šta vidiš tamo gdje nije
tvog imena i prisustva
čemu toliko da oko šalješ preko zida
i lampom u sebi pećine osvijetliš
trunje istine sabirajući
pod čelom kao pod vjetrovima
zar se od nejasnih znakova
putanja može razdužiti
i kičma nesanice
presaditi u tvoj štap
dok sreću te i ispraćaju
velika slova nemilosti