Sandžak se sluti iz daljine
udahneš doline, izdahneš visine
pluća se ispune miline –
sve u jednom dahu, sine
Sandžak miriše na majku
dok za iftar peče pitaljku
a ti s braćom praviš hajku
na sata malu i veliku gajku
Sandžak se gleda očima
kad sjetan bdiješ noćima
i slutiš da još uvijek ima
neko što se za te cima
Sandžak se budi uz graju
sokački smijeh i malu raju –
timove svoje veselo biraju
da finale svijeta zaigraju
Duša okusi sandžačku havu
juri dunjaluk uspjeh i slavu
ide kroz trnje razbija glavu
ali svaki san pretvori u javu
A kad se ispe do svemira
opet je ruža vjetrova dira
ljulja, obara, ne da joj mira
pusti Sandžak grudima svira
Zato se Sandžak voli u tišini
jer si sitan zupačnik u mašini
posebni oblici a isti aršini
Sandžak je jedno u množini