Iz kamena niče,
Iz kamena teče,
Na kamenu živi,
sa kamenom steče,
I što ti reče
Tvrdo je ko kamen.
Kategorija: poezija
SAFET HADROVIĆ VRBIČKI “BOLESTI TRAVA ZAVIČAJNIH”
BOLEST TRAVA ZAVIČAJNIH
1
Gdje smo ovo sada, šta se to dešava?
I nas srce moje zavija mećava
Sada smo sami. Ni slučajnog druga
Dok odasvud steže zavičajna tuga
Iznenada se krikom javi noćna ptica
Gdje smo ovo sada; gdje nam je Vrbica?
Zavičaj ko pjeva, mora bolovati
Sve tajne bolesti: trava i paprati
Nastavi čitati SAFET HADROVIĆ VRBIČKI “BOLESTI TRAVA ZAVIČAJNIH”
HUSEIN BAŠIĆ “PLAVSKI TAOCI”
Padaju hametom. I sahat smrti udara tik-tak
svezani i žedni plavski taoci idu
niz zemlju suhu i pustu – Karadag.
Stupaju otac, sin i djeda – drug do druga
po tri koljena umiru zagrljena
ostaše prazni katuni, planine zaledi tuga.
HUSKO DŽIGAL “UGLJEVLJE”
neka boleština se uselila
u svaki deo tela.
Ni usta da se otvore,
ni noge, ni ruke da se pokrenu.
ĆAMIL SIJARIĆ “MALI SMO MI”
Dvije-tri kuće samo. Ali nam je
sve veliko:
Žene nam nose vodu sa bunara
kao da su neke velike žene.
ISMET REBRONJA ” PREĆI PREKO LIMA”
I
Lim ima boju ukvarenog testa. Lim je
opštost vode. Besciljna količina. Postoje
i takvi ljudi koji u vodi limskoj vide
svadbe riblje, glave ludačke, šoferske.
JAHJA FEHRATOVIĆ “SANDŽAK”
Sandžak se sluti iz daljine
udahneš doline, izdahneš visine
pluća se ispune miline –
sve u jednom dahu, sine
ZEHNIJA BULIĆ “POTRAGA ZA LAĐOM”
Gradska naselja u brdima imaju kiseonik,
pogled na gradsku kotlinu razdvojenu rijekom
i dva sata dnevno metalni zvuk vode u sudoperama.
FATMIR BAČI “PTICE”
“Ali nisu samo djeca koja ubijaju pjesnike”
Mark Twain
Znaju ptice,
I raskošno,
I slatko zapjevati.
Pa čak,
I na marginama tišine,
I u žiži najtužnijeg bola,
I na samom vrhuncu samoće,
Ptice pjevaju…
Pjevaju,
Jer im se pjeva,
Ili možda zato,
Što i ogorčeni plač,
Isto im znači – pjesma.
ISMET MARKOVIĆ PLAVNIK “PUTNIK”
ISMET MARKOVIĆ PLAVNIK “PRECI”
jedni drugima love glave
a odlazeći u san
istim kamenom se pokrivaju
SAFET HADROVIĆ VRBIČKI “BOLEST TRAVA ZAVIČAJNIH”
1.
Gdje smo ovo sada, šta se to dešava?
I nas srce moje zavija mećava
Sada smo sami. Ni slučajnog druga
Dok odasvud steže zavičajna tuga
Iznenada se krikom javi noćna ptica
Gdje smo ovo sada; gdje nam je Vrbica?
Zavičaj ko pjeva, mora bolovati
Sve tajne bolesti: trava i paprati
Nastavi čitati SAFET HADROVIĆ VRBIČKI “BOLEST TRAVA ZAVIČAJNIH”
REDŽEP NUROVIĆ “KAD PJESNIK NE VIDI SVOJU PJESMU”
(diktirano)
Ja sad osjećam svoju pjesmu,
ne vidim je.
Ne vidite je ni vi.
Nije više na ekranima,
niti na papiru.
Nastavi čitati REDŽEP NUROVIĆ “KAD PJESNIK NE VIDI SVOJU PJESMU”
HAMDIJA KALAČ “OČEV STARI KAPUT”
Otac moj
od ranog osvita
oblači kaput od sigljavog sukna
kaput je star – u stotinu rita
i vrijeme u njemu
liči na suton
RIFAT BURDŽOVIĆ TRŠO “SUDBINA”
“Šta ti je, sine, te tako bolno jecaš?”
Pitaše ga mati.
“Zašto snužden ideš, putem uvijek klecaš!
Tvoja duša pati?’
“Zabrinut sam, majko; skoro moram ići;
Tebe mi je žao!
Sudbina me čeka, sad će po me stići;
Ja je nisam zvao?“
RIFAT BURDŽOVIĆ TRŠO “ČEKANJE”
Krivudava rijeka, ko bijela svila,
Rasipa biser-kapi.
Đulići rani, šireči laka krila,
Čekaju zoru koja spi.
BRAHO ADROVIĆ “TEKLA RIJEKA”
I
Tri mjeseca i tri dana
Tekla rijeka izbjeglica
Crna rijeka oplakana
Zlorječica Zloslutnica
Preko Kule i Čakora
Preko bola preko jada
Tekla rijeka Grozomora
Od stida se znoji džada
BRAHO ADROVIĆ “ELEGIJA ZA SUADU”
I
Zaboraviti ne mogu
Ustrijeljenu Suadu sa Baščaršije
Oprostiti neću ni narodu ni Bogu
Bog ubio ljude krvopije
Oni strijeljaju moj grad
Ubijaju mu dušu ljudi bez duše
Rakete lete na žive mete i sad
I sada se ideali ruše
REBEKA ČILOVIĆ “OPOMENA”
Puste si mi ruke polomio
Oči si mi odveo do groblja sa zelenim slovima
Kupola se na brdu zatresla
Meleci su uslišili dovu
ALIJA DŽOGOVIĆ “KAKO JE NAŠ OTAC GRADIO KUĆU”
Smislio je da gradi veliku kuću,
nalomio kamena sivca,
zagasio kreč –
da kuća bude bijela.
Donosio pruća, i pleo,
a poslije prikivao daske,
gradio je prozore i vrata,
lijepio po zidovima onaj kreč
što je oko njega ruke pekao.
Kuća je rasla –
za majkoviće i sokoloviće,
a bilo je mjesta i za dobre susjede,
za prijatelje i namjernike.
Davao je hljeba slabima i pticama,
nikada nije rekao da nema.
Nastavi čitati ALIJA DŽOGOVIĆ “KAKO JE NAŠ OTAC GRADIO KUĆU”
FEHIM KAJEVIĆ “GRANICA”
DINA MURIĆ “DOWN DAY”
Ponovo ti zidovi,
mali prostor me čini koncentrisanom.
Na polici se nalazi bezbroj kozmetičkih preparata
za njegu kože lica, očiju i ruku.
Nastavi čitati DINA MURIĆ “DOWN DAY”
RISTO RATKOVIĆ “LIM”
Gluho je doba noći, i mrtvih glasova puna pustinja nema,
Mećava od zvezda veje, prostro se beskonačni pesak,
A meni se prikazuju vode, kladenci bistri, bez vena,
Potoci, reke, i zaboravljam na svoj život težak.
ZUMBER MURATOVIĆ “DALJINA”
Daljina je moja jesen.
Ipak,
idem da je vidim.
NEDŽIB VUČELJ “TERS ALATURKA I ALAFRANGA”
E,moj vaktu, u tijesnom nevaktu.
Zakijametili zulumćari.
Zulumom zulum zulume,
Dok hizmete hizmećari.