REBEKA ČILOVIĆ “OPOMENA”

Puste si mi ruke polomio

Oči si mi odveo do groblja sa zelenim slovima

Kupola se na brdu zatresla

Meleci su uslišili dovu

 

Izgorele su mi usne ali sam ti ipak poljubila kosti

 

Mili tvoja sjena

Puzi po mojim prstima

Izjeda mi kapke i žali

 

Mirišem na travu koja postaje sijeno

 

Na tren osjećam kako su ti se zajapurile slepočnice

Kada si mrtav iz savjesti progovorio

 

Teška snaga paprati cvili po tvojim cipelama

Po kojima su rasute vlasi mojih nesuđeni pletenica

 

Za nas jauk

A za njih grijeh veći od Boga

 

Umorila se snaga vraćanja

Zaborav je smjernica kojom idu oni koji su čemerom posuli put milosrđa

 

Uzaludna je snaga ludovanja

 

Uzavrela vena gorčinom sabah doziva

I tvoj me mezar mami

Sabor pojim

 

Za sebe tražim parče crnice

Neka mi oči posive tek kada njih ne bude među mrtvima više

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *