SAFET HADROVIĆ VRBIČKI “BOLESTI TRAVA ZAVIČAJNIH”

BOLEST TRAVA ZAVIČAJNIH

 

1

Gdje smo ovo sada, šta se to dešava?
I nas srce moje zavija mećava

Sada smo sami. Ni slučajnog druga
Dok odasvud steže zavičajna tuga

Iznenada se krikom javi noćna ptica
Gdje smo ovo sada; gdje nam je Vrbica?

Zavičaj ko pjeva, mora bolovati
Sve tajne bolesti: trava i paprati

Nastavi čitati SAFET HADROVIĆ VRBIČKI “BOLESTI TRAVA ZAVIČAJNIH”

HUSEIN BAŠIĆ “PLAVSKI TAOCI”

Padaju hametom. I sahat smrti udara tik-tak

svezani i žedni plavski taoci idu

niz zemlju suhu i pustu – Karadag.

 

Stupaju otac, sin i djeda – drug do druga

po tri koljena umiru zagrljena

ostaše prazni katuni, planine zaledi tuga.

Nastavi čitati HUSEIN BAŠIĆ “PLAVSKI TAOCI”

FATMIR BAČI “PTICE”

“Ali nisu samo djeca koja ubijaju pjesnike”
Mark Twain

Znaju ptice,
I raskošno,
I slatko zapjevati.

Pa čak,
I na marginama tišine,
I u žiži najtužnijeg bola,
I na samom vrhuncu samoće,
Ptice pjevaju…
Pjevaju,
Jer im se pjeva,
Ili možda zato,
Što i ogorčeni plač,
Isto im znači – pjesma.

Nastavi čitati FATMIR BAČI “PTICE”

SAFET HADROVIĆ VRBIČKI “BOLEST TRAVA ZAVIČAJNIH”

1.

Gdje smo ovo sada, šta se to dešava?
I nas srce moje zavija mećava

Sada smo sami. Ni slučajnog druga
Dok odasvud steže zavičajna tuga

Iznenada se krikom javi noćna ptica
Gdje smo ovo sada; gdje nam je Vrbica?

Zavičaj ko pjeva, mora bolovati
Sve tajne bolesti: trava i paprati

Nastavi čitati SAFET HADROVIĆ VRBIČKI “BOLEST TRAVA ZAVIČAJNIH”

REDŽEP NUROVIĆ “KAD PJESNIK NE VIDI SVOJU PJESMU”

(diktirano)

Ja sad osjećam svoju pjesmu,
ne vidim je.

Ne vidite je ni vi.

Nije više na ekranima,
niti na papiru.

 

Nastavi čitati REDŽEP NUROVIĆ “KAD PJESNIK NE VIDI SVOJU PJESMU”

RIFAT BURDŽOVIĆ TRŠO “SUDBINA”

“Šta ti je, sine, te tako bolno jecaš?”

Pitaše ga mati.

“Zašto snužden ideš, putem uvijek klecaš!

Tvoja duša pati?’

 

“Zabrinut sam, majko; skoro moram ići;

Tebe mi je žao!

Sudbina me čeka, sad će po me stići;

Ja je nisam zvao?“

Nastavi čitati RIFAT BURDŽOVIĆ TRŠO “SUDBINA”

BRAHO ADROVIĆ “TEKLA RIJEKA”

I

Tri mjeseca i tri dana

Tekla rijeka izbjeglica

Crna rijeka oplakana

Zlorječica Zloslutnica

 

Preko Kule i Čakora

Preko bola preko jada

Tekla rijeka Grozomora

Od stida se znoji džada

Nastavi čitati BRAHO ADROVIĆ “TEKLA RIJEKA”

BRAHO ADROVIĆ “ELEGIJA ZA SUADU”

                 I

Zaboraviti ne mogu

Ustrijeljenu Suadu sa Baščaršije

Oprostiti neću ni narodu ni Bogu

Bog ubio ljude krvopije

Oni strijeljaju moj grad

Ubijaju mu dušu ljudi bez duše

Rakete lete na žive mete i sad

I sada se ideali ruše

Nastavi čitati BRAHO ADROVIĆ “ELEGIJA ZA SUADU”

ALIJA DŽOGOVIĆ “KAKO JE NAŠ OTAC GRADIO KUĆU”

Smislio je da gradi veliku kuću,
nalomio kamena sivca,
zagasio kreč –
da kuća bude bijela.
Donosio pruća, i pleo,
a poslije prikivao daske,
gradio je prozore i vrata,
lijepio po zidovima onaj kreč
što je oko njega ruke pekao.
Kuća je rasla –
za majkoviće i sokoloviće,
a bilo je mjesta i za dobre susjede,
za prijatelje i namjernike.
Davao je hljeba slabima i pticama,
nikada nije rekao da nema.

Nastavi čitati ALIJA DŽOGOVIĆ “KAKO JE NAŠ OTAC GRADIO KUĆU”