Zehnija Bulić, jedan od splavara i kockar na varljivoj granici lirike i ispraznog poetskog iskaza, srazmjerno је škrt u stihovima koliko i stvarnost prema njegovim likovima čiji udes u ovoj knjizi biva skiciran ili tek zabilježen uz poneku činjenicu, slike ograničene saznajnosti ili uzgredno pronicanje u zavičajni kolorit praćeno težnjom da se strofe uzdignu nа stepen univerzalnosti.
Nastavi čitati ENES HALILOVIĆ „SPLAVARI PONORNICE ZEHNIJE BULIĆA“
Iz kamena niče,
Iz kamena teče,
Na kamenu živi,
sa kamenom steče,
I što ti reče
Tvrdo je ko kamen.
BOLEST TRAVA ZAVIČAJNIH
1
Gdje smo ovo sada, šta se to dešava?
I nas srce moje zavija mećava
Sada smo sami. Ni slučajnog druga
Dok odasvud steže zavičajna tuga
Iznenada se krikom javi noćna ptica
Gdje smo ovo sada; gdje nam je Vrbica?
Zavičaj ko pjeva, mora bolovati
Sve tajne bolesti: trava i paprati
Nastavi čitati SAFET HADROVIĆ VRBIČKI “BOLESTI TRAVA ZAVIČAJNIH”
Padaju hametom. I sahat smrti udara tik-tak
svezani i žedni plavski taoci idu
niz zemlju suhu i pustu – Karadag.
Stupaju otac, sin i djeda – drug do druga
po tri koljena umiru zagrljena
ostaše prazni katuni, planine zaledi tuga.
neka boleština se uselila
u svaki deo tela.
Ni usta da se otvore,
ni noge, ni ruke da se pokrenu.
