Oznaka: epska poezija

ALMA RIZVANOVIĆ “GROKTALICE BAČKIH BUNJEVACA SUZANE KUJUNDŽIĆ OSTOJIĆ”

Usmena literatura predstavlja duh jedne zajednice, naroda ili šireg kolektiviteta. Na temeljima usmenog kazivanja, kao široj bazi, oformljeni su kulturni identiteti većine savremenih evropskih naroda, jer se  kroz tu duhovnost prožima suština identitetskih elemenata koji jedan etnikum čine samosvojnim, i zato usmeno kazivanje predstavlja osnovu kulturnog pamćenja na koju se docnije naslanjaju svi ostali elementi materijalne i nematerijalne kulture jedne zajednice. Zbog toga je ova sinteza autorice Suzane Kujundžić Ostojić bila neophodan predložak za šire sagledavanje bunjevačke nacionalne zajednice, kao jednog u nizu posebnih balkanskih identiteta koji predstavljaju našu raskoš. Ovo djelo nije važno samo pripadnicima bunjevačke nacionalne zajednice već i svima nama koji dijelimo ovaj prostor, uzajamno se prožimamo i nadopunjujemo.

Nastavi čitati ALMA RIZVANOVIĆ “GROKTALICE BAČKIH BUNJEVACA SUZANE KUJUNDŽIĆ OSTOJIĆ”

JAHJA FEHRATOVIĆ “U MLAĐEGA POGOVORA NEMA – ILI KAKO SE KROZ EPIKU BRUSIO KARAKTER LIČNOSTI”

Usmena literatura na Balkanu baštini odlike koje je sjedinjuju u jedinstven koegzistencijalan korpus različitih nacionalnih književnosti nastalih na jednoj matrici, ali i razgranatih tematsko-motivskih cjelina karakterističnih za posebne literature i vremenske periode nastanka, intenzivnog življenja i prenošenja s koljena na koljeno, s generacije na generaciju, prekrajanja, pročišćavanja – sve do postizanja konačnog okamenjenog oblika koji, kao unificirana tvar, postaje trajna kategorija naše duhovne i kulturne baštine. Nisu te zajedničke karakteristike balkanskih oralnih tradicija vezane samo za zajedničko izvorište formativnog oblikovanja i načina pjevanja, naslonjenog na susretu antičkog podteksta i orijentalno-osmanlijskih tehnika pjevanja, već i sa autohtonim obrisima osnovica kulturnih identiteta domicilnih naroda koji baštine određene sastavnice duhovnih vrijednosti nastale iz tih tradicija. Ta osnovica proizilazi iz čvrste povezanosti sa religijskim etičkim kodeksom iz koga se, u suštini, i razvijaju kulturni i nacionalni identiteti balkanskih naroda, bez obzira da li je riječ o islamu, na temelju kog se dominantnije razvijaju bošnjački i alabanski kuturni identiteti, ili hrišćanstvu, iz koga izviru srpski, hrvatski, crnogorski, makedonski, bugarski i slovenački kulturni identiteti koji kasnije, u procesu oblikovanja naciona, prerastaju u nacionalne identitete balkanskih naroda.

Nastavi čitati JAHJA FEHRATOVIĆ “U MLAĐEGA POGOVORA NEMA – ILI KAKO SE KROZ EPIKU BRUSIO KARAKTER LIČNOSTI”

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DVANAESTO PJEVANJE

                     XII

Željni bezi i danom i noćom
U Budimu zavičaju svome.
Svaki sišli kod dvora svojega
Kad svatovi iz Budima kreću,
I poveli Zajimovu Fatu.                                              12270

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DVANAESTO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – JEDANAESTO PJEVANJE

                  XI

Te u jutru rano poraniše.
Tale zovnu Hrnjicu serdara:
„Zovi, Mujo, tvoje Kladuščane                                   11635
Na kapiju Budimskog vezira!
Od voska ćeš konop namazati,
Pa ćeš dvije zamke načinjeti.
Jednu na vrat turi Dženeralju,
Jednu turi murtatu veziru!                               11640
Jednog vješaj od te stran’ kapije,
A drugoga s ove strane vrata!
Nek preteže jedan pro drugoga,
Nek ne žali jedan na drugoga.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – JEDANAESTO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DESETO PJEVANJE

                         X
Mrkli akšam, Tale hazur vika.
Cifrić Hasan jahnu bedeviju,
Pa za njime tri ajana carska,
Pa dva bega sa vrela Cetinje,                          10390
Pa unačko dvanes kapetana,
Pa za njima c’jele fidahlije.
„Jalah!“ – rekli, poljem poleteli,
Dok su došli do čekme-ćuprije.
Tamam prošlo četiri sahata,                             10395
Dok dugačko polje prelećeli.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DESETO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DEVETO PJEVANJE

                       IX
Sad da vama za vezira pričam.
Svate viđe đe su zanoćili,                                9810
U Budim se pratnja povrnula.
Vezir zove vojnog komandara:
„Sve četiri na gradu kapije,
Zatvor vrata na svakoj kapiji!
Na bedeme i tablje careve                               9815
Obrnite grla od topova,
Kuda džada ide ka Budimu,
Kud su svati odveli Fatimu!

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DEVETO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – OSMO PJEVANJE

VIII
Dok se Tale dobro odmorijo,                          9310
Karakšam na zemlju panuo.
Ondar Turci večer večeraše,
I po polju kola preigraše.
Bože mili, pevaju Bošnjaci!
Celu noć him puške prepucaše.                      9315
Dok je sjutra zora udarila,
Orašanin poranijo Tale.
Poče Tale sokacima vikat,
Tražit Tale čauš’ i telale,
A gore se uzmeša gospoda.                             9320

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – OSMO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – SEDMO PJEVANJE

               VII
Sad ćatibi pera dofatiše
I bijele knjige bez jazije.                                6480
Kom će prvu knjigu našarati?
U Travniku Pašić Ibrahimu.
Ovaku mu paša besedaše:
„Moj jarane, Pašić Ibrahime,
U Travnik je cijela komanda,                          6485
Vojna struka i zemlja careva,
Na upravu tebe ostavljena.
Moj jarane, jesi l’ čuo, dragi,
U Kanidžu šta se učinelo?
Đe hadžija, stari alajbego,                               6490
Svoje begstvo sinu preturijo,
I za sina curu isprosijo,
Na daleko u egri Budimu,
Plemenitu Ali-bega Fatu?

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – SEDMO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – ŠESTO PJEVANJE

                 VI

Polećeše dva sokola siva                                 5360
Ka pro neba danica zvijezda.
Dan za danom, konak za konakom,
Vakat dođe, u Kanidžu sišli.
Haber ode u Kanidžu carsku
Njegovome amidži i babu.                              5365
Ko gođ prvi na muštuluk dođe,
Dadoše mu blago nebrojeno.
Ko gođ drugi na muštuluk dođe,
Njemu konje daše nejahane,
A trećijem čohu nerezanu.                              5370

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – ŠESTO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – PETO PJEVANJE

                          V

Da vi sada za hanumu pričam.
Dok je Hanka zeta iščekala,
Sve brinući da ne stopi glavu,
Da ga murtat vezir ne poharči,
Tri puta je na dvore padala,                            4930
I padala i prenemagala.
Kad začaka čavo pro sokaka,
U avliju stigoše delije,
Oba zmaja od Kanidže grada.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – PETO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – ČETVRTO PJEVANJE

                 IV

U to dvije stigle serhatlije.
Sa sokaka konje ućeraše,                                 4410
U sadatu, vezirsku avliju,
Što tu niko ni peške ne ide,
U avliju paši bez izuna.
A ti momci izun ne čekaju,
Do pod dvorac konje doćeraše,                      4415
Pa s’ obadva jedanak skidoše,
Dvije uzde na unkaš vrnuše.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – ČETVRTO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – TREĆE PJEVANJE

                          III

Vazdan cijel danak do akšama,
Zemlje gazi, planine prolazi,
Ka i taka dva zmaja ognjena,
A pod njima dva ata vilena.
Koliko su za dan ufatili?                                             2150
Kolko drugi dobri za dva dana.
Đe li hi je akšam zateknuo?

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – TREĆE PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DRUGO PJEVANJE

                      II

Ondar, moja skupljena gospodo,                    25
Sad velimo pesmu da brojimo,
I s tom pesmom da se veselimo.
Ta je pesma od starog zemana,
Što su stare radile gazije
I junaci u svakojoj stranci                               30
Za sjajnoga Sulejmana carstvo.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DRUGO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – PRVO PJEVANJE

Prva riječ, „Bože nam pomozi!“

Evo druga: „Hoće, ako Bog da.“

Samo da ga pominjemo često,

Pa će nama dobro pomagati

I od svake muke zaklanjati,                            5
Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – PRVO PJEVANJE

ĆAMIL SIJARIĆ “TAJ MUŽ I TA NJEGOVA ŽENA SU IZ GODOČELJA”

Taj muž i ta njegova žena su iz Godočelja

U prošnju idu zajedno,

Muž naprijed, žena

Za njim.

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ “TAJ MUŽ I TA NJEGOVA ŽENA SU IZ GODOČELJA”

ALOIS SCHMAUS: „ĆOR-HUSO HUSOVIĆ“

Ranije se nije znalo da je kod muslimana nekada bilo profesionalnih guslara slepaca. kad sam prošle godine, septembra meseca putovao po Sandžaku, doznao sam uzgred, raspitujući se kod današnjih guslara za njihove učitelje, i za Ćor-Husa Husovića, slepog kolašinskog “Turčina”, negda možda najpopularnijeg guslara u krajevima između Srbije i Crne Gore.

Nastavi čitati ALOIS SCHMAUS: „ĆOR-HUSO HUSOVIĆ“

SALIH UGLJANIN “PJESMA OD BAGDATA”

Jednog vakta od staroga zemana

sultan Selim otvorijo vrata

sa kraljicom od grada Bagdata.

Opremijo sto hiljada vojske,

janjičara sve sina njegova,

i pred njima paše i vezire,

i sa šnjima od rata topove,

i za njima tajin i đephana. Nastavi čitati SALIH UGLJANIN “PJESMA OD BAGDATA”