ISMET MARKOVIĆ PLAVNIK “PUTNIK”

šta vidiš tamo gdje nije

tvog imena i prisustva

čemu toliko da oko šalješ preko zida

i lampom u sebi pećine osvijetliš

 

trunje istine sabirajući

pod čelom kao pod vjetrovima

 

zar se od nejasnih znakova

putanja može razdužiti

 

i kičma nesanice

presaditi u tvoj štap

 

dok sreću te i ispraćaju

velika slova nemilosti

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *