ISMET MARKOVIĆ PLAVNIK “PRECI”

jedni drugima love glave

a odlazeći u san

istim kamenom se pokrivaju

sad jedne jezik produžava

a drugim tišina zri

preko međe

 

tragove im u klupko

vetar povija

niz brda i uz magle

 

od toga u našim slovima

pevaju zabune

pred dolaznicima

 

s raznih strana

kao da mrtvim šapatom

kušamo nežnost bilja

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *