Krivudava rijeka, ko bijela svila,
Rasipa biser-kapi.
Đulići rani, šireči laka krila,
Čekaju zoru koja spi.
Jorgovan viti raspleo kose plave,
Nad sjenkam’ pospale trave.
Nježno ga češlja mjesec nam stari.
O krasne noči! O zanosne čari!
U takvim noćima ja ću čekat’ tebe,
Prekrivenu velom mjesečine lake,
Obasutu mirom noćne ruže svake,
Viti kao stručak podmlađene vrbe.
Na tvoje bijelo lice padaće rosa čista;
Mjesec će vjerno kružit’ k’o svjetski car.
Na tronu noći ove najljepša bićeš bista.
O prekrasne noći! Kud češ ljepši dar?