEHNIJA BULIĆ “POTRAGA ZA LAĐOM”
Gradska naselja u brdima imaju kiseonik,
pogled na gradsku kotlinu razdvojenu rijekom
i dva sata dnevno metalni zvuk vode u sudoperama.
Matthew Stevenson: “Across the Balkans: Diplomatic Fault Lines in the Sandžak of Novi Pazar”
My traveling luck ran out in Kraljevo, a small city in central Serbia. There I had hoped to catch the train south to Raška, not far from Novi Pazar (the administrative center of the Sandžak). But I was too late for the morning train and too early for the evening train.
As much as I wanted to follow the route of the Novibazar Railway, in the end I decided to catch a bus heading from Užice to the coast that would drop me in Novi Pazar. That still meant waiting several hours in Kraljevo, the center of which was about a kilometer from the station.
At least I would get a good luck at the fateful lands in the Sandžak, which in the last two hundred years has been occupied or overrun by the Ottoman Empire, the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, Yugoslavia, Nazi Germany, Italy, Albania, and Serbia, while Austria, Montenegro, and Bulgaria have claimed parts or all of it. It’s the equivalent of the Polish Corridor in the Balkans.
MAUMER ZUKORLIĆ “JEZIK BOSANSKI OPASNOST ZA SRPSKI?”
Bosanski jezik je maternji jezik više stotina hiljada Bošnjaka državljana Srbije, najznačajnije skoncentriranih na prostoru Sandžaka, ali koji žive i u drugim dijelovima Republike Srbije. Uslijed poznatih historijskih činjenica i događanja na Balkanu, pravni status ovog jezika na tom prostoru nekoliko puta je mijenjan, od perioda njegove apsolutne dominacije do 1912. godine pa sve do potpune zabrane i negacije od notirane godine pa do kraja dvadesetog stoljeća i današnjih nastojanja nosilaca tog jezika da se izbore za njegovu ravnopravnu upotrebu u obrazovnom sistemu i službenoj komunikaciji u javnim ustanovama, za šta postoje ustavni i zakonodavni okviri, ali i direktna opstrukcija implementacije stečenih prava od strane određenih ustanova i pojedinaca koji se stavljaju iznad zakonodavca.
Nastavi čitati MAUMER ZUKORLIĆ “JEZIK BOSANSKI OPASNOST ZA SRPSKI?”
FEHIM KAJEVIĆ “ĆAMIL SIJARIĆ – SANDŽAČKI TOLSTOJ” SJEĆANJA
Sjećanja pjesnika i novinara, savremenika, na Ćamila Sijarića
Nastavi čitati FEHIM KAJEVIĆ “ĆAMIL SIJARIĆ – SANDŽAČKI TOLSTOJ” SJEĆANJA
ALIJA DŽOGOVIĆ „PJESMA NAS JE UZDIGLA DO NAJVIŠIH VRHOVA ČOVJEČANSTVA”
Činjenica je da je naš narod najljudskiji na svijetu. Reinkarnira se iz pepela, sa merhametom i pjesmom. Historijski događaji su potvrdili da je naš bošnjački narod izabrao pjesmu kao jedan od oblika svog identiteta, da njom zamijeni privremenu smrt. U pjesmu je utkivao svoj život – da uđe u vječnost. Ta nas je pjesma uzdigla do najviših vrhova čovječnosti.
Nastavi čitati ALIJA DŽOGOVIĆ „PJESMA NAS JE UZDIGLA DO NAJVIŠIH VRHOVA ČOVJEČANSTVA”
HUSEIN BAŠIĆ “DVIJE DOSAD NEZABILJEŽENE ANEGDOTE”
Književnik Ćamil Sijarić, koji je lično poznavao Avda Međedovića, jer je u kući njegovog amidže Iljaza Sijarića iz Šipovica Avdo često pjevao junačke pjesme, ostavio je svoje žive uspomene na njega u tekstu: “Avdo Međedović pjevač epskih narodnih pjesama”, (Život, 32, 1983) iznoseći niz zanimljivih i značajnih podataka iz života ovog našeg izuzetnog epskog pjesnika-pjevača.
Nastavi čitati HUSEIN BAŠIĆ “DVIJE DOSAD NEZABILJEŽENE ANEGDOTE”
MARKO VEŠOVIĆ “SLOVO O ĆAMILU”
I usmenog i pisanog Ćamila Sijarića svagda sam doživljavao manje kao našeg savremenika a više kao mitskog pripovjedača koji kazuje nešto starije i dublje, obuhvatnije i važnije, uz to i uzbudljivije, jer stvarnije i snovitije, od svakog ličnog iskustva. Kako drukčije, ako ne mitskim pričaocem zvati čovjeka koji, najčešće, zapravo i nije pripovijedao nego se kroz njega sama kazivala ljudska sudbina kakva je odvajkada?
ŠERBO RASTODER “RASPISIVANJE UCJENE ZA HUSEINA BOŠKOVIĆA, SADA DŽIDIĆA-REDŽOVIĆA, SALKA AJANOVIĆA I ADILA ČUTURIĆA”
„Na predlog ovog načelstva Gosp. Ministar Unutr. Dela sa J. B. Br. 9742. od 26. pr. m-ca na osnovu člana 12. zakona o javnoj bezbednosti rešilo je da se obznanjeni odmetnici: Husein Bošković iz Maoča, Sado Džidić-Redžović iz Godova, Salko Ajanović i Adil Čuturić iz Potpeći, svi iz sreza Pljevaljskog, ovog okruga ucene svaki po (1000) jednu hiljadu dinara.
ŠERBO RASTODER “NAČELSTVO CETINJSKOG OKRUGA – NAČELNIKU SREZA DOSTAVLJA INFORMACIJU O UCJENEMA ZA ODMETNIKE MUMINA POHARU I MEHMEDA BRAZACA IZ PLJEVALJA” IV
Mumin Pohara iz Podgora i Mehmed Brazac iz Pljevalja odbegli pritvorenici sreza Boljanićskog i odmetnici, nisu se ni do danas predali vlastima i ako je rok za predaju određen na osnovu čl. 9. zakona o javnoj bezbednosti istekao i za to ih ovo načelstvo rešenjem svojim broj 3468. od danas, a na osnovu člana 10. pom. zakona oglasilo za hajduke i slobodno je svakome ubiti ih.
ŠERBO RASTODER “IZVJEŠTAJ NAČELNIKA RAŠKOG OKRUGA O STANJU NA TOM PODRUČJU I O POTREBI KONAČNOG RAZRAČUNAVANJA SA ODMETNICIMA. IZJAVA ODMETNICE MEJRE, ŽENE UBIJENOG ODMETNIKA AJRANA KUČEVIĆA. III
Još za vreme Turskog režima sadanji okrug raški kao integralni deo oblasti Sandžaka, predstavljao je odmetnički kraj u pravom smislu te reči. U poludivljem duhu ovog brđanskog elementa, muhamedanskog u ogromnoj većini, još uvek stanuje tvrdoglava težnja: da otmicom i samovlašćem udovlotvorava svojim interesima. Od njihovog ovakvog držanja još u vreme tursko padali su kao žrtve najviši predstavnici vlasti: paše, mutesarifi, kajmakami i dr.
ŠERBO RASTODER “INFORMACIJA O ODMETNIKU ZEĆIRU ZULIČIĆU IZ KULJAKA – MILEŠEVSKI SREZ” II
Zećir Zuličić iz Kuljaka sreza Mileševskog – odmetnik, pozvat je na predaju rješenjem ovoga Načelstva od 30. jula t.g. broj 5270