Historija duhovnog stvaralaštva čovjeka je stara koliko i čovjek, jer ljudsko biće, pored potrebe da stvara materijalna dobra, najprije radi opstanka, a kasnije radi uživanja u njima izražavalo je svoja unutrašnja osjećanja od najstarijeg vremena. Zato historija ljudskog društva obiluje bogatstvom duhovnog i intelektualnog stvaralaštva koja su unaprijedili i uljepšali život čovjeka, ali dugo vremena takvim stvaraocima nije bilo priznato autorsko pravo, već samo određene privilegije. Tek od početka 18. vijeka možemo govoriti o autorskom pravu kao zasebnoj pravnoj disciplini.