Činjenica je da je naš narod najljudskiji na svijetu. Reinkarnira se iz pepela, sa merhametom i pjesmom. Historijski događaji su potvrdili da je naš bošnjački narod izabrao pjesmu kao jedan od oblika svog identiteta, da njom zamijeni privremenu smrt. U pjesmu je utkivao svoj život – da uđe u vječnost. Ta nas je pjesma uzdigla do najviših vrhova čovječnosti.
Nastavi čitati ALIJA DŽOGOVIĆ „PJESMA NAS JE UZDIGLA DO NAJVIŠIH VRHOVA ČOVJEČANSTVA”
Mark Miljani soko sa Cetinja
Pored Ljima ćeraše đogina.
Ljim se muti, vojvoda se ljuti,
Što mu nosi mrke Crnogorce.
jedni drugima love glave
a odlazeći u san
istim kamenom se pokrivaju
Razvili se alajli bajraci,
udarile sitne čiftelije,
složile se zurle i svirale,
odliježu jasni talambasi,
stao drhat polja i planine,
stala jeka gore i visine,
od svatova i od dobrih konja!
Humo moja, ta ljepota tvoja,
ljepota ti carev grad valjaše,
a visina Plava i Gusinja,
b’jelo lice – skadarske čaršije,
jagodice – varoš Podgorice,
trepavice – šeher Đakovice
Sanak snila Mujagina ljuba,
sanak snila, iz sana skočila,
đe se bješe nebo otvorilo,
sve zvjezdice krajem prebjegoše,
samo osta zvjezdica Danica,
Ej, Bože mijo. na svemu ti fala!
No da vidiš carice gospođe,
što nemade od srca evlada
ni muškoga ni devojačkoga.
Sve se kladi redom planinama:
‘Što je bilo carici gospođi,
što nemaše od srca evlada,
ni muškoga ni devojačkoga.’
Nastavi čitati USMENA BALADA “CARICA KOJA NIJE IMALA EVLADA”
Puste si mi ruke polomio
Oči si mi odveo do groblja sa zelenim slovima
Kupola se na brdu zatresla
Meleci su uslišili dovu
Smislio je da gradi veliku kuću,
nalomio kamena sivca,
zagasio kreč –
da kuća bude bijela.
Donosio pruća, i pleo,
a poslije prikivao daske,
gradio je prozore i vrata,
lijepio po zidovima onaj kreč
što je oko njega ruke pekao.
Kuća je rasla –
za majkoviće i sokoloviće,
a bilo je mjesta i za dobre susjede,
za prijatelje i namjernike.
Davao je hljeba slabima i pticama,
nikada nije rekao da nema.
Nastavi čitati ALIJA DŽOGOVIĆ “KAKO JE NAŠ OTAC GRADIO KUĆU”
Ponovo ti zidovi,
mali prostor me čini koncentrisanom.
Na polici se nalazi bezbroj kozmetičkih preparata
za njegu kože lica, očiju i ruku.
Nastavi čitati DINA MURIĆ “DOWN DAY”
Daljina je moja jesen.
Ipak,
idem da je vidim.
E,moj vaktu, u tijesnom nevaktu.
Zakijametili zulumćari.
Zulumom zulum zulume,
Dok hizmete hizmećari.
Niti sam gurbet, niti pirala, niti zijanćer.
Hasul sam vala, plah, i tevećelija.
U takatu k’o pritka, i to žitka.
Varakam se od šejtana i jalijaša.
Taj muž i ta njegova žena su iz Godočelja
U prošnju idu zajedno,
Muž naprijed, žena
Za njim.
Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ “TAJ MUŽ I TA NJEGOVA ŽENA SU IZ GODOČELJA”
Dajte supe, dajte paste,
Hoće Gnjida da poraste.
Već dvadeset i tri godine
Prebiram po sebi: sjećanja, riječi i suze;
Krijem pjesme o Njoj da ih niko ne vidi,
Jer ima ljudi urokljivih očiju i crna srca,
A pjesma o Njoj treba da bude čista
Baš kao i Ona, na tabutu, onog junskog dana!
Kako to!, mogu da pišem o ratu i gotovo mirno?
Napišem naprimjer: Tranšea duga
pedeset hiljada ljudi u prsten odbrane –
to je Sarajevo.
Tekst Sijarićeva lirika od zavičajnog do univerzalnog doživljaja svijeta bavi se dubinskom analizom Sijarićeve lirike u kojoj se prepoznaju bazične tematsko-motivske cjeline vezane za pjesnikov uži zavičaj iz koga crpi nadahnuće za veći dio svog lirskog opusa od strane kritike okarateriziranog formom lirskih minijatura. Autor prepoznaje četiri izvorišta najznačajnijeg i najobimnijeg dijela Sijarićevog poetskoga opusa: djetinjstvo, Šipovice (uži zavičajni prostor pjesnika), sudbine ljudi iz zavičaja i problematika identiteta.
Nastavi čitati JAHJA FEHRATOVIĆ “SIJARIĆEVA LIRIKA OD ZAVIČAJNOG DO UNIVERZALNOG DOŽIVLJAJA SVIJETA”
“Nove i najnovije pjesme“ Redžepa Nurovića
Nurović nas podsjeća šta bješe ljubav u ovom 21. stoljeću. Ljubav između čovjeka i žene jeste magnetno polje oko koga se sve ostale stvari ovoga svijeta okreću
Nastavi čitati ZEHNIJA BULIĆ “POZLATA ŽENI”
Djevojka je Sunce bratimila:
“Vruće Sunce, moj po Bogu brate,
