VIII
Dok se Tale dobro odmorijo, 9310
Karakšam na zemlju panuo.
Ondar Turci večer večeraše,
I po polju kola preigraše.
Bože mili, pevaju Bošnjaci!
Celu noć him puške prepucaše. 9315
Dok je sjutra zora udarila,
Orašanin poranijo Tale.
Poče Tale sokacima vikat,
Tražit Tale čauš’ i telale,
A gore se uzmeša gospoda. 9320
Serdar vika bega Ličanskoga:
„Viči, beže, sve tri paše carske!
Neka paše svoje sluge viču,
Nek njihove konje opremaju!
Traži Tale nis polje telale, 9325
Sad će vikat da se vojske kreću!“
Beg to kaza među paše carske.
Sluge paše u podrum spremiše,
Te atove njihne napojiše
I arpu him sitnu ustakoše, 9330
Njihne konje sigur učinješe.
Dok se c’jela opremi gospoda,
Spremaju se dvije age carske.
Sad se adžo i sinovac sprema.
Sad kavazi spremaju kobilu, 9335
Bedeviju Cifrić Hasan-age.
Drugi dora Mehmed-alajbega.
Mehmed-beže sebe sigurao,
Tamam ono ruho pozlaćeno,
S kojijem je primo alajbegstvo, 9340
I s kojim je prosijo Fatimu.
Osman svoga oprema zekana,
A hadžija zove bajraktara:
„Moj Omere, moj premijo sine,
Kaži mome bratu Hasan-agi, 9345
Nek ponese dosta madžarija,
I on, sine, i Mehmed sa š njime.
Nek se, sine, đegođ ne zasrame,
Do Budima i u Budim gradu,
Nek ponese pare u bisage. 9350
Radili smo toliko godina,
Ima dosta na ovoga dana,
Pa i potlje što Bog dade jaki.“
Mlađi odma sluša starijega,
Sve on reče emer od hadžije. 9355
Š čadora se digoše eteci.
Počeše se spremati jedeci
Za Fatimu, ako sudba dođe.
Vika telal Oraškoga Tala,
Đogat vrisnu Hrnjice-serdara, 9360
Temre zveknu Huska-bajraktara.
Starešine konje pojahaše,
Red na redu, ko će naporedu,
Svi alaji i redom Bošnjaci,
Svaki svoga starešinu znaše. 9365
Najprve su tri paše careve,
Pa dvanaes hiljad janjičara,
Pa beg Lički na goluba svoga,
Pa dvanaes hiljada Ličana,
Pa Pašića sa Saraj’va vojska, 9370
Pa za njome Fetibegovića,
I pred njome Fetibegoviću,
Pa poslije Ljevak Omer-aga,
Od Lijevna i njegova vojska,
Pa unačko dvanes kapetana, 9375
I za njima dvanaes hiljada,
Pa poslije cazinski bašlari,
Pa od Bosne age i begovi,
Pa hercegska tri bega velika,
Pa dva bega sa vrela Cetinje. 9380
To je vojske hemen polovina.
Sad je sura za serdara Muja.
Serdar vazda ide na sredini.
Pa za Mujom trides’ buljukbaša,
Otočkije pa i udbinskije, 9385
Bihaćkije i gornjoličkije,
I et’ ono što je od Kladuše.
Pa velika vojska od Vrljike,
I pred njima tri ajana carska,
Dva s Kanidže, jedan od Vrljike, 9390
Pa poslije carske buljukbaše,
Sve na redu kako koji dođe.
Stade zveka džida uz ramena.
Stade drka sablji na rebrima.
Stade tutanj čavli od hajvana. 9395
Stade buka srijemski’ volova.
Stade škripa kola od topova.
Poviše se alajli bajraci,
Zatrupaše daulbasi carski,
Pisnu zila, udari borija, 9400
A zakuca sitna mehterija,
Zapevaše na čifte Bošnjaci.
Pukoše him čiftom venednici.
Bože Mili, na svemu Ti fala!
Koliko je serhat i Krajine! 9405
Bi rekao da je vojska carska
Sa careva četiri mušira,
Da se sultan sprema sprem ćesara.
Sad da vidiš oraškoga Tala!
Sad on zove hodžu Šuvajliju: 9410
„Grdan hodža, da ne bideš majci,
Zovni otud našeg bajraktara!
Neka trista krene Oraščana,
Nek za nama trče do Kozara,
Da na Kozar klanac ufatimo, 9415
Kuda no će prohoditi vojska,
Da vidimo, hodža Šuvajlija,
Koliko je carske pošlo vojske,
Kolko će li se iz Budima vratit,
Kome li će kosti ostanuti.“ 9420
Hodža s Talom trči uz Kozaru,
I za njima trista Oraščana.
Od Kanidže do navrh Kozara,
Ima ravno četiri sahata.
Tale s konjem ugrabi Kozaru, 9425
I načinje na Kozar kapiju.
S jedne strane turi Šuvajliju,
Z druge strane raširi se Tale.
Pa ovako iz avaza vika:
„Komandari i vi paše carske, 9430
Svaki svoje vojske namjestite!
Niko nikud da ne more proći,
Sal na ovu Talovu kapiju,
Ispred mene i hodže mojega,
Da prebrojim serhat i Krajinu, 9435
Da ja vidim šta ć’ u Budim sisti,
Kolko sisti, koliko se vrnut!“
Tala svaki redom poslušaše.
Prve paše na Kozar ispaše,
Zadnji jako iz Kanidže kreću, 9440
Bojni topi i š njima komore,
I us tope hrana i džebhana.
Tale na se sefte učinijo.
Vojska krca vazdan do akšama,
I na sebe hatme učinijo. 9445
Osem paša, osim komandara,
I onije s topa topidžija,
I sem oni’ što ćera džebhanu,
I onije što ćeraju hranu,
I Fatini’ četres komordžija. 9450
Vojsku Tale jećun učinijo:
Tamam vojske stotinu hiljada,
I trideset i dvije odviše.
Ondar Tale jeknu kraj kulaša,
Tale jeknu, a Kozara zveknu: 9455
„Hodža mili, teška ovog dana,
Što je mene nešto uvrtlilo!
Ružni su mi, hodža, bešareti,
Da od ovog pola doći neće.
Ama nije sanu vjerovati; 9460
Viđi, hodža, kako ćitab kaže!“
Hodža gleda ćitab-hamajliju,
Pa ovako besedaše Talu:
„Ćitab, Tale, ništa ne kažuje,
Koliko će poginuti vojske, 9465
Samo kaže da će biti kavge.“
Tale reče hodži Šuvajliji:
„E, dalje mi nemoj kaževati!“
Hodža Talu reče Oraškome:
„Nek se niko ne požali, Tale, 9470
Ove kavge što će poginuti,
Pošto murtat za malo zemana
Izdat nam je šćijo Carevinu,
Džajis se (je), Tale, odbraniti,
Pa poginut za din i za vatan. 9475
Moja, Tale, ćitab-knjiga kaže,
Da su nam se vrata otvorila
Od našije svih osam dženeta.
Izaći će dženetske hurije,
Te čekati od šehita duše.“ 9480
Tale reče hodži Šuvajliji:
„Prođ’ se, hodža, dženetski’ hurija,
I tvoije, hodža, batrtija!
Što će mene dženetske hurije
Kad mi đeca stanu lipsivati?“ 9485
U to akšam pade (na) zemljicu,
Na Brešljenu zanoćila vojska.
Ordije su pale niz homare,
A glavari raspeli čadore.
Sutra svaki rano poranili. 9490
Lako, lako, drugi dan do mraka.
Drugi konak đe su zanoćili?
Više sela Vukašinovića.
Cijelu noć po polju svatovi
Preigraše i kola fataše, 9495
A glavari šatre razapeli.
Prekosjutra rano poranili.
Treći konak đe su zanoćili?
Nasred polja bega Šemešića.
Pa izjutra rano poranili. 9500
Vazdan cijel doklen akšam dođe.
Đe četvrti konak zanoćiše?
Pokraj Klime do čekme-ćuprije.
Tu noćili, prije zore rane
Izabrali četiri hiljade, 9505
Sve momaka ka i devojaka,
Te topovske krampe dofatili,
Što topima raširuju pute,
Na visoko tepe sprema Klime,
Više čekme na Klimi ćuprije. 9510
Za topove hendek iskopaše,
I zelene koše opletoše.
Na koševe tope nasloniše.
Na tri vrste tope razdvojiše,
Na tri strane po osam topova, 9515
Topidžijske toprakale grade,
I džebhana što je od topova.
Pored toga na nekolko strana
Iskopaše šance i lančeve,
Za rovove đe će se krit vojska. 9520
Ostaviše sedam buljukbaša
Od široka Bihća krvavoga,
I valjana Grdan Osman-agu,
Bajraktara Nagrd Huseina;
Kod njih tešku hranu i džebhanu. 9525
I kaza him od Orašca Tale
Kako će se čuvat s koje strane
Dok him traju na ramena glave,
Da ne puštu tepe kod ćuprije:
Jer ako ga ufatu Bogdanci 9530
I Petrovi veliki topovi,
Ovo što je sišlo u Budimu,
Jedan dušnik preteknuti neće,
Bosna ostat bez nigđe nikoga,
Lasno će je vezir prifatiti, 9535
I oborit našu carevinu!“
Pa krenuše svati na ćupriju.
Haber ode u gradu Budimu,
Đe se svati krajišnički kreću
Sa ćuprije od ledene Klime. 9540
A hanka je haber učinela,
Prije toga za pun mesec dana,
Na sve brats’vo Zajim Ali-bega,
I ostale u Budim gazije:
„Hoćete l’ mi dvore pripraviti 9545
Za svatove, sve o trošku mome?“
Sve skočilo i kazalo hanki:
„Dvori su ti vazda pripravljeni,
A za trošak ne sramot se, hanko,
Ko goj primi deset tvoji’ svata. 9550
Nijesu nam kuće pogorjele,
Mi moremo svate prifatiti
Ili hevtu, ili deset dana.“
Ondar kad je haber čatisao,
Đe od Klime svati koletaju, 9555
Hanka odma’ haber po Budimu.
Momčad mlada i njihove majke –
Dvorovi se behu sigurali,
Samo momčad konje opremiše.
Kolko beše bosanskije svata, 9560
Sprema toga iskočilo jafta.
Dva sahata behu do akšama
Kad su svati pod Budimom sišli.
Jafte pred njih na selam stanule
Z dvije strane kao janjičari. 9565
Razjagmiše svate pod Budimom.
Kad ne osta svata nijednoga,
Tamam sahat beše do hakšama.
Šala nije Budim ni Krajina,
Još is prije što je mamur bijo, 9570
Te ga murtat nije porušijo.
Ne zapade devet na konaku,
Bez trojica i po četvorica,
Po petina, niđe devetina.
Jafte dobro dočekaše svate, 9575
I svatove i njihne atove.
Atovima umor povrnuše,
A svatove pićem napojiše.
Sve tri paše na konak padoše,
Sa silnijem ličkim Mustaj-begom, 9580
I serdarom vojske komandarom,
S tri ajana, dvanes kapetana.
Teška bega dvades i četiri
Na dvorove Ali-begovice,
A Halila s trides đeverova, 9585
I Mehmeda, novog alajbega,
Zapadoše na kafaz Fatimi,
Đe će Fata kretat iz kafaza.
Večer svakom pristigla gosposka.
Svakom haber ode po konaku. 9590
U Budim je adet ostanuo:
Kad u Budim otkud svati dođu,
Bližnji svati mogu predaniti
Il’ dva dana, ili za tri ravna,
Dalnji svati na neđelju dana, 9595
Da tu niko progovarat nema
O kretanju prije hevte dana.
Tu se dobro svati odmoriše,
Pa preko noj puške opališe.
Počeše se svati nadmetati 9600
Sa dvorova đe su zanoćili.
Džumbusili, pa sanak uzeli.
Sjutra rano svati poranili,
Napili se pića svako’ije,
Ručak jeli, pa se iskupili, 9605
Čaršijama i po sokacima.
Bile zile, pišćele borije.
Po baščama igrali Bošnjaci,
Po baščama sprema đevojkama,
Ašikovo ko je s kime imo. 9610
Prvi danak predanili tuna,
Pa i drugu noćcu zanoćili,
Pa treći dan opet predanili.
Pa dan za dan, a konak na konak,
Za šes dana i sedam noćiju. 9615
Sutra him je vakat od polaska.
Emer dođe budimskog vezira
Na tri paše i bega Ličkoga,
I na Muja vojske komandara:
„Vi, Krajino, carska krila zlatna! 9620
Jako mi se srce napunilo,
Što je carski zlatan cvijet došo,
Egri Budim cijel zakitijo.
Ja ne spavam evo hevta dana
Od velika aška i meraka, 9625
Spremam za vas druge jafte taze.
Sad znat mogu jeste l’ krila moja,
Ako ćete i begenišete.
Šes dana ste kod hanume bili,
Još tri dana kod mene vezira, 9630
A četvrti nek vi sretnje bude,
Al’ nećete, ne begenišete,
Barem da znam do me ne volite.“
Ogromna je taka lakrdija.
Paše su se razi učinjele, 9635
I beg Lički i redom glavari.
Ne bi bili razi ostanuti,
Al’ se boju sve tri paše carske,
Da hi vezir caru ne opanjka,
Da him štetu ne bi učinijo, 9640
Ili štetu, il’ da odu glave!
Moliše se begu ličanskome,
„Beg Mustaj-beg, molimo te tvrdo!
Ako pitaš za nas sva tri redom,
Ostav’ ovo kako vezir kaže!“ 9645
Beg zavika: „Vi pitajte Muja,
Jer j’ u njega vojno komandarstvo!“
Paše Muju aman učineše:
„Gazi aga, ako za nas pitaš,
Ustav’ vojsku još ova tri dana, 9650
Da nas murtat carski ne opanjka,
Da nas sva tri ne razminu glave!“
Mujo reče: „Da upitam Tala.“
Skoči Mujo, ne bješe daleko
Na dvorove Fatina amidže, 9655
Sal hi leden sokaka pregradijo.
Mujo k Talu dođe na konušmu,
Pa mu emer od vezira kaza.
„Mole ti se sve tri paše carske,
Mole bega, a Mustaj-beg mene, 9660
A ja reko da upitam tebe.
Danas, Tale, sve na tvoje znanje,
Sve što rekneš preporeć ti neću.
Al’ je murtat trošak učinijo,
Ićram čini i moli nas fino: 9665
’Ako ćete i begenišete,
Ako li mi ne begenišete.
Barem da znam de me ne volite.’
Za nas, Tale, ni manje ni više –
Za tri paše grdno i nagrdno.“ 9670
Tale vako tiho besedaše:
„Bog ubijo hadži Smajil-agu,
Što mu paše šćeše u svatove!
Al’ je malo serhat i Krajine?
Pašansko je teško putovanje. 9675
Š njima mi je mlogo mrsko družit,
Al’ je tak’a sudba, Hrnjičiću.
Gledaj, Mujo, što ti reče Tale!
Vezir naše ne ustavlja svate
Na njegovo srce preboleće, 9680
Bez kako će svijem uzet glave.
Pa mu došo haber od Bogdana,
Od njegova brata Dženerala:
Nije c’jela dženeralska vojska
Sakupljena prema svatovima, 9685
Pa nas vezir zamajuje ođe,
Dokle Petar pokraj Klime dođe,
I iskopa šance i palate,
I kad sruši Grdana Osmana,
I našije sedam buljukbaša, 9690
Te ufati (na) Klimi ćupriju.
Ondar ti je izgubljena glava.
Vezir će ti s pleći udariti,
A Petar ti s prsi udariti.
Proći neće dva sahata ravna, 9695
Od nas jedan ostanuti neće.
Ondar šta će naša sirotinja,
Šta će radit carstvo Sulejmana?
Kad ga Bosna i Krajina prođe
Nek slobodno prati is Stambola, 9700
Neka Meći beži i Medini,
Đe su stari cari carovali.“
Mujo mljaše to biti ne šćaše.
No mu malo milo sjeđet bješe,
I ispijat kondirima vino. 9705
Poče Mujo kondrisavat Tala:
„Hajde, Tale, ne bid adžamija!
To baš dotle doterati neće.“
„Dobro, Mujo, dobro slušaj Tala!
Ja to vidim, jedna gargaščino! 9710
Đe gođ nađeš zevka i seđenja,
Ka ovako u Budim dočeka,
Rujna vina i svakojeg pića,
Pridirati od škuljeva mesa,
Ondar ti je milo posiđeti. 9715
Ama viđi ovo, Hrnjičiću!
Ovo po sad što će se popiti,
Mlogome će na rane izliti.
Pa baš, Mujo, kad je tebe drago,
Kaž’ pašama i begu ličkome, 9720
Baš kretati tri dana nećemo.“
Mujo reče šta divani Tale.
Uštugliji dževab opraviše:
„Dobro fala, zvezdo nada nama!
Po emeru ostadosmo tvome.“ 9725
Kad je vezir dževab dofatijo,
Dženeralu poštu načinijo,
Po deliji carskom uputijo.
Ovako mu šarnom knjigom kaže:
„Pobratime, što god moreš brže, 9730
Kupi vojsku i višu i zlišu,
Na adželu odviše topova!
Vojsku kupi pokraj Klime hladne!
Noćas nemoj, no sutra naveče,
I prosjutra, daleko ti nije. 9735
Kako znadeš, višu silu spremaj!
Ondar, pobro Petre Dženerale,
Sutra večer kad ponoća prođe,
Ja ću tope metat sa bedema,
Sanćim šenluk činjet svatovima. 9740
Nek se huka čuje po Budimu,
Da ne čuju tvoje tope Turci,
Kad se šćeneš biti s postajama,
Na veliko brdo sa stražama,
A koju su svati ostavili.“ 9745
Kad je murtat knjigu opravijo,
Drugu knjigu spremi Mustaj-begu
I Hrnjici, turskome sedaru.
„Fala vama, turske vojskovođe,
Koji ste mi emer pošlušali! 9750
Ako Bog da, i u zdravlje carsko,
Mučiću se da vi dobro vratim.
Slušajte me, bosanski glavari!
Šemluk činim ka sva ta tri dana,
I po noći dok svatovi krenu.“ 9755
Prijedoše jafte janjičarske.
Prevedoše jafte sa konaka
Na vezirske đe je odredijo.
Pa na Budim pukoše topovi,
Dva ujedno, po dvades zajedno, 9760
po četrdes jednijem fitiljem.
Huka ide ispod oblakova,
A po crnoj zemlji tutnjevina.
Vezir uze paše i glavare,
Cipcijele što su prvijenci. 9765
Mahsuz za njih dvore pripremijo.
Prenoćili, i dobro him bilo.
Binevsile murtat na nogama.
Puno puta ićram činijaše.
Što gođ iđe vazdi brzo dođe, 9770
Ispuniše i ta’ emer težak.
Treći danak skaču poglavice,
S murtatom se paše rukovaše,
Pa Mustaj-beg sa široke Like,
Hrnja serdar sa eski Kladuše, 9775
Pa ajani, pa begovi carski.
Vezir hi je dovom ispratijo.
Taka njega na dvorove stigla!
Vika telal Tala oraškoga:
„Hazuralah, kita i svatovi! 9780
Hazuralah, kićena đevojka!“
Stade tutanj čavla po sokaka,
Stade piska bojnije kopalja,
Stade zveka ostrije sabalja,
Stade vriska ata i kobila. 9785
Đeverovi konje opremiše.
Halil ode na kafez Fatimi.
Pulja-duvak turen na đevojku,
Po adetu prstenova Fatu,
I povede za desnicu ruku. 9790
Fatine se tovare komore
U donlučke čohe zamotane,
A mljetačkom dibom pokrivene.
Jedek zlatan čekaše đevojku,
I Fatima sjede na jedeka. 9795
Otrgoše svati sokacima,
Beg za begom a aga za agom,
Alajbezi jedan za drugijem,
Buljukbaše jedan sa drugijem.
Budimu je teško pridržati. 9800
Nešto silne bosanske svatove,
Nešto što hi prate pratioci.
Doklen su se svati sigurali,
I otrgli sebe i đevojku
Od Budima na pō polja ravna, 9805
Karakšam pade na zemljicu.
Nasred polja svati kondisaše,
Pratioci natrag u Budimu.