KEMAL DŽEMIĆ, RAMIZ TIGANJ “IDENTITETSKE OZNAKE U POETSKIM SVJETOVIMA ZAIMA AZEMOVIĆA I FAIZA SOFTIĆA”

Rad se bavi poetičkim osobenostima Zaima Azemovića (1935-2015) i Faiza Softića (1958), savremenih sandžačkih pjesnika, pisaca, publicista, esejista, kritičara i izučavalaca folkloristike, koji su svojim djelom sandžačkobošnjačkoj i cjelokupnoj bošnjačkoj književnosti podarili originalan poetički diskurs, te ove književne tradicijie obogatili novom tematskomitivskom građom i osobenim jezičkim izrazom. Svoje umjetničke svjetove Zaim i Faiz oblikuju klasičnim metodološkim postupcima, ali i modernističkim književnoumjetničkim tehnikama. Interpretativnim pristupom ovom prilikom komparativno posmatramo najznačajnija njihova pjesnička ostvarenja, bazirajući istraživanje na hipotezi da je identitetska oznaka bitno utjecala na poetike ovih značajnih sandžačkih pjesnika. Bogatstvo i raznovrsnost opusa ovih sandžačkih i bošnjačkih pjesnika, vidljivi utjecaji koje su ostavili i ostavljaju na savremene književne poslenike, te estetički kvaliteti njihovog stvaralaštva,osnovni su podsticaji za izbor autora i korpus djela koji su predmet našeg istraživanja.

The paper deals with the poetic features of Zaim Azemović (1935 – 2015) i Faiz Softić (1958), the contemporary Sandžak poets, writers, publicists, essayists, critiques and researchers of folklore who have given the original poetic discourse to Sandzak-Bosniak and the entire Bosniak literature with their works, whereby enriching these literary traditions with new thematic-motive material and peculiar language expression. Zaim and Faiz shaped their artistic worlds with classic methodological acts, but also with modernistic literary and artistic
techniques. Using the interpretative approach, in this paper we comparatively observe their most significant poetic accomplishments, basing the research on the hypothesis that identity mark significantly influenced the poetics of these two notable Sandžak poets. The richness and diversity of the opus of these two Sandžak and Bosniak poets, visible influences they left andare leaving on the contemporary literary messengers, and the esthetic qualities of their creativity, are the main incentive for choosing the authors and the corpus of works that are the subject of our research.

Nastavi čitati KEMAL DŽEMIĆ, RAMIZ TIGANJ “IDENTITETSKE OZNAKE U POETSKIM SVJETOVIMA ZAIMA AZEMOVIĆA I FAIZA SOFTIĆA”

BRAHO ADROVIĆ “SUDBINA BOŠNJAKA U KNJIŽEVNOM OGLEDALU”

Safet Hadrović Vrbički: “Sermija“- Antologija prozne književnosti Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore, Udruženje bošnjačkih pisaca Crne Gore, Rožaje 2020.

Poslije izuzetno vrijedne antologije antiratne poezije Bošnjaka, Safeta Hadrovića Vrbičkog upravo je u izdanju Udruženja bošnjačkih pisaca Crne Gore, izašla iz štampe još jedna njegova, takođe veoma vrijedna i značajna antologija, ovoga puta Antologija prozne književnosti Bošnjaka Sandžaka i Crne Gore pod nazivom SERMIJA (osnova, srž, osnovni element).U antologiji su zastupljena prozna djela (priče ili odlomci iz romana) 53 autora sa prostora Crne Gore i Sandžka i to kako onog dijela koji sada pripada Crnoj Gori, tako i onog koji pripada Srbiji. Uz to uz priču svakoga od autora objavljen je po jedan osvrt koji čitaocima omogućava potpuniji uvid u prozno stvaralaštvo autora, i naravno, kratka biografija svih pisaca, što je i uobičajeno. Recenzenti antologije su Hamdija Kalač i Enver Muratović, tehničku obradu knjige je izvržio diplomirani inženjer Haris Adrović, a korice Damir Skarep. Antologija je veoma lijepo opremljena i kao takva mogla bi se naći u bilo kojoj knjižari i biblioteci na svijetu. Rješenje korica i štampa su više nego dobri, mada smatram da je i na koricama ove vrijedne knjige trebalo da stoji ime autora, a ne samo na početnim stranicama, jer kada je riječ o ozbiljnom i izuzetno značajnom izdavačkom poduhvatu, za šta je bilo neophodno uložiti mnogo truda i znaja, ne treba iskazivati pretjeranu skromnost, kao u ovom slučaju.

Nastavi čitati BRAHO ADROVIĆ “SUDBINA BOŠNJAKA U KNJIŽEVNOM OGLEDALU”

ŠEFKET KRCIĆ “OMAŽ KNJIŽEVNIKU ZAIMU AZEMOVIĆU”

Otišao je u vječiti smiraj Zaim Azemović, jedan, veoma značajan sandžački i bošnjački pisac i još značajniji Čovjek, veliki humanista i prijatelj Univerziteta u Novom Pazaru. Sasvim sam siguran, da poruku izabranog motoa ovog rada ste shvatili. Jer, kroz pjesmu ovaj stvaralac govori o nama samima i sebi, sa namjerom da shvatimo kako si bi se međusobno sobraćali.

Nastavi čitati ŠEFKET KRCIĆ “OMAŽ KNJIŽEVNIKU ZAIMU AZEMOVIĆU”

ZAIM AZEMOVIĆ “MURAT”

U suton grupa ljudi i jedna žena stigoše u peštersko selo Ravaništa. Seljacima koje su sretali usput nazivahu “Akšamhajrala” i dijeljahu cigare. Stanovnici Ravaništa prepoznaše među njima svoju odivu, Hajriju, koju prijatelji dovode u prviče, prvi obilazak rodbine poslije njene udadbe. Duge su zimske noći, a Pešter ravna i sniježna. Po svunoć mećava briše pustim poljima pa kako preturiti noć lakše nego uz razgovor, gusle, toplu kafu i duvan. U selu kao da jedva čekaju da neko od prijatelja svrati na konak da se iskupe i ispričaju. Posječari se počeše okupljati odmah poslije večere. Žene su zavirivale ulice Hajriji je li na ćeif, je li zadovoljna udadbom, da li je propala i pomršala, šta je obukla i šta na grlo ponizala. Ali najradoznalije su bile da vide zeta, je li gledan, pitom i privitan, stasit i mudar.

Nastavi čitati ZAIM AZEMOVIĆ “MURAT”

ZAIM AZEMOVIĆ “DUG ZAVIČAJU”

“Dug zavičaju? Niko nije birao svoje mjesto rođenja, roditelje i ime kojim će ga zvati. Palo mi je u dio u redu življenja da se rodim u ovom siromašnom i zabačenom kraju, da mi ova njegova brda budu zavičajna Ijubav. Nije mi žao i ne stidim se svoga mjesta rođenja. Treba mu vratiti dug za dati život. Ako i ja pobjegnem od svojih zemljaka, užasnut njihovom nepismenošću i siromaštvom, ko je onda obavezniji od mene da ih više voli i ostane među njima?”, mislio je učitelj Dino dok je sjedio na ledini pored puta, na planini Rujištima da se odmori od napornog pješačenja. Pored učitelja je sjedio školski kurir Arslan držeći za uzdu konja, koji je ršteći zubima čupkao oštru travu pored puta. Kurir je sašao iz sela Selišta da u gradiću Trgovištu sretne novog učitelja i na konju mu iznese posteljinu i druge najpreče stvari.

Nastavi čitati ZAIM AZEMOVIĆ “DUG ZAVIČAJU”

MIROSLAV ĐUROVIĆ: „O LJUDIMA SA MARGINA ŽIVOTA“

Zaim Azemović (Bukovica kod Rožaja, 1937.) je po mnogo čemu zanimljiva književna pojava. U literaturu je ušao relativno kasno, knjigom pripovijedaka Zlatna i gladna brda (1972.). Život u provinciji, daleko od književnih centara, glasila i izdavača, učinio je svoje. Ali svako zlo, ima i onu drugu stranu: Azemović se neposredno napajao na vrelima života i narodnog iskustva i sve ljudske rane i radosti (manje) okušao na sopstvenoj koži. To je Azemovića učinilo piscem koji, za razliku od mnogih drugih, ima što da kaže.

Nastavi čitati MIROSLAV ĐUROVIĆ: „O LJUDIMA SA MARGINA ŽIVOTA“