A se leži
Dabiživ Radovanović
Čoče
Tako da si blag
(Dijak iz Uboskog, XV. stoljeće)
Nastavi čitati NUSRET IDRIZOVIĆ “KOLO SEDAM SMRTNIH GRIJEHA”
Mjesec: Decembar 2015.
MILIKA PAVLOVIĆ „ZAVIČAJ – TRAJNA BOJA BIĆA I METAFORA SVIJETA“
Redžep Nurović, Djed Fehim i šestoprsti Hrusto, Almanah, Podgorica 2004
Nastavi čitati MILIKA PAVLOVIĆ „ZAVIČAJ – TRAJNA BOJA BIĆA I METAFORA SVIJETA“
NUSRET IDRIZOVIĆ „KOLO KRALJA TOMAŠA I ALLAHOVIH DŽIHADA“
Na kamenu: čovjek. Ne zna se kome je okrenut: Istoku ili Zapadu. Davno je iščezao s lica zemlje i više se ne sjeća kako je bilo: ili nogama prema Istoku a glavom prema Zapadu, ili glavom prema Istoku a nogama prema Zapadu.
Igra svjetlosti i tame.
Nastavi čitati NUSRET IDRIZOVIĆ „KOLO KRALJA TOMAŠA I ALLAHOVIH DŽIHADA“
DIJAN KALAČ “MODERNISTIČKI KASABIZAM”
Cantar de mio Cid ili Pjesma o cidu, prvo je literarno ostvarenje na kastilskom, odnosno književno španskom jeziku. Nikada se nije precizno utvrdilo ko je napisao ovo djelo, niti kada je napisano. Španski naučnici u književnosti nagađali su da je ova epska pjesma, napisana u tri pjevanja, nastala negdje oko 1140. godine. Ono što se pouzdano zna jeste da najstariji rukopis koji je sačuvan, nisu rekli gdje je arhiviran, datira iz 1307. Ispisan je rukom Pedra Abada. Pjesma je prvi put štampana za javnost 1779., a priredio ju jeTomas Antonio Sanches. Sva kasnija izdanja objavljena u proteklom vijeku građena su na osnovi djela Cantar del mio Cid, texto, gramatica y vocabulario koji je napisao ugledni španski naučnik Don Ramon Menendez Pital i objavio u Madridu 1911. godine.
KEMAL MUSIĆ “U ŽIVOTU SVE JE NESIGURNO, SEM PUTEVA I KONJSKIH KOPITA”
(Uz stodvogodišnjicu rođenja književnika Ćamila Sijarića)
U selu Šipovice kod Bijelog Polja u donjem Bihoru, 18. decembra 1913. godine rodio se Ćamil Sijarić, jedan od najznačajnijih pisaca na južnoslovenskim prostorima. Za svoj rodni Bihor, kasnije, Sijarić je govorio da je to kraj u kom se teško živi, a lijepo govori. Tu svoju rečenicu donekle je potvrdio odlaskom na školovanje i time što je postao majstor priče i pričanja u jugoslovenskoj literaturi. No, rodne Šipovice i svoj Bihor nije zaboravljao. Dolazio je u zavičaj da porazgovara sa Bihorcima, da potraži gnijezdo ptice, da oslušne šipovačke tišine, da se napije vode hladne kao grom sa Dobrače, česme šipovačke, da pronađe kamen neki kojim bi, kasnije, tamo u Sarajevu, u ulici Vase Miskina, pritezao papir da mu ne pobjegne ispod olovke, dok piše.
Nastavi čitati KEMAL MUSIĆ “U ŽIVOTU SVE JE NESIGURNO, SEM PUTEVA I KONJSKIH KOPITA”
ŠABAN ŠARENKAPIĆ “NASLJEDNA RUTINA”
Od mnoštva stvari ostalih iza oca
Koje su se lahko gubile
Od ruke do ruke
ŠABAN ŠARENKAPIĆ “MOJ JE OTAC KAHVEDŽIJA”
Moj otac je kahvedžija dobar
i na glasu
Jedini koji ima već stalne mušterije
Doduše mahom mahalsku sirotinju
Po ceo dan on raznosi na tablji
ture
ŠABAN ŠARENKAPIĆ “CRVENE KUĆE”
Staro se zove Veliko pošto oko grada
Još nekoliko grobnih polja ima
I jedno jedino Jevrejsko:
ĆAMIL SIJARIĆ “ĆEHOTINA I DRINA I MEĐU NJIMA FOČA”
Ćehotina govorila Drini: pričekaj me sjutradan do podne, dok ja dođem mutna i krvava… i tako dalje; mutna jeste dolazila, a ne zna se da je nekad došla i krvava. Dolazi Drini sa desne strane, manja je i tanja od nje i boje je drukčije – nije zelene, kao što je zelena Drina.
Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ “ĆEHOTINA I DRINA I MEĐU NJIMA FOČA”
MARUF FETAHOVIĆ “TERAZIJE”
U kasabi što ostade iza Isa-bega, mahale tad drijemahu čudnom, dugom i kao ukletom nesanicom. Minareta nad njima uzvišena, kao da čuvahu svoj mrtvi mir u golom plavetnilu neba. Svejedno je njima da li je u kasabi ljeto, zima ili mokra i vlažna jesen. A ondašnji ljudi bijahu svikli na jedno. Svoje adete ljubomorno čuvahu kao svetinju ili kao dragocjeni miraz.
REDŽEP NUROVIĆ “KAMEN”
Ima kamen na mojoj okućnici,
okamenjen tu kad je iskrio prapočetka plamen.
Mojoj je trsi bio temelj kućni
i nišan na groblju
otkako je kamen.
ALMIR ZALIHIĆ „REDŽEP NUROVIĆ BAJKE S KRAJA ILI MOŽDA POČETKA SVIJETA“
Režep Nurović: “Kamen” – izabrane priče, Librocompany, Kraljevo, 2008. godine
Kažu da smo danas toliko izgubljeni u vremenu da se naši sudari sa stvarnošću mogu porediti sa brodom izgubljenim na pučini usred bure; magla je oko nas, zapljuskuju nas visoki valovi, a obale nigdje na vidiku. Teško je reći u kojoj je mjeri ovo individualni doživljaj a u kojoj mjeri zaista fenomen vremena u kome živimo.
Nastavi čitati ALMIR ZALIHIĆ „REDŽEP NUROVIĆ BAJKE S KRAJA ILI MOŽDA POČETKA SVIJETA“
НЕБОЈША БОГИЋЕВИЋ “СЕВДАЛИНКЕ У ИЗВОЂЕЊУ ЗЕКИЈЕ РОВЧАНИН ИЗ ПРИЈЕПОЉА”
У периоду феудалног режима, на територији Босне и Херцеговине развио се посебан тип песме, који је данас широј јавности познат под називом севдалинка.[1] Реч севдалинка потиче од арапске речи säwdā, која означава једну од четири основне супстанце, које се по учењу старих лекара налазе у људском организму − црну жуч. Верује се да ова супстанца изазива меланхолично стање.
Nastavi čitati НЕБОЈША БОГИЋЕВИЋ “СЕВДАЛИНКЕ У ИЗВОЂЕЊУ ЗЕКИЈЕ РОВЧАНИН ИЗ ПРИЈЕПОЉА”
KEMAL DŽEMIĆ “HASNINA LIRSKA SEHARA”
Savremana sandžačko-bošnjačka književnost, na sreću, uporno, mudro i znalački gradi jedan osoben i originalan književni izraz, koji ljubomorno i nostalgično čuva svijet tradicionalnog, patrijarhalnog, folklorističkog kulturnog miljea. Ta mlada i poletna književnost hrabro ulazi u tokove modernističkih književno-umjetničkih tokova bošnjačke i evropske literature.
Alija Džogović “KUDA IDE SANDŽAČKA KNJIŽEVNA MISAO”
Cilj ovoga saopćenja je da ukaže na tokove savremene bošnjačke književnosti u Sandžaku i njenoj daljoj autonomnoj perspektivi.
Činjenica je da danas u Sandžaku ima dobar broj pisaca svih književnih i neknjiževnih rodova i vrsta, ali je takođe činjenica da taj kulturološki materijal još nije na onoj visini koja odgovara potrebama Bošnjaka u Sandžaku i koja treba da promoviše i čuva onu bogatu tradiciju koju su nam ostavili narodni pjevači i narodni pripovjedači koji su u nauci poređeni sa Homerom, kao što je onaj bard sa bjelopoljskog Olimpa zvanog Obrov.
Nastavi čitati Alija Džogović “KUDA IDE SANDŽAČKA KNJIŽEVNA MISAO”
SANELA HALKOVIĆ “ZELENE MISLI”
Zavičajne misli su zelene i hrane,
k’o što Pešter zelenim hrani i gaji.
ZEHNIJA BULIĆ “ADRESA”
Oca mi ukrali,
Neki ljudi plavi,
Ko poštari.
ZEHNIJA BULIĆ “POZLATA ŽENI”
“Nove i najnovije pjesme“ Redžepa Nurovića
Nurović nas podsjeća šta bješe ljubav u ovom 21. stoljeću. Ljubav između čovjeka i žene jeste magnetno polje oko koga se sve ostale stvari ovoga svijeta okreću
Nastavi čitati ZEHNIJA BULIĆ “POZLATA ŽENI”
HAKIJA AVDIĆ “AUSTRO-UGARSKA ŽELJEZNICA KROZ SANDŽAK”
Sandžak je oduvijek bio poprište mnogih vojnih operacija. On je više puta pustošen. Kada je Austro-Ugarska, poslije Berlinskog kongresa, okupirala Bosnu i Hercegovinu, njena vojska je zaposjela sandžačke gradove Priboj, Prijepolje i Pljevlja. Tada je Sandžak za Tursku izgubio raniji značaj, predstavljajući sada isturenu graničnu oblast prema Srbiji, Austro-Ugarskoj i Crnoj Gori. Turska je zbog toga 1880. godine podijelila Novopazarski sandžak na Pljevaljski i Sjenički sandžak.
Nastavi čitati HAKIJA AVDIĆ “AUSTRO-UGARSKA ŽELJEZNICA KROZ SANDŽAK”
AVDO MEĐEDOVIĆ
Iz razgovora sa Međedovićem kojeg je 1932. godine obavio posrednik Milmana Parry Nikola Vujnović saznajemo nešto više o životu ovog velikog čovjeka.
SEAD TRHULJ “RAZMJENA LJUDI”
Rekli su da ih u tu salu skupljaju za razmjenu. Bila je to nada za spas, u prelazak svojima, u slobodu. Ali se nisu mnogo radovali – moglo bi to izazvati gnjev čuvara, moglo bi napujdati neke bijesne vojnike da se na njima svete. A moglo bi sve to propasti pa da ih opet vrate u neke druge logore. Uovom vremennu koje su proveli po logorima i zatvorima naučili su da se ničim ne treba unaprijed radovati, jer su poslije toga muke teže, a razoračenja dublja.
SALADIN BURDŽOVIĆ “GODIŠNJICA MATURE”
U vrijeme mojih najžešćih emigrantskih depresija, u ljeto 2001.godine, stigoše u Hessen glasovi da moja generacija, desetkovana smrtima i iseljavanjima, “slavi” petnaestogodišnjicu mature. U nekakvom restoranu, na obali Lima, okupiće se oni, bivši drugovi i drugarice sadašnja pretpostavljam gospoda, koji su, eto, preživjeli “Godine raspleta” u najljepšem zatvoru na svijetu. Uz muziku i vino, evociraće uspomene na Ništa, jer je Ništa najbolja riječ koja može opisati godine Praznog srca i želuca, tamo negdje na Hauptvahe, slušao sam, iz mobilnog telefona, riječi koje su opisivale sjećanje na neko vrijeme za koje sam mislio da više ni u sjećanju ne postoji! Neka mi se bezrazložna pakost skupila u grlu i da sam dolje ne bih otišao, mislio sam…
BISERA SULJIĆ-BOŠKAILO “MUŠKO”
Ahhh! Pešter! Ta prokleta Pešter!
…I dok je mraz, taj bijelobradi car, vrijedno kitio ledenim draguljima svoju ljubljenu Pešter, jedna žena je prtila kroz namete. Iza nje su, po srebrenom tijelu beskrajne visoravni, ostajale vijuge. I osim puna mjeseca na nebu, i njenih koraka po mrzloj ledini, nemaše te noći, više ničeg živog, na putu. Ne bi čak ni vučijih tragova, da joj insanski hod po razapetoj mreži februarske zubate bjeline, prate. Ne bijaše, ama čak, ni ponoćnih utvara, da joj uz svoj kikot tu škripu poderanih opanaka, dok mraz ispod sebe drobahu, ravnicom raznesu.
REDŽEP NUROVIĆ “SVIRAČI”
Vascijeloj varoši, po Pazaru jakako, na veseljima su svirali čerkezi; muškarcima svircima jecala je arija sa ćemaneta, a žene defovima seckale te tanke i čežnjive tonove u ritmove kojisu nagonili igrače da trepere nalik lišću jasikovu. Niko se nije ženio tad, a da mu je ko drugi na svadbi zasvirao. Čerkezi svakom.
ZAIM AZEMOVIĆ “DUG ZAVIČAJU”
“Dug zavičaju? Niko nije birao svoje mjesto rođenja, roditelje i ime kojim će ga zvati. Palo mi je u dio u redu življenja da se rodim u ovom siromašnom i zabačenom kraju, da mi ova njegova brda budu zavičajna Ijubav. Nije mi žao i ne stidim se svoga mjesta rođenja. Treba mu vratiti dug za dati život. Ako i ja pobjegnem od svojih zemljaka, užasnut njihovom nepismenošću i siromaštvom, ko je onda obavezniji od mene da ih više voli i ostane među njima?”, mislio je učitelj Dino dok je sjedio na ledini pored puta, na planini Rujištima da se odmori od napornog pješačenja. Pored učitelja je sjedio školski kurir Arslan držeći za uzdu konja, koji je ršteći zubima čupkao oštru travu pored puta. Kurir je sašao iz sela Selišta da u gradiću Trgovištu sretne novog učitelja i na konju mu iznese posteljinu i druge najpreče stvari.