Esej govori o uzvišenim dimenzijama kojima teži skladno ljudsko biće. Autor nastoji čitoca voditi ka univerzalnim vrijednostima vjere i morala. Vrijednosti opisane kroz nebesku visinu i svjetlost simboliziraju bogobojaznost i osjećaj svjesnosti. Materijalizam je uzima danak kod čovjeka i svakim danom on klizi u ponor beznađa. Samo povratak Bogu Uzvišenom i vrijednostima vjere može zaustaviti ljudsko posrnuće koje svjedočimo.
The essay speaks of sublime dimensions that strive for a harmonious human being. The author seeks to lead the reader to the universal values of faith and morals. The values described through heavenly height and light which symbolize godliness and sense of awareness. Materialism is taking the toll on the man, and every day he slips into the abyss of hopelessness. Only the return to Supreme God and the values of faith can stop the human turmoil we witness.
“A u nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava. I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!” (Kur’an, 51:22-23)