XII
Željni bezi i danom i noćom
U Budimu zavičaju svome.
Svaki sišli kod dvora svojega
Kad svatovi iz Budima kreću,
I poveli Zajimovu Fatu. 12270
I veseli pošli iz Budima,
Bega sreli, pa se zagrlili,
Čestitbinu Ali-begu dali
Za slobodu i novog vezira,
U Budimu Jahja-efendiju: 12275
„Da za mlogo on u Budim sudi,
I on, i ti, i mi svi sa vama!“
„Amin, braćo! Vama sretna Fata!
Dobra Fata iz dobra odžaka,
Za dobra se udala junaka, 12280
Za Mehmeda novog alajbega,
Dobra sina od dobroga baba!“
Beg svojemu u Budimu dvoru,
A svatovi u Krajinu Fatu.
Nek sad nove dvije svadbe gradu, 12285
Mehmed Fati, a Ali-beg hanki.
Bosna kleta na ćemalu dobru
Oženila novog alajbega.
Na njegove dovedoše dvore.
Babo svako viđe radovanje, 12290
Radovanje za svojega sina.
„Sretna, sine, za te vijernica,
Mlogo ljeta i puno godina!
Sa š njom, sine, sokolove lego,
Nek s’ osniva odžak od odžaka!“ 12295
Svadbovaše cijel mesec dana.
Trka bila od mlogije konja,
Trka bila, svadba rasturila,
I ostade vila za sokola.
To je bilo, kad se je činilo, 12300
U taj zeman sjajnog Sulejmana.
Dobra Bosna, a dobar i zeman.
Dobro hi je pomagao sultan.
Od mene vi malo razgovora,
A od Boga dugo i široko. 12305
Vita jelo, pouzdigni grane,
Svoj gospodi da su zdravo glave!
Zelen bore, pomogni nam Bože!
Amin, Bože, hoće ako Bog da.
Pa sad doba da se veselimo, 12310
Veselimo i pesme pevamo.