Puste si mi ruke polomio
Oči si mi odveo do groblja sa zelenim slovima
Kupola se na brdu zatresla
Meleci su uslišili dovu
Izgorele su mi usne ali sam ti ipak poljubila kosti
Mili tvoja sjena
Puzi po mojim prstima
Izjeda mi kapke i žali
Mirišem na travu koja postaje sijeno
Na tren osjećam kako su ti se zajapurile slepočnice
Kada si mrtav iz savjesti progovorio
Teška snaga paprati cvili po tvojim cipelama
Po kojima su rasute vlasi mojih nesuđeni pletenica
Za nas jauk
A za njih grijeh veći od Boga
Umorila se snaga vraćanja
Zaborav je smjernica kojom idu oni koji su čemerom posuli put milosrđa
Uzaludna je snaga ludovanja
Uzavrela vena gorčinom sabah doziva
I tvoj me mezar mami
Sabor pojim
Za sebe tražim parče crnice
Neka mi oči posive tek kada njih ne bude među mrtvima više