ALIJA DŽOGOVIĆ „PJESMA NAS JE UZDIGLA DO NAJVIŠIH VRHOVA ČOVJEČANSTVA”

Činjenica je da je naš narod najljudskiji na svijetu. Reinkarnira se iz pepela, sa merhametom i pjesmom. Historijski događaji su potvrdili da je naš bošnjački narod izabrao pjesmu kao jedan od oblika svog identiteta, da njom zamijeni privremenu smrt. U pjesmu je utkivao svoj život – da uđe u vječnost. Ta nas je pjesma uzdigla do najviših vrhova čovječnosti.

Nastavi čitati ALIJA DŽOGOVIĆ „PJESMA NAS JE UZDIGLA DO NAJVIŠIH VRHOVA ČOVJEČANSTVA”

“LJIM SE MUTI, VOJVODA SE LJUTI”

Mark Miljani soko sa Cetinja

Pored Ljima ćeraše đogina.

Ljim se muti, vojvoda se ljuti,

Što mu nosi mrke Crnogorce.

Nastavi čitati “LJIM SE MUTI, VOJVODA SE LJUTI”

USMENA LIRIKA “RAZVILI SE ALAJLI BAJRACI”

Razvili se alajli bajraci,
udarile sitne čiftelije,
složile se zurle i svirale,
odliježu jasni talambasi,
stao drhat polja i planine,
stala jeka gore i visine,
od svatova i od dobrih konja!

Nastavi čitati USMENA LIRIKA “RAZVILI SE ALAJLI BAJRACI”

USMENA LIRIKA “HUMO MOJA, TA LJEPOTA TVOJA”

Humo moja, ta ljepota tvoja,
ljepota ti carev grad valjaše,
a visina Plava i Gusinja,
b’jelo lice – skadarske čaršije,
jagodice – varoš Podgorice,
trepavice – šeher Đakovice

 

Nastavi čitati USMENA LIRIKA “HUMO MOJA, TA LJEPOTA TVOJA”

USMENA LIRIKA “SANAK SNILA MUJAGINA LJUBA”

Sanak snila Mujagina ljuba,
sanak snila, iz sana skočila,
đe se bješe nebo otvorilo,
sve zvjezdice krajem prebjegoše,
samo osta zvjezdica Danica,

Nastavi čitati USMENA LIRIKA “SANAK SNILA MUJAGINA LJUBA”

USMENA BALADA “CARICA KOJA NIJE IMALA EVLADA”

Ej, Bože mijo. na svemu ti fala!
No da vidiš carice gospođe,
što nemade od srca evlada
ni muškoga ni devojačkoga.
Sve se kladi redom planinama:
‘Što je bilo carici gospođi,
što nemaše od srca evlada,
ni muškoga ni devojačkoga.’

Nastavi čitati USMENA BALADA “CARICA KOJA NIJE IMALA EVLADA”

ALIJA DŽOGOVIĆ “KAKO JE NAŠ OTAC GRADIO KUĆU”

Smislio je da gradi veliku kuću,
nalomio kamena sivca,
zagasio kreč –
da kuća bude bijela.
Donosio pruća, i pleo,
a poslije prikivao daske,
gradio je prozore i vrata,
lijepio po zidovima onaj kreč
što je oko njega ruke pekao.
Kuća je rasla –
za majkoviće i sokoloviće,
a bilo je mjesta i za dobre susjede,
za prijatelje i namjernike.
Davao je hljeba slabima i pticama,
nikada nije rekao da nema.

Nastavi čitati ALIJA DŽOGOVIĆ “KAKO JE NAŠ OTAC GRADIO KUĆU”

ĆAMIL SIJARIĆ “TAJ MUŽ I TA NJEGOVA ŽENA SU IZ GODOČELJA”

Taj muž i ta njegova žena su iz Godočelja

U prošnju idu zajedno,

Muž naprijed, žena

Za njim.

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ “TAJ MUŽ I TA NJEGOVA ŽENA SU IZ GODOČELJA”

ENVER MURATOVIĆ “DRVO ZA MOJ TABUT RASTE”

Već dvadeset i tri godine

Prebiram po sebi: sjećanja, riječi i suze;

Krijem pjesme o Njoj da ih niko ne vidi,

Jer ima ljudi urokljivih očiju i crna srca,

A pjesma o Njoj treba da bude čista

Baš kao i Ona, na tabutu, onog junskog dana!

Nastavi čitati ENVER MURATOVIĆ “DRVO ZA MOJ TABUT RASTE”

JAHJA FEHRATOVIĆ “SIJARIĆEVA LIRIKA OD ZAVIČAJNOG DO UNIVERZALNOG DOŽIVLJAJA SVIJETA”

Tekst Sijarićeva lirika od zavičajnog do univerzalnog doživljaja svijeta bavi se dubinskom analizom Sijarićeve lirike u kojoj se prepoznaju bazične tematsko-motivske cjeline vezane za pjesnikov uži zavičaj iz koga crpi nadahnuće za veći dio svog lirskog opusa od strane kritike okarateriziranog formom lirskih minijatura. Autor prepoznaje četiri izvorišta najznačajnijeg i najobimnijeg dijela Sijarićevog poetskoga opusa: djetinjstvo, Šipovice (uži zavičajni prostor pjesnika), sudbine ljudi iz zavičaja i problematika identiteta.

Nastavi čitati JAHJA FEHRATOVIĆ “SIJARIĆEVA LIRIKA OD ZAVIČAJNOG DO UNIVERZALNOG DOŽIVLJAJA SVIJETA”

ZEHNIJA BULIĆ “POZLATA ŽENI”

“Nove i najnovije pjesme“ Redžepa Nurovića

Nurović nas podsjeća šta bješe ljubav u ovom 21. stoljeću. Ljubav između čovjeka i žene jeste magnetno polje oko koga se sve ostale stvari ovoga svijeta okreću
Nastavi čitati ZEHNIJA BULIĆ “POZLATA ŽENI”