IBRAHIM REKOVIĆ “IZREKE, KLETVE I BLAGOSLOVI PLAVSKO-GUSINJSKOGA KRAJA”

U ovome radu date su izreke, fraze, kletve, blagoslovi i poslovice karakterističene za plavsko-gusinjsku govornu oblast.

Ako i Dako su najgori ljuđi – ne oslanjati se ni na koga

Ako može na stopu, na nafaku mi ne može – može me išćerati, ali mi nafaku ne može pojesti

Ako mu je babo umro, nije mu læži ponio – on laže stalno

Ako se za kamen ufatio, zlato ti se obrelo – neka ti je koristan bilo koji posao, sreća neka te prati

Ako smiješ, stisni petlju – izazivanje na tuču

Ako te majka rodila! – hajde ako smiješ

Ako vidim, viđeo me jat! – kunem se ne vidim ništa

Ako vri, ne kipi! – nije hitno, nije smak svijeta

Ako znam, znalji me jadi! – zaista ne znam

Akšam ne dočekao! – prvi mrak, veče ne dočekao

Alah kuvetilja! – neka ti Alah da zdravlje

Alah seljametilje! – srećan put

Alah te nagradio! – Bog ti dao sreću

Allah kabulosem! – neka ti Alah nadoknadi, uzvrati dobročinstvo

Aman jarabi! – o Bože

Aman ti činim! – moljim te nemoj, Bogom te kunem nemoj

Ar me od njih! – sramota me, stidim se

Azim mal – ništa naročito, bez vrijednosti

Nastavi čitati IBRAHIM REKOVIĆ “IZREKE, KLETVE I BLAGOSLOVI PLAVSKO-GUSINJSKOGA KRAJA”

“LJIM SE MUTI, VOJVODA SE LJUTI”

Mark Miljani soko sa Cetinja

Pored Ljima ćeraše đogina.

Ljim se muti, vojvoda se ljuti,

Što mu nosi mrke Crnogorce.

Nastavi čitati “LJIM SE MUTI, VOJVODA SE LJUTI”

Epska pjesma “SMRT HRELЈE OD PAZARA”

Sastale se do tri stare majke

U Prilepu gradu bijelome,

A na kuli Kraljevića Marka.

Sve tri ću ti po imenu kazat:

Jedno majka Hrelje od Pazara,

Drugo majka Muse Ćesardžije,

Treće majka Kraljevića Marka.

O čemu su eglen zaturile?

O junaštvu i o mejdanima.

Nastavi čitati Epska pjesma “SMRT HRELЈE OD PAZARA”

USMENA LIRIKA “RAZVILI SE ALAJLI BAJRACI”

Razvili se alajli bajraci,
udarile sitne čiftelije,
složile se zurle i svirale,
odliježu jasni talambasi,
stao drhat polja i planine,
stala jeka gore i visine,
od svatova i od dobrih konja!

Nastavi čitati USMENA LIRIKA “RAZVILI SE ALAJLI BAJRACI”

USMENA LIRIKA “HUMO MOJA, TA LJEPOTA TVOJA”

Humo moja, ta ljepota tvoja,
ljepota ti carev grad valjaše,
a visina Plava i Gusinja,
b’jelo lice – skadarske čaršije,
jagodice – varoš Podgorice,
trepavice – šeher Đakovice

Nastavi čitati USMENA LIRIKA “HUMO MOJA, TA LJEPOTA TVOJA”

USMENA LIRIKA “SANAK SNILA MUJAGINA LJUBA”

Sanak snila Mujagina ljuba,
sanak snila, iz sana skočila,
đe se bješe nebo otvorilo,
sve zvjezdice krajem prebjegoše,
samo osta zvjezdica Danica,

Nastavi čitati USMENA LIRIKA “SANAK SNILA MUJAGINA LJUBA”

USMENA BALADA “CARICA KOJA NIJE IMALA EVLADA”

Ej, Bože mijo. na svemu ti fala!
No da vidiš carice gospođe,
što nemade od srca evlada
ni muškoga ni devojačkoga.
Sve se kladi redom planinama:
‘Što je bilo carici gospođi,
što nemaše od srca evlada,
ni muškoga ni devojačkoga.’

Nastavi čitati USMENA BALADA “CARICA KOJA NIJE IMALA EVLADA”

EPSKA PJESMA “PJESMA OD NOVOG PAZARA”

Zakukala kukavica sinja,

zakukala u Novom Pazaru,

cvili kada Jusufaginica

tri bijela bez promjena dana.

Ko prolazi ispred bijela dvora

pa sve sinju sluša kukavicu,

zastajkuje na sitnu sokaku.

Nastavi čitati EPSKA PJESMA “PJESMA OD NOVOG PAZARA”

MURAT KURTAGIĆ “KOSTREŠ HARAMBAŠA”

Aaj, guslji moje, moje instrumentu,
Ja sa vama pevam po svijetu!
Mi sve znamo šta li se događa,
Đe ko gine, i đe se ko rađa.
Pa mi znamo šta je bilo prije, 5
Šta su prvi ljudi živovali,
Eh, kakav su spomen ostavljali.
Jedno jutro teke zora rudi,
Serdar Mujo na odaju budi.
Taman zora udrila u krila, 10
Obasjala štogoj zemlje ima.
Mujo se je vaktom opremijo
Ej po verskom običaju svome.
Klanjao je ranoga sabaha,
Molio se Bogu gospodaru. 15
Kad je bijo to završijo
Sede Mujo među prozorima
Na na zlatnom mekanom šiljtetu.

Nastavi čitati MURAT KURTAGIĆ “KOSTREŠ HARAMBAŠA”

USMENA PRIČA “ALLAHIMANET”

Nakada davno u Sandžaku se dešavalo da momku isprose djevojku, a da se prije toga dvoje mladih ne vide. I pored takve ženidbe, zbog obostranog poštovanja, takvi brakovi su većinom bili uspješni.

Nastavi čitati USMENA PRIČA “ALLAHIMANET”

BASNA “VRANA I LISICA”

Čučala vrana na trn, a kraj nje prođe lisica, pa joj uzgred dobaci:

„Zar nije bolje ležati u gnijezdu, nego visiti po trnju?“

„Nije“ – reče vrana – „kad čučim na trnju vidim ispred sebe do na kraj svijeta.“

Nastavi čitati BASNA “VRANA I LISICA”

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DVANAESTO PJEVANJE

XII

Željni bezi i danom i noćom
U Budimu zavičaju svome.
Svaki sišli kod dvora svojega
Kad svatovi iz Budima kreću,
I poveli Zajimovu Fatu. 12270

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DVANAESTO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – JEDANAESTO PJEVANJE

Te u jutru rano poraniše.
Tale zovnu Hrnjicu serdara:
„Zovi, Mujo, tvoje Kladuščane 11635
Na kapiju Budimskog vezira!
Od voska ćeš konop namazati,
Pa ćeš dvije zamke načinjeti.
Jednu na vrat turi Dženeralju,
Jednu turi murtatu veziru! 11640
Jednog vješaj od te stran’ kapije,
A drugoga s ove strane vrata!
Nek preteže jedan pro drugoga,
Nek ne žali jedan na drugoga.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – JEDANAESTO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DESETO PJEVANJE

X
Mrkli akšam, Tale hazur vika.
Cifrić Hasan jahnu bedeviju,
Pa za njime tri ajana carska,
Pa dva bega sa vrela Cetinje, 10390
Pa unačko dvanes kapetana,
Pa za njima c’jele fidahlije.
„Jalah!“ – rekli, poljem poleteli,
Dok su došli do čekme-ćuprije.
Tamam prošlo četiri sahata, 10395
Dok dugačko polje prelećeli.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DESETO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DEVETO PJEVANJE

IX
Sad da vama za vezira pričam.
Svate viđe đe su zanoćili, 9810
U Budim se pratnja povrnula.
Vezir zove vojnog komandara:
„Sve četiri na gradu kapije,
Zatvor vrata na svakoj kapiji!
Na bedeme i tablje careve 9815
Obrnite grla od topova,
Kuda džada ide ka Budimu,
Kud su svati odveli Fatimu!

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DEVETO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – OSMO PJEVANJE

VIII
Dok se Tale dobro odmorijo, 9310
Karakšam na zemlju panuo.
Ondar Turci večer večeraše,
I po polju kola preigraše.
Bože mili, pevaju Bošnjaci!
Celu noć him puške prepucaše. 9315
Dok je sjutra zora udarila,
Orašanin poranijo Tale.
Poče Tale sokacima vikat,
Tražit Tale čauš’ i telale,
A gore se uzmeša gospoda. 9320

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – OSMO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – SEDMO PJEVANJE

VII
Sad ćatibi pera dofatiše
I bijele knjige bez jazije. 6480
Kom će prvu knjigu našarati?
U Travniku Pašić Ibrahimu.
Ovaku mu paša besedaše:
„Moj jarane, Pašić Ibrahime,
U Travnik je cijela komanda, 6485
Vojna struka i zemlja careva,
Na upravu tebe ostavljena.
Moj jarane, jesi l’ čuo, dragi,
U Kanidžu šta se učinelo?
Đe hadžija, stari alajbego, 6490
Svoje begstvo sinu preturijo,
I za sina curu isprosijo,
Na daleko u egri Budimu,
Plemenitu Ali-bega Fatu?

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – SEDMO PJEVANJE

USMENA PRIČA “NEZNANI DELIJA”

Hasan-paša je imao od evlada samo jedno muško dijete. Bio je poštovan i cijenjen. Pred svoju smrt pozva sina:
— Sine moj! Ostavljam ti u amanet sav ovaj imetak, pa dobro pazi! Ukoliko budeš radio pošteno i trošio umjereno, nećeš nikada doći u priliku da prosiš, a ukoliko ostaneš bez imetka, nemoj prositi nego se objesi za ovaj direk, reče mu, pokazavši rukom na tavan. — To ti je moj amanet, sinko.

Nastavi čitati USMENA PRIČA “NEZNANI DELIJA”

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – ŠESTO PJEVANJE

Polećeše dva sokola siva                                 5360
Ka pro neba danica zvijezda.
Dan za danom, konak za konakom,
Vakat dođe, u Kanidžu sišli.
Haber ode u Kanidžu carsku
Njegovome amidži i babu.                              5365
Ko gođ prvi na muštuluk dođe,
Dadoše mu blago nebrojeno.
Ko gođ drugi na muštuluk dođe,
Njemu konje daše nejahane,
A trećijem čohu nerezanu.                              5370

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – ŠESTO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – PETO PJEVANJE

Da vi sada za hanumu pričam.
Dok je Hanka zeta iščekala,
Sve brinući da ne stopi glavu,
Da ga murtat vezir ne poharči,
Tri puta je na dvore padala, 4930
I padala i prenemagala.
Kad začaka čavo pro sokaka,
U avliju stigoše delije,
Oba zmaja od Kanidže grada.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – PETO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – ČETVRTO PJEVANJE

U to dvije stigle serhatlije.
Sa sokaka konje ućeraše, 4410
U sadatu, vezirsku avliju,
Što tu niko ni peške ne ide,
U avliju paši bez izuna.
A ti momci izun ne čekaju,
Do pod dvorac konje doćeraše, 4415
Pa s’ obadva jedanak skidoše,
Dvije uzde na unkaš vrnuše.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – ČETVRTO PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – TREĆE PJEVANJE

III

Vazdan cijel danak do akšama,
Zemlje gazi, planine prolazi,
Ka i taka dva zmaja ognjena,
A pod njima dva ata vilena.
Koliko su za dan ufatili? 2150
Kolko drugi dobri za dva dana.
Đe li hi je akšam zateknuo?

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – TREĆE PJEVANJE

AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DRUGO PJEVANJE

Ondar, moja skupljena gospodo, 25
Sad velimo pesmu da brojimo,
I s tom pesmom da se veselimo.
Ta je pesma od starog zemana,
Što su stare radile gazije
I junaci u svakojoj stranci 30
Za sjajnoga Sulejmana carstvo.

Nastavi čitati AVDO MEĐEDOVIĆ “ŽENIDBA SMAILAGIĆ MEHA” – DRUGO PJEVANJE