Još za vreme Turskog režima sadanji okrug raški kao integralni deo oblasti Sandžaka, predstavljao je odmetnički kraj u pravom smislu te reči. U poludivljem duhu ovog brđanskog elementa, muhamedanskog u ogromnoj većini, još uvek stanuje tvrdoglava težnja: da otmicom i samovlašćem udovlotvorava svojim interesima. Od njihovog ovakvog držanja još u vreme tursko padali su kao žrtve najviši predstavnici vlasti: paše, mutesarifi, kajmakami i dr.
NAČELSTVO OKRUGA RAŠKOG
Pov. Br. 14.
- januara 1920.god.
Novi Pazar.
MINISTARSTVU UNUTRAŠNJIH DELA
Za odelenje Javne Bezbednosti)
BEOGRAD
Još za vreme Turskog režima sadanji okrug raški kao integralni deo oblasti Sandžaka, predstavljao je odmetnički kraj u pravom smislu te reči. U poludivljem duhu ovog brđanskog elementa, muhamedanskog u ogromnoj većini, još uvek stanuje tvrdoglava težnja: da otmicom i samovlašćem udovlotvorava svojim interesima. Od njihovog ovakvog držanja još u vreme tursko padali su kao žrtve najviši predstavnici vlasti: paše, mutesarifi, kajmakami i dr.
Nije to dakle, sadanje doba niti ono iz skore prošlosti kada su A-Ugarske vlasti naročito u prvo vreme tolerirale ovaj elemenat u vršenju krivičnih dela, ta se pojava datira iz mnogo dublje prošlosti i ona je u samoj psihologiji ovog elementa, koji sem praktičkih ciljeva i koristi koje pribavlja za sebe vršeći zla dela i odmećući se od vlasti, nalazi u ovom odmetanju neku vrstu riterskog-junačkog dela i sa nekim divljim ponosom grupira se u družini odmetnika. Ovo se najlepše ogleda u izjavi teško ranjene odmetnice Mejre žene ubivenog odmetnika Ajrana Kučevića koja je pre dva dana prilikom date potrebne izjave o hajdučkoj družini koja je 17 tek.mca, razbijena, sa ushitom opisivala kako su divni njihovi „JUNACI“, kako im odelo sija u srmi i oružje.
Naša vojska kada je po reokupaciji došla u ove krajeve po mome mišljenju nije dobro uradila što se delatnjošću svojom nije bacila na gonjenje i utamanjivanje hajduka. Onda se to od njene strane moglo relativno lako izvesti. Ovome elementu samo inponuje opresivna akcija jake oružane snage koja ima sva borbena oruđa i rešenost ove snage da konačno svrši posao jednim mahom. U tom slučaju otpor odmetnika brzo bi izgubio moralnu snagu i za kratko vreme odmetništvo pripadalo bi samo prošlosti i pripovedanju. Međutim vojska je preduzimala samo kupljenje oružja i to poglavito sredstvom naredaba, a ovakav način nije dovoljan ni za pitomiji i savesniji svet, te se ni u ovom pogledu nije ništa učinilo.
Što se tiče srezova Deževskog i Sjeničkog poverenog mi okruga, gde se sporadično i u dugom razmaku vremena odmetne po koje lice i počne da se krije, – tu bi se moglo i lojalnijim srestvima i svima kojima danas policijska vlast raspolaže, ugušiti odmetništvo, što je već i učinjeno jer su se svi odmetnici skoncentrisali na onoj tromeđi između Štavičkoga sreza (Raškog okruga) i srezova Istočnog, (okr. Pećskog) i Rožajskog (okr.Beranskog). Upravo oni su svi prebačeni u pomenuta dva sreza u okrugu Pećkom i Beranskom, i samo svremena na vreme prelaze u srez Štavički /okr.Raškog/, u kome se srezu i poslednje borbe s njima vođene kada su pobijeni odmetnici o čemu je izvešteno Ministarstvo aktom od 20 tek. mca.Br. 397.
Ova tromeđa (predeo sreza Štavičkog) sa srezovima Istočkim i Rožajskim obrazuju jednu naročitu oblast i po konfiguraciji zemljišta gde su ogromne planine i klisure sa izvesnim samo prolazima. I doista je velika teškoća kod ovakvog položaja zemljišta vršiti uspešno hvatanje i utamanjivanje odmetnika. Ovu teškoću pored toga i pored ostalih prilika otežava i sam elemenat-stanovništvo ovih krajeva: jer u masi postoji pojava pomaganja odmetnicima: vrlo često se dešava da deca čim vide žandarmerisku patrolu odmah trče ka’ odmetnicima i izveštavaju ih da ih patrola goni. Uzimati na ispit ovi pomagači se obično brane da to moraju da čine iz straha od odmetnika što razume se u većini slučajeva nije istina.
U vezi je sa pitanjem o hvatanju i utamanjivanju odmetnika i kupljenje oružja. U ovom pogledu a po traženju Gospodin Ministra ja sam skorom poslao svoj predlog na osnovu sporazuma sa vojnim vlastima, gde je predviđena i eventualna saradnja vojske, koja je saradnja potrebna još naročito zbog efekta zastrašavanja. Jer treba imati na umu da naročito u rečenim planinskim krajevima oružje i nije prikriveno po kućama, da bi se običnim pretresom pronašlo, već je ono u šumi zakopato (sa municijom) i tako će u većini slučajeva kad se bude upotrebila i vojska za ovaj cilj uz eventualnu opremu brdskog malog topa biti izvesniji uspeh predaje i pronalaska prikrivenog oružja.
Zbog toga, kao što sam napred naveo, da ovaj svet samo ustupa jakoj opresivnoj sili, ja sam stekao kod sebe čvrsto uverenje: da svaka lojalnija akcija i popuštanje naročito prema odmetnicima u pomenutim divljačkim predelima, prestavljalo bi samo slabost vlasti u očima onamošnjeg sveta.
Imajući ovo ubeđenje meni je čast da dalje iznesem Gospodinu Ministru i svoj predlog o tome kako bi se i na koji način najbolje i skoro jedino moglo doći do cilja u hvatanju i utamanjivanju odmetnika ovoga kraja.
Lep uspeh koji je učinjen pre nekoliko dana u srezu Štavičkom poverenog mi okruga, kojom su prilikom ubijena četiri oglašena odmetnika i dva odmetnika teško ranjena, nebi trebalo da zadovolji vlast policijsku i da je oduševi toliko da se zadrži samo na dosadanjem načinu gonjenja, jer su ovakvi uspesi retki i retko se pojavljuju, a sem toga pri ovakvim sukobima gde samo žandarmerija traži i goni hajduke na njihovu pojavu na nekome mestu, neminovno se preduzima frontalni napad pri kome i žandarmerija mora imati gubitaka. Dok bi gubitci naših ljudi bili u većini slučajeva apsolutno otklonjeni ako bi se pri gonjenju većega stila okome ću dalje govoriti upotrebila vojska uz mitraljez i brdski top, koji bi dejstvovali iz daljine na družine odmetnika i njihova skloništa iza kojih ovi vode borbu.
Kao što sam u više mahova izveštavao Ministarstvo, skoro svi odmetnici poverenog mi okruga usled gonjenja od naše strane prebačeni su u srez istočki okruga Pećskog i srez rožajski (okruga Beranskog). Oni se tamo sada stalno nahode, o čemu imam i zvanična izvešća od ondašnjih policijskih vlasti; neki od njih su se i predali, ali je većina u slobodi i svremena na vreme prelazi u povereni mi okrug radi pljačke i razbojništva.
Više puta sam tražio od pomenutih srezova zajedničku saradnju a jednom prilikom tražio sam intervenciju Ministarstva u ovom pogledu, no do sada nije mi se izašlo u susret za tu zajedničku akciju za hvatanje odmetnika. Još suviše, pouzdano sam saznao da načelnici sreza Istočkog i Rožajskog ili neće ili ne smeju da gone odmetnike sa kojima pregovaraju i dopuštaju im često da se po volji kreću pod oružjem.
Zbog svega ovoga moje je mišljenje da bi trebalo i to što skorije, dok proleće nije nastupilo i gora olistala da se preduzme zajednička akcija od strane sreza Štavičkog (poverenog mi okruga) i srezova Istočkog i Rožajskog uz saradnju vojske s jedne i druge strane i da se prosto kao na kurjake učini formalna hajka. U tom slučaju trebao bi da bude pogon od strane srezova Istočkog i Rožajskog a od strane sreza Štavičkog imali bi se zauzeti svi prolazi i tom bi prilikom mogli više odmetnika pasti živih u ruke vlasti. Kod ovako ozbiljne i očigledne akcije mnogi bi se odmetnici i sami predali. Tom prilikom bi se eventualno prešlo sa teritorije poverenog mi okruga i u oba pomenuta sreza drugih okruga i posao bi se ovaj morao s uspehom završiti.
Ako bi se ostalo samo na dosadanjem načinu gonjenja odmetnika desio bi se vremenom verovatno još koji lep uspeh sličan onome od 17 tek mca. ali bi postojala nepobitna bojazan da se ovako samo radeći kao do sada, kad šuma ozeleni, nebi ipak došlo do velikih stvarnih uspeha kojima se teži.
Ja očekujem odobrenje Ministarstva i nalog u ovom smislu kako meni tako i vlastima pomenuta druga dva okruga, odnosno srez
Načelnik Okruga,
M……….. (nečitko)
Napomena: Dokument je kucan ćirilicom na pisaćoj mašini
- Šerbo Rastoder TRIDESETSEDAM NEOBJAVLJIVANIH DOKUMENATA O MUSLIMANSKIM ODMETNICIMA IZ CRNE GORE I SRBIJE 1919/1929. u: BOŠNJACI-MUSLIMANI CRNE GORE IZMEĐU PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI, PODGORICA 2010,305-379