Padaju hametom. I sahat smrti udara tik-tak
svezani i žedni plavski taoci idu
niz zemlju suhu i pustu – Karadag.
Stupaju otac, sin i djeda – drug do druga
po tri koljena umiru zagrljena
ostaše prazni katuni, planine zaledi tuga.
Padaju hametom. I sahat smrti udara tik-tak
svezani i žedni plavski taoci idu
niz zemlju suhu i pustu – Karadag.
Stupaju otac, sin i djeda – drug do druga
po tri koljena umiru zagrljena
ostaše prazni katuni, planine zaledi tuga.
U radu se analiziraju najvažniji događaji tokom akcije skidanja zara i feredže sprovedene u drugoj polovini 1947. godine na sjeveru Crne Gore. U članku se opisuje društveni kontekst u kome se akcija sprovodi način na koji Partija tumači potrebu skidanja zara i feredže među muslimanskom populacijom. Posebna pažnja posvećena je ulozi predstavnika Islamske zajednice u cijeloj kampanji kao i konkretne akcije koje Partija uz pomoć masovnih organizacija sprovodi na sjeveru Crne Gore. Nastavi čitati ADNAN PREKIĆ „KAMPANJA SKIDANJA ZARA I FEREDŽE NA SJEVERU CRNE GORE TOKOM 1947. GODINE“
U ovome radu date su izreke, fraze, kletve, blagoslovi i poslovice karakterističene za plavsko-gusinjsku govornu oblast.
Ako i Dako su najgori ljuđi – ne oslanjati se ni na koga
Ako može na stopu, na nafaku mi ne može – može me išćerati, ali mi nafaku ne može pojesti
Ako mu je babo umro, nije mu læži ponio – on laže stalno
Ako se za kamen ufatio, zlato ti se obrelo – neka ti je koristan bilo koji posao, sreća neka te prati
Ako smiješ, stisni petlju – izazivanje na tuču
Ako te majka rodila! – hajde ako smiješ
Ako vidim, viđeo me jat! – kunem se ne vidim ništa
Ako vri, ne kipi! – nije hitno, nije smak svijeta
Ako znam, znalji me jadi! – zaista ne znam
Akšam ne dočekao! – prvi mrak, veče ne dočekao
Alah kuvetilja! – neka ti Alah da zdravlje
Alah seljametilje! – srećan put
Alah te nagradio! – Bog ti dao sreću
Allah kabulosem! – neka ti Alah nadoknadi, uzvrati dobročinstvo
Aman jarabi! – o Bože
Aman ti činim! – moljim te nemoj, Bogom te kunem nemoj
Ar me od njih! – sramota me, stidim se
Azim mal – ništa naročito, bez vrijednosti
Nastavi čitati IBRAHIM REKOVIĆ “IZREKE, KLETVE I BLAGOSLOVI PLAVSKO-GUSINJSKOGA KRAJA”
Književnik Ćamil Sijarić, koji je lično poznavao Avda Međedovića, jer je u kući njegovog amidže Iljaza Sijarića iz Šipovica Avdo često pjevao junačke pjesme, ostavio je svoje žive uspomene na njega u tekstu: “Avdo Međedović pjevač epskih narodnih pjesama”, (Život, 32, 1983) iznoseći niz zanimljivih i značajnih podataka iz života ovog našeg izuzetnog epskog pjesnika-pjevača.
Nastavi čitati HUSEIN BAŠIĆ “DVIJE DOSAD NEZABILJEŽENE ANEGDOTE”
Odluke Berlinskog kongresa bile su sudbonosne za dalji život Novopazarskog Sandžaka. Od tada se prema ovom području povećavaju interesi velikih sila kao i susjednih država. Dolaze do izražaja brojne suprotnosti prožete nacionalnom, vjerskom, socijalnom i klasnom netrpeljivošću.
Ulazak austro-ugarsknh trupa u jedan dio Novopazarskog Sandžaka uzrokovao je promjenu u administrativnom pogledu. Već u proljeće 1880. godine, Porta je osnovala Pljevljanski sandžak čije su se granice tačno poklapale sa granicama područja koja su zaposjele austro-ugarske trupe.
Znalo se da je uticaj Komunističke partije Jugoslavije u Velikoj medresi u Skoplju bio prisutan još od tridesetih godina i da je on, po svojoj organizovanosti i sadržaju bio naročito zapažen kada je partijska organizacija u Skoplju obnovljena i proširena nakon dolaska na čelo Partije Josipa Broza – Tita.[1] Čudno zvuči, ali je istinito, da su onda Frankovci u Zagrebu govorili: „Ko hoće učiti komunizam, neka ide u Kraljevu medresu u Skoplju.”[2] Analize pokazuju da su u predratnim periodu 68 učenika iz ove škole bili članovi KPJ ili SKOJ-a i da je među njima bilo više poznatih revolucionara i organizatora NOB-a u svojim zavičajima i šire.[3] I nije slučajno što ovu školu najčešće nazivaju „Crvena medresa”.
Nastavi čitati Mustafa Memić „UČENICI VELIKE MEDRESE I REVOLUCIJA”
Razvili se alajli bajraci,
udarile sitne čiftelije,
složile se zurle i svirale,
odliježu jasni talambasi,
stao drhat polja i planine,
stala jeka gore i visine,
od svatova i od dobrih konja!
Humo moja, ta ljepota tvoja,
ljepota ti carev grad valjaše,
a visina Plava i Gusinja,
b’jelo lice – skadarske čaršije,
jagodice – varoš Podgorice,
trepavice – šeher Đakovice
Sanak snila Mujagina ljuba,
sanak snila, iz sana skočila,
đe se bješe nebo otvorilo,
sve zvjezdice krajem prebjegoše,
samo osta zvjezdica Danica,
Svi su čekali da Zajko ode. Rečeno mu je da je putnik još prije mjesec dana. Njegova stara majka, žena i petoro djece su se već počeli pirpremati za njegov odlazak. Čak je i njihova jedina krava Mrkulja spremana za kasapnicu. U varoši je u zadnje vrijeme omiljena terma razgovora bila: Je li došlo najzad vrijeme da Zajko ode? I djeca su nešto načula pa su u svojim igrama razbrajalicama počela govoriti: Zajko će da ode, hoće-neće, hoće-neće, hoće-neće. Nekad bi zastala na – hoće, nekad na – neće i tako bi dalje nastavljala svoju igru. Prođe nekih dobrih mjesec dana pa i više, a Zajko se ne pridržava određenog datuma za odlazak. Ispade nekako kao da je iz čista mira obolio. Poneko bi u šali dobacio:
– Razbolje se od ćeifa da ne radi.
Sandžak is the name given a region in Serbia and in Montenegro between the borders with Bosnia and Herzegovina and Kosovo. The name Sandžak is based on the Ottoman term sanjak for flag and region and refers to the Sanjak of Novi Pazar, a region within the Ottoman Empire. Sandžak today does not exist as an administrative region within Serbia or Montengro, but generally encompasses up to six municipalities in Serbia (Novi Pazar, Tutin, Sjenica, Prijepolje, Priboj, Nova Varoš) and six in Montenegro (Bijelo Polje, Rožaje, Plav, Pljevlja, Berane, Andrijevica). Sandžak overlaps with the region of Raška, which refers to the early Serb medieval state. Today the region is predominantly populated by Serbs, Bosniaks (Muslims) and Montenegrins. Bosniaks who constitute a regional majority have been seeking greater autonomy and minority rights, whereas Serbs and the governments in Belgrade and Podgorica have seen demands for regional autonomy as a prelude to possible secession. The independence of Montenegro in 2006 has divided the region and thwarted any project of regional autonomy of Sandzak.
With the dissolution of Yugoslavia, the Muslim population of Sandžak found themselves separated from their ethnic kin in Bosnia and Herzegovina. During Yugoslav times, the regional center for Muslims has been Sarajevo. The repressive policies of Serbia and Montenegro under the dominance of Serbian president Slobodan Milošević during the 1990s lead to instances of ethnic cleansing and human rights violations of Muslims/Bosniaks in Sandzak. Bosniak political leaders have demanded both autonomy for the region and greater minority rights protection. Since the end of the Milosevic rule, Bosniaks have held increased power at the local level and cooperated with authorities in Serbia. In Montenegro, relations improved with the Djukanovic government initiating reforms in 1997 and breaking with the nationalist policies of Milosevic. Interethnic relations in the region, however, remain tense and the Bosniak majority is divided in terms of political aspirations and loyalty between Serbia and Montenegro. The region remains one of the most impoverished parts of both Montenegro and Serbia and finds itself in a peripheral position towards the capitals in Belgrade and Podgorica.
Bošnjaci, kao i drugi kulturni i civilizovani narodi imaju svoju Domovinu. Nose je u svojim njedrima, a zovu je Bosna i Hercegovina. A njihova domovina Bosna povremeno je nekima majka, drugima maćeha, kako za one koji žive unutar te domovine, tako i u odnosu na one koji su iz raznih razloga bili prisiljeni da je napuste, ali i ne prestajući da misle i da teže prema njoj. Na našu nesreću naša se Domovina ne odnosi prema svim ljudima jednako. Posebno ona nerijetko zaboravlja na one svoje Bošnjake koji su bili primorani da, najčešće iz ekonomskih razloga, žive negdje drugo, a da ne prestaju da misle na svoju Domovinu.
Nastavi čitati MUSTAFA MEMIĆ “BOŠNJACI SVOJU DOMOVINU ZOVU BOSNA I HERCEGOVINA”
Gusinje se iz temelja ljulja,
od momaka i od đevojaka:
đevojke ga pjesmom zapalile,
a momčad ga kolom opasala! Nastavi čitati GUSINJE SE IZ TEMELJA LJULJA