Padaju hametom. I sahat smrti udara tik-tak
svezani i žedni plavski taoci idu
niz zemlju suhu i pustu – Karadag.
Stupaju otac, sin i djeda – drug do druga
po tri koljena umiru zagrljena
ostaše prazni katuni, planine zaledi tuga.
Padaju hametom. I sahat smrti udara tik-tak
svezani i žedni plavski taoci idu
niz zemlju suhu i pustu – Karadag.
Stupaju otac, sin i djeda – drug do druga
po tri koljena umiru zagrljena
ostaše prazni katuni, planine zaledi tuga.
Safet Hadrović Vrbički: “Sermija“- Antologija prozne književnosti Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore, Udruženje bošnjačkih pisaca Crne Gore, Rožaje 2020.
Poslije izuzetno vrijedne antologije antiratne poezije Bošnjaka, Safeta Hadrovića Vrbičkog upravo je u izdanju Udruženja bošnjačkih pisaca Crne Gore, izašla iz štampe još jedna njegova, takođe veoma vrijedna i značajna antologija, ovoga puta Antologija prozne književnosti Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore pod nazivom SERMIJA (osnova, srž, osnovni element).U antologiji su zastupljena prozna djela (priče ili odlomci iz romana) 53 autora sa prostora Crne Gore i Sandžka i to kako onog dijela koji sada pripada Crnoj Gori, tako i onog koji pripada Srbiji. Uz to uz priču svakoga od autora objavljen je po jedan osvrt koji čitaocima omogućava potpuniji uvid u prozno stvaralaštvo autora, i naravno, kratka biografija svih pisaca, što je i uobičajeno. Recenzenti antologije su Hamdija Kalač i Enver Muratović, tehničku obradu knjige je izvržio diplomirani inženjer Haris Adrović, a korice Damir Skarep. Antologija je veoma lijepo opremljena i kao takva mogla bi se naći u bilo kojoj knjižari i biblioteci na svijetu. Rješenje korica i štampa su više nego dobri, mada smatram da je i na koricama ove vrijedne knjige trebalo da stoji ime autora, a ne samo na početnim stranicama, jer kada je riječ o ozbiljnom i izuzetno značajnom izdavačkom poduhvatu, za šta je bilo neophodno uložiti mnogo truda i znaja, ne treba iskazivati pretjeranu skromnost, kao u ovom slučaju.
Nastavi čitati BRAHO ADROVIĆ “SUDBINA BOŠNJAKA U KNJIŽEVNOM OGLEDALU”
Književnik Ćamil Sijarić, koji je lično poznavao Avda Međedovića, jer je u kući njegovog amidže Iljaza Sijarića iz Šipovica Avdo često pjevao junačke pjesme, ostavio je svoje žive uspomene na njega u tekstu: “Avdo Međedović pjevač epskih narodnih pjesama”, (Život, 32, 1983) iznoseći niz zanimljivih i značajnih podataka iz života ovog našeg izuzetnog epskog pjesnika-pjevača.
Nastavi čitati HUSEIN BAŠIĆ “DVIJE DOSAD NEZABILJEŽENE ANEGDOTE”
Pored tri knjige uglavnom kratkih priča: Neviđena zemlja (1972.), Trpija (1984.) i Vjetar sa Prokletija (1985.), Bašić je objavio i dvet knjiga stihova: Od sunca ogrlica (1970.), Bestražje (1972.), Prošle oči (1947.), Utra (1979.), Jato u nevidjelu (1980.), Breme (1986.), Uzma (1986.), Glasovi s vode (1987.) i Sjutradan (1987.).
Uporedo sa radom na poeziji i prozi Husein Bašić pokazuje živo interesovanje za narodno stvaralaštvo plavsko-gusinjskog kraja i šire o čemu svjedoče njegovi izbori iz lirske narodne poezije ovoga podneblja: Crni dukati (1970.), Ispod zlatnih streha (1972.) i Može li biti što bit’ ne može (1988.) izbor lirskih narodnih pjesama iz Sandžaka i okoline koje su, kako primjećuje autor, “Motivski, sociološki, običajno i leksički najbliže i najsličnije muslimanskim narodnim pjesmama iz Bosne i Hercegovine”.[1]
Nastavi čitati FATMA HASANBEGOVIĆ „KNJIŽEVNO DJELO HUSEINA BAŠIĆA“
Topli oblačić duhanskog dima i mrtva prisutnost dvojice ljudi izmamiše jednu krupnu i crnu muhu da, možda posljednji put, oproba svoja sapeta krila i nađe neko zgodnije mjesto za zimu. Kao obezglavljena, iznenada pokrenuta iz svoje prividne smrti, probuđena u nezgodnom času, suludo zuji po praznom dućanu, kola između golih polica, zavlači se u prazne boce, udara u mutna prozorska stakla, uz pojačan zuj i treperenje čitavog tijela. Slijeće čas na jednog čas na drugog čovjeka – brže od svega na svijetu što bi ih moglo za trenutak dotaći i približiti.
Zadaća je i smisao ove studije opisati i u izdvojenim primjerima pripovjedačkoga teksta dokazati estetske i stilske osobenosti sandžačkomuslimanske u kontekstu crnogorske i južnoslavenskih književnosti XX stoljeća. Izabrani karakteristični pripovjedački tekstovi Sijarića, Bašića i Baltića su u ovoj studiji estetski model za poetološku sintezu stilske i jezičke autohtonosti sandžačkomuslimanske u južnoslavenskim književnostima. Ovu hipotezu u studiji dokazujem u islamskom svjetonazoru, i u muslimanskoj duhovnosti u kojima je inspirirana i profilirana osobena gnoseologija i poetologija sandžačkomuslimanske književne riječi. U njima se sabire jedan univerzalni, općeljudski modus vivendi, kao jedinstveni gnoseološki i idejno-motivacijski literarni fokus. Islamska je religija, filozofija i estetika od petnaestoga stoljeća do danas bitno profilirala sandžačkomuslimansku usmenu i pisanu riječ, oblikujući joj individualitet i autohtonost u sklopu južnoslavenskih književnosti. Sandžačkomuslimanska književna riječ, njena duhovna gama u odnosu na crnogorskohrišćansku, pa i na bošnjačku, jest naime jedan poetološki kuriozum. I jedan estetski fenomen. I jedna višestoljetna i kulturna i književnostvaralačka realnost, koju, kao takvu, nije pojmila niti znanstveno elaborirala južnoslavenska književna povijest. Unisono, precizno i usredsređeno markirati i opisati, u stilu i u jeziku njene osobene segmente i nijanse, na temelju analize bitnih pripovjedačkih motiva sinkretizma*, integralizma*, tolerancije i mitsko-arhetipskih slojeva izabranih pripovjedačkih tekstova navedene trojice prozaista – jest zadaća ove studije.
Između gustih borovih kičica skakuće nemirni leptir, virka vršak bijelog klobuka; čas izroni kao tek iznikla pečurka, čas potone, nestane, izgubi se u boriku.
Bila su to čupava vremena, ali naša mladost, naš zanos, naša mogućnost da možemo objaviti prve mucave stihove u novopazarskom “Bratstvu” značili su nam puno da prevladamo svakovrsnu oskudicu u kojoj smo tih dana đakovali.
Usmena književnost Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije sadrži sve značajne odlike i vrline usmene književnosti ostalih južnoslovenskih naroda a razlika je prije svega u bogatoj i raznovrsnoj leksici u kojoj je ostvarena. Međutim, brojnih orijentalizama nije lišena ni usmena književnost ostalih južnoslovenskih naroda, što je sasvim normalno, imajući u vidu dužinu i intenzitet življenja pod osmanskom vlašću. Orijentalizmi u bošnjačkoj usmenoj književnosti, čine poseban jezički kvalitet i bogastvo koje se crplo iz nekoliko orijentalnih jezika(arapskog, perzijskog i turskog) u živo jezičko vrelo koje svim tim stranim riječima daje obrise i oblike našeg jezika. Bošnjačka usmena književnost sadrži i veliča kult junaštva, ali kao vrhunski čin suprostavljanja zlu; nimalo manje i kult čojstva; ne nipodaštava protivnika, ne podstiče mržnju, ističući, borbu, ne kao mrak i sljepilo u kome je lako počiniti zločin, već kao regulativ pravde koja traži da bude zadovoljena.
Nastavi čitati HUSEIN BAŠIĆ „BOŠNJACI CRNE GORE I BOSNE DIJELE ISTO KULTURNO NASLIJEĐE“
POSEBNA IZDANJA
Nastavi čitati ATVIJA KEROVIĆ “PRILOG ZA BIBLIOGRAFIJU RADOVA HUSEINA BAŠIĆA I LITERATURU O NJEMU”
Kažu da čovjek ne umire sve dok traju sjećanja na njega. Povod našeg prisjećanja i objavljivanja ovog tematskog broja časopisa je nedavna smrt osnivača “Almanaha”, romanopisca, pjesnika i pripovjedača, angažovanog intelektualca Huseina Bašića, osobe koja je svojim djelom i ukupnim angažmanom ostavila značajan trag u kulturi Crne Gore, posebno u kulturi Bošnjaka.
Nastavi čitati ŠERBO RASTODER “HUSEIN BAŠIĆ – VELIKAN PISANE RIJEČI (1938- 2007)”