jedni drugima love glave
a odlazeći u san
istim kamenom se pokrivaju
sad jedne jezik produžava
a drugim tišina zri
preko međe
tragove im u klupko
vetar povija
niz brda i uz magle
od toga u našim slovima
pevaju zabune
pred dolaznicima
s raznih strana
kao da mrtvim šapatom
kušamo nežnost bilja