Autor: Jahja Fehratović

AKADEMIK MUFTIJA MUAMER ZUKORLIĆ „O JEZIKU, KULTURI I VJEROVANJU“

Jezik je jedan od stubova kulturnog, ne samo identiteta već i kulturne samobitnosti pojedinca, zajednice i ostalih nivoa kolektiviteta. Zato tema jezika nije obična tema i ne može joj se prići samo sa običnog dnevno-političkog aspekta.

Osnov svake kulture je vjera. Suštinski osnov svake kulture je vjera. Metodološki osnov svake kulture je jezik. Dakle, vjera je ta, ili vjerovanje u širem smislu te reči, koja definiše osnovne principe ljudskog ili čovjekovog svetonazora, odnosno temeljne principe ethosa – etičkog sistema svakog čovjeka koji, zapravo, predstavlja onaj tvrdi temelj kulture pojedinca i zajednice tog pojedinca.

Metodološki osnov kulture je jezik. Dakle, jezik je taj metodološki sistem koji zapravo predstavlja jedini ili ključni način izražaja kulturnih dubina, kapaciteta i potencijala pojedinca i zajednice.

Nastavi čitati AKADEMIK MUFTIJA MUAMER ZUKORLIĆ „O JEZIKU, KULTURI I VJEROVANJU“

ĆAMIL SIJARIĆ „RIMSKI PRSTEN“

Govorili smo mu, i govorili, i govorili, i ne Azize, i ne Azize i on nas ne posluša, nego se diže da raskopa grob nekakvog starog Rimljanina. Veli nam da hoće da vidi šta je unutra.

Vas koji ste na zemlji ja vidim. Ali hajde vidi kroza zemlju, i dolje ima ljudi – veli nam.

Uzalud smo mu govorili da su dolje samo kosti; kosti davno umrlih Rimljana i Grka, i još nekih drugih: niko ne zna ko je u davnim vremnima živio u ovim našim Bačevinama; živio i otišao pod zemlju. Rekli smo mu:

Kud će na drugu stranu, nego podzemlju. Pod nebo ne može.

Odgovorio nam je da on to zna, i da zna što mi i ne znamo: da je hiljadu puta više ljudi pod zemljom nego na zemlji: veli nam da će ih od sada dolje biti manje za jednog čovjeka, jer će jednog Rimljanina da izvadi gore. Rekli smo mu da će izvaditi samo kosti, a one će biti kao i svake druge.

Šta će ti kosti, Azize? Razgrnućeš ih pred sobom i u njih gledati: tu ruka, tu noga, tu glava, a ta noga ne hodi, niti glava zbori; ne preturaj, Azize mrtve kosti.

Hoću onoga Rimljanina – odgovorio nam je, za druge veli da ih neće dirati.

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ „RIMSKI PRSTEN“

KEMAL MUSIĆ “RAZBIJANJE FORME (O KNJIZI „PROLAZNOST“ EDINA SMAILOVIĆA)”

Književna i estetska forma imaju različita značenja, zavisno od teorijskog pristupa. Zavisno od pristupa, umjetničko djelo se shvata kao sistem ili struktura koja sadrži niz elemenata. Forma je granica ili kontura predmeta i moglo bi se reći da je ona važna za doživljaj, realizaciju stvaralačkih mogućnosti, sklopa dijelova u umjetničkom ostvarenju. Otuda forma u pojedinačnom književnom djelu, zavisno od žanra, može biti metrički oblik, pripovijedna perspektiva ili kompozicija. Izučavanje umjetnosti i književnosti koje počiva na pretpostavci da je djelo uređeni skup segmenata, dominira evropskom estetičkom mišlju, počev od Aristotela. Ovaj sistem odnosa shvatan je i kao harmonija, pri čemu se istovremeno pretpostavljalo da skladan odnos dijelova i cjeline odgovara pojmu lijepog.

Nastavi čitati KEMAL MUSIĆ “RAZBIJANJE FORME (O KNJIZI „PROLAZNOST“ EDINA SMAILOVIĆA)”

SULEJMAN MURATOVIĆ IZ ŽITNIĆA „SVJEDOČENJE O PREBIJANJU 1994. GODINE“

Dana 21. juna 1994. godine, šćerka mi je bila na porođaju, te sam je poveo u bolnicu da se pregleda. Kući su me tražili Karličić i Nedić i još dvojica policajaca. Našli su me i poveli u SUP, odveli me Radoslavu Stefanoviću, načelniku kriminalističke službe. On me je pozvao i pitao jesi li ti Muratović? Pitao me je zašto se ti teretiš?

– Ne znam, odgovorio sam.

– Ti si komandant za celu Pešter, rekao je.

– Ti si gori nego Sulejman Ugljanin.

Ja sam mu odgovorio:

– Čega komandant, kod nas nema vojske?

Rekao mi je:

– Ti nisi dao da se glasa za Miloševića.

Psovao me je:

– Majku ti balijsku, što nisi glasao za Šešelja!

Nastavi čitati SULEJMAN MURATOVIĆ IZ ŽITNIĆA „SVJEDOČENJE O PREBIJANJU 1994. GODINE“

ЕНВЕР ГИЦИЋ “СОЦИАЛИЗАЦИЯ И ФОРМИРОВАНИЕ МИРОЛЮБИВОГО ПОКОЛЕНИЯ”

Несмотря на все многообразие мнений и толкований относительно целей религии и человеческой цивилизации, большинство мыслителей и ученых сходятся на том, что одна из целей всех религий и всей человеческой цивилизации заключается в формировании живущего на земле доброго, высоконравственного человека. Религии несут в себе свод моральных установок, направленных на воспитание человеческой души. В них изложены общие черты взаимоотношений человека со своим братом-человеком, его взаимосвязи с окружающим его миром, его связи со своим Творцом. Невзирая на все различия в подходах к вопросам телеологии и причинно-следственной связи между религией, философией и идеологическими теориями, никто не отрицает того, что формирование нравственного человека, формирование здорового миролюбивого поколения людей представляет собой высокую цель для любого, кого заботят судьбы общества, его будущее, кто желает добра себе и своим потомкам.

Nastavi čitati ЕНВЕР ГИЦИЋ “СОЦИАЛИЗАЦИЯ И ФОРМИРОВАНИЕ МИРОЛЮБИВОГО ПОКОЛЕНИЯ”

FILIP DOŠLJAK “MASLIČIĆ HIDAJET – HIDO (1939-2020)”

U Novom Pazaru je, 31. januara 2020. godine, umro akademski slikar Hidajet Hido Masličić. Masličić je rođen u Beranama 1939. godine, a Umjetničku školu je završio u Herceg Novom. Studije na Pedagoškoj akademiji započeo je u Ljubljani, da bi nastavio u Sarajevu, gdje je diplomirao 1972. godine. Svoj dugogodišnji pedagoški rad započeo je u Gimnaziji u Beranama da bi, potom, da bi potom nastavio da radi i stvara u Priboju. Sa svojim učenicima je osvojio veliki broj nagrada na prostorima bivše Jugoslavije, kao i nekoliko međunarodnih nagrada (San Francisko, Moskva, Oslo). Dobitnik je i međurepubličke nagrade za slikarstvo “Pivo Karamatijević”, 1970. i Vukove nagrade “Zlatno pero”, 1988. godine.

Nastavi čitati FILIP DOŠLJAK “MASLIČIĆ HIDAJET – HIDO (1939-2020)”

KEMAL DŽEMIĆ, RAMIZ TIGANJ “IDENTITETSKE OZNAKE U POETSKIM SVJETOVIMA ZAIMA AZEMOVIĆA I FAIZA SOFTIĆA”

Rad se bavi poetičkim osobenostima Zaima Azemovića (1935-2015) i Faiza Softića (1958), savremenih sandžačkih pjesnika, pisaca, publicista, esejista, kritičara i izučavalaca folkloristike, koji su svojim djelom sandžačkobošnjačkoj i cjelokupnoj bošnjačkoj književnosti podarili originalan poetički diskurs, te ove književne tradicijie obogatili novom tematskomitivskom građom i osobenim jezičkim izrazom. Svoje umjetničke svjetove Zaim i Faiz oblikuju klasičnim metodološkim postupcima, ali i modernističkim književnoumjetničkim tehnikama. Interpretativnim pristupom ovom prilikom komparativno posmatramo najznačajnija njihova pjesnička ostvarenja, bazirajući istraživanje na hipotezi da je identitetska oznaka bitno utjecala na poetike ovih značajnih sandžačkih pjesnika. Bogatstvo i raznovrsnost opusa ovih sandžačkih i bošnjačkih pjesnika, vidljivi utjecaji koje su ostavili i ostavljaju na savremene književne poslenike, te estetički kvaliteti njihovog stvaralaštva,osnovni su podsticaji za izbor autora i korpus djela koji su predmet našeg istraživanja.

The paper deals with the poetic features of Zaim Azemović (1935 – 2015) i Faiz Softić (1958), the contemporary Sandžak poets, writers, publicists, essayists, critiques and researchers of folklore who have given the original poetic discourse to Sandzak-Bosniak and the entire Bosniak literature with their works, whereby enriching these literary traditions with new thematic-motive material and peculiar language expression. Zaim and Faiz shaped their artistic worlds with classic methodological acts, but also with modernistic literary and artistic
techniques. Using the interpretative approach, in this paper we comparatively observe their most significant poetic accomplishments, basing the research on the hypothesis that identity mark significantly influenced the poetics of these two notable Sandžak poets. The richness and diversity of the opus of these two Sandžak and Bosniak poets, visible influences they left andare leaving on the contemporary literary messengers, and the esthetic qualities of their creativity, are the main incentive for choosing the authors and the corpus of works that are the subject of our research.

Nastavi čitati KEMAL DŽEMIĆ, RAMIZ TIGANJ “IDENTITETSKE OZNAKE U POETSKIM SVJETOVIMA ZAIMA AZEMOVIĆA I FAIZA SOFTIĆA”

ENES HALILOVIĆ „SPLAVARI PONORNICE ZEHNIJE BULIĆA“

Zehnija Bulić, jedan od splavara i kockar na varljivoj granici lirike i ispraznog poetskog iskaza, srazmjerno је škrt u stihovima koliko i stvarnost prema njegovim likovima čiji udes u ovoj knjizi biva skiciran ili tek zabilježen uz poneku činjenicu, slike ograničene saznajnosti ili uzgredno pronicanje u zavičajni kolorit praćeno težnjom da se strofe uzdignu nа stepen univerzalnosti.

Nastavi čitati ENES HALILOVIĆ „SPLAVARI PONORNICE ZEHNIJE BULIĆA“

SANJIN KODRIĆ “KNJIGA FUNDAMENTALNOG I PIONIRSKOG ZNAČAJA”

SANJIN KODRIĆ “KNJIGA FUNDAMENTALNOG I PIONIRSKOG ZNAČAJA”

Enciklopedija sandžačkobošnjačke književnosti dr. Jahje Fehratovića autorsko-priređivačko je djelo izrazitog značaja i naročito rijetke, kapitalne vrijednosti.

Pojam sandžačkobošnjačke književnosti terminološki je relativno nov, no – sasvim suprotno – pojava na koju upućuje povijesno seže do vremena srednjeg vijeka, otkada se kontinuirano razvija sve do danas, kad napokon biva temeljito i cjelovito književnohistorijski i kulturološki definirana. Sandžačkobošnjačka književnost, naime, složeni je prekogranični književni fenomen izrazitog interliterarnog i interkulturalnog karaktera, koji upravo i u ovoj svojoj interliterarnoj i interkulturalnoj složenosti temelji svoj specifični, jasno prepoznatljivi književni i kulturalni identitet.

Nastavi čitati SANJIN KODRIĆ “KNJIGA FUNDAMENTALNOG I PIONIRSKOG ZNAČAJA”

SAFET HADROVIĆ VRBIČKI “BOLESTI TRAVA ZAVIČAJNIH”

BOLEST TRAVA ZAVIČAJNIH

 

1

Gdje smo ovo sada, šta se to dešava?
I nas srce moje zavija mećava

Sada smo sami. Ni slučajnog druga
Dok odasvud steže zavičajna tuga

Iznenada se krikom javi noćna ptica
Gdje smo ovo sada; gdje nam je Vrbica?

Zavičaj ko pjeva, mora bolovati
Sve tajne bolesti: trava i paprati

Nastavi čitati SAFET HADROVIĆ VRBIČKI “BOLESTI TRAVA ZAVIČAJNIH”

SAFET PLAKALO “NAJVEĆE JE SLOVO ŠTO SE SAMO SLUTI NAJDUBLJE JE ONO ŠTO U NAMA ŠUTI”

Tako je govorio Mak Dizdar, najveći i nadubokoumniji pjesnik ovih naših prostora. Samo ta njegova misao, tek naslućena i odćutana, može o njemu reći više od svih škrtih biografija i, nažalost, nepubliciranih zamašnih bibliografija. Ipak, ovim povodom i na ovom mjestu ne bi se trebalo oslanjati ni na “slutnju”, ni na “ćutnju”.

Mehmedalija Dizdar rođen je 17. listopada 1917. godine u pitoreski Stoca. Već u etimologiji njegova prezimena (dizdari su bili zapovjednici i po prirodi stvari plemstvo) kriju se naznake u kakvoj je obitelji ponikao, no, njegov životopis nas upućuje sasma drukčijem izvodu onoga što se smatra izravnim porijeklom. Otac mu Muharem jeste naslijedio “agluk koji se protezao do mora”, ali je umro mlad od posljedica ratnih studeni u Galiciji kada je Mehmedaliji bilo tek šest godina. Majka mu Nezira poživjela je dovoljno da djecu posadi na svoje noge, ma njena smrt, protuprirodna i tragična, najveći je ožiljak koji će Mak nositi do kraja svoga života.

Nastavi čitati SAFET PLAKALO “NAJVEĆE JE SLOVO ŠTO SE SAMO SLUTI NAJDUBLJE JE ONO ŠTO U NAMA ŠUTI”

SALAHUDIN FETIĆ “SANDŽAČKO STANJE U MEDIJIMA I NOVINARA U NJIMA”

Ovu temu tretiramo u povodu 1. februara – Dana novinara Sandžaka, kada je 1932. godine u kulturnoj prijestolnici Sandžaka nastao prvi sandžački štampani medij – Revija Sandžak[1]. Nešto ranije, 1870. godine, doduše izvan Sandžaka, sandžački novinarski prvijenac Mehmed Šakir Kurtćehajić[2], postavio je temelje sandžačkog novinarenja.

Od tada, pa do danas novinarstvo u Sandžaku je preživljavalo razne etape. Prof. dr. Šefket Krcić, kao jedan od urednika Revije u njenoj bogatoj historiji, podijelio je u pet etapa novinarstvo u Sandžaku, u svom tekstu «Glas istine i pobune», objavljenom u Reviji Sandžak i na mnogim drugim portalima.

U ovom radu poseban osvrt dajemo na petu etapu, na period od 2000. godine pa nadalje, tj. od osnivanja Internacionalnog univerziteta pa nadalje, analizirajući u kojoj mjeri je razvoj društveno-političkih okolnosti ali i IT industrije uticao na razvoj, uspon ili degradaciju medija, novinarskog zvanja i položaja novinara u Sandžaku.

This topic is treated on the occasion of February 1 – Sandžak Journalists’ Day, when the first Sandžak printed media was created in the Sandžak Cultural Capital Prijepolje in 1932 – called Sandžak Revija. Somewhere earlier, in 1870, even outside Sandzak, Sandzak journalist debutant Mehmed Šakir Kurtćehajić set the foundations of Sandzak journalism.

Since then, until today, journalism in Sandzak has undergone various stages. Prof. dr. Šefket Krcić, as one of the editor of the magazine in its rich history, has divided into five stages of journalism in Sandžak, in its text “Voice of Truth and Rebellion”, published in Sandžak Magazine and many other portals.

In this article, we give a special review on the fifth stage, for the period from 2000th onwards, from the founding of the International University, analyzing to what extent the development of socio-political circumstances as well as the IT industry influenced the development, rise or degradation of the media, the journalistic profession and the position of journalists in Sandzak

Nastavi čitati SALAHUDIN FETIĆ “SANDŽAČKO STANJE U MEDIJIMA I NOVINARA U NJIMA”

HUSEIN BAŠIĆ “PLAVSKI TAOCI”

Padaju hametom. I sahat smrti udara tik-tak

svezani i žedni plavski taoci idu

niz zemlju suhu i pustu – Karadag.

 

Stupaju otac, sin i djeda – drug do druga

po tri koljena umiru zagrljena

ostaše prazni katuni, planine zaledi tuga.

Nastavi čitati HUSEIN BAŠIĆ “PLAVSKI TAOCI”

ALMA RIZVANOVIĆ “GROKTALICE BAČKIH BUNJEVACA SUZANE KUJUNDŽIĆ OSTOJIĆ”

Usmena literatura predstavlja duh jedne zajednice, naroda ili šireg kolektiviteta. Na temeljima usmenog kazivanja, kao široj bazi, oformljeni su kulturni identiteti većine savremenih evropskih naroda, jer se  kroz tu duhovnost prožima suština identitetskih elemenata koji jedan etnikum čine samosvojnim, i zato usmeno kazivanje predstavlja osnovu kulturnog pamćenja na koju se docnije naslanjaju svi ostali elementi materijalne i nematerijalne kulture jedne zajednice. Zbog toga je ova sinteza autorice Suzane Kujundžić Ostojić bila neophodan predložak za šire sagledavanje bunjevačke nacionalne zajednice, kao jednog u nizu posebnih balkanskih identiteta koji predstavljaju našu raskoš. Ovo djelo nije važno samo pripadnicima bunjevačke nacionalne zajednice već i svima nama koji dijelimo ovaj prostor, uzajamno se prožimamo i nadopunjujemo.

Nastavi čitati ALMA RIZVANOVIĆ “GROKTALICE BAČKIH BUNJEVACA SUZANE KUJUNDŽIĆ OSTOJIĆ”

SONJA BISERKO “SANDŽAK: POLITIČKO-SOCIJALNI KONTEKST – ŽRTVA ISLAMOFOBIJE?”

Sandžak je pogranična i prekogranična oblast Srbije i Crne Gore koji se oslanja na sever Kosova i Republiku Srpsku,  odnosno Bosnu i Hercegovinu. Prostire se na 8409 kvadratnih kilometara od čega se u Srbiji nalazi 4504 a u Crnoj Gori 3905. [i]

Tokom procesa raspada Jugoslavije i nastanka veoma fragilnih novih državnih tvo­revina sa tendencijom ka etnonacionalnim državama,  i Sandžak je težio autonomiji. U oktobru 1991. godine održan je nezvanični referendum,  koga je podržalo više od 90 odsto izašlih,  ali ga je Srbija proglasila neustavnim i zbog toga je podigla optužnice protiv njegovih organizatora. Sulejman Ugljanin,  kao glavni organizator je zbog toga otišao u Tursku gde je bio sve do 1996. Optužnica više nije bila pominjana.

Sandžačko pitanje se aktuelizuje u procesu raspada Jugoslavije i vezuje se isključivo za Bošnjake,  odnosno muslimane. Režim u Srbiji je tokom tih godina vodio hajku protiv Bošnjaka,  između ostalog zastrašivanjem stanovništva koje je vršeno stal­nim pretragama kuća u potrazi za navodnim oružjem,  kao i policijskom torturom i vojnim granatiranjem sela. To je period represije u Sandžaku i masovnih iseljavanja u evropske zemlje (Nemačka,  Skandinavija…). Oko 70. 000 ljudi se iselilo,  bežeći od terora. [ii]

Nastavi čitati SONJA BISERKO “SANDŽAK: POLITIČKO-SOCIJALNI KONTEKST – ŽRTVA ISLAMOFOBIJE?”

PROJEKT PRUGE ROŽAJE-KURŠUMLIJA IZ 1907. GODINE

Vjerovatno da nema pitanja o kojem je više pisano u Crnoj Gori između dva rata od pitanja izgradnje Jadranske željeznice. Skoro da nije bilo boljeg znalca privrednih prilika, a da ovo pitanje nije razmatrao, niti je bilo stranke i političara koji „željeznicom“ nijesu mahali kao predizbornom parolom. Ovo je, istovremeno, bilo i značajno jugoslovensko pitanje na kojem su se prelamali različiti ekonomski, politički i nacionalni interesi.

Nas prije svega zanima ovo pitanje kao dio „crnogorskog ekonomskog sna“, izvjesnosti „ekonomskog blagostanja“, izborne obmane, sukoba interesa i objektivnih odnosa i uticaja. I ovo pitanje je „unijeto“ u novu državu, naravno u novom pravnom, političkom i teritorijalnom okviru. Ono je već 1918. godine imalo svoju „istoriju“. Do tada se ono uglavnom posmatralo kao pitanje „izlaska Srbije na more“ a od tada se može posmatrati, pored navedenog, i kao „ulazak Crne Gore u Jugoslaviju“.

Nastavi čitati PROJEKT PRUGE ROŽAJE-KURŠUMLIJA IZ 1907. GODINE

MEHMED SLEZOVIĆ “ZUKO DŽUMHUR – CRTEŽ KAO PUTOPISNA ZABELEŠKA”

Kada sam nedavno bio u prilici da kupim sabrane putopise Zuka Džumhura i da ponovo pogledam njegove crteže u tim knjigama, nisam se mogao oteti utisku da ovi crteži prosto traže da se nešto o njima kaže kao o posebnom vidu crteža – onom koji nastaje kao putopisna beleška i svojevrsna banka podataka, sakupljena na putovanjima, sabranih utisaka koji potom još dugo mogu hraniti umetnikov duh i biti izvorište brojnih slika koje tek treba naslikati.

 

Nastavi čitati MEHMED SLEZOVIĆ “ZUKO DŽUMHUR – CRTEŽ KAO PUTOPISNA ZABELEŠKA”

ENVER GICIĆ “ULOGA FAKULTETA ZA ISLAMSKE STUDIJE U NOVOM PAZARU U IZGRADNJI KRITIČKE MISLI”

U Časnom Kur’anu se za razmišljanje, kontemplaciju koristi više termina. Međutim, riječ TEFKIR se najčešće koristi tako da je ova riječ sa njenim izvedenicama u Kur’anu spomenuta mnogo puta, što nam govori o tome koliku pažnju Kur’an i islam posvećuju misli i razmišljanju. Pored ove možemo naći i druge riječi koje Kur’an koristi za razmišljanje, kao što je TA’KILUN. U svijetu nauke poznate su dvije vrste mišljenja. Mišljenje može biti kreativno ili kritičko. I jedno i drugo se ne stiče samo po sebi već se i za jedno i za drugo mišljenje mora uložiti mnogo truda, rada i požrtvovanosti.

Tema o kojoj želim govoriti u ovom radu tretirat će ulogu i značaj Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru u razvoju kritičkog mišljenja kod studenata, kao i važnost savladavanja tehnika kritičkog mišljenja, uloge profesora i obaveza studenata u savladavanju istih.

Thinking and contemplation terms are used In the Holy Qur’an several times. However, the word TEFKIR is most often used so that this word with its derivatives in the Quran is mentioned many times, which tells us how much attention the Qur’an and Islam dedicate to thoughts and thinking. In addition to this we can find other words that the Qur’an uses to think, such as TA’KILUN. In the world of science, there are two types of opinions known. Opinion can be creative or critical. Both are not acquired by themselves, but many efforts, work and self-sacrifice must be invested for one and the other opinion.

The topic I want to talk about in this paper will address the role and significance of the Faculty of Islamic Studies in Novi Pazar in the development of critical thinking among students, as well as the importance of mastering the techniques of critical thinking, the role of professors and the obligations of students in mastering them.

Nastavi čitati ENVER GICIĆ “ULOGA FAKULTETA ZA ISLAMSKE STUDIJE U NOVOM PAZARU U IZGRADNJI KRITIČKE MISLI”

FATMIR S. BAČI „ZALOG SVJETLOSTI“

Esej govori o uzvišenim dimenzijama kojima teži skladno ljudsko biće. Autor nastoji čitoca voditi ka univerzalnim vrijednostima vjere i morala. Vrijednosti opisane kroz nebesku visinu i svjetlost simboliziraju bogobojaznost i osjećaj svjesnosti. Materijalizam je uzima danak kod čovjeka i svakim danom on klizi u ponor beznađa. Samo povratak Bogu Uzvišenom i vrijednostima vjere može zaustaviti ljudsko posrnuće koje svjedočimo.

The essay speaks of sublime dimensions that strive for a harmonious human being. The author seeks to lead the reader to the universal values of faith and morals. The values described through heavenly height and light which symbolize godliness and sense of awareness. Materialism is taking the toll on the man, and every day he slips into the abyss of hopelessness. Only the return to Supreme God and the values of faith can stop the human turmoil we witness.

“A u nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava. I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!” (Kur’an, 51:22-23)

Nastavi čitati FATMIR S. BAČI „ZALOG SVJETLOSTI“

JONUZ HAMZAGIĆ “TUTIN MOG DJETINJSTVA, MALA DŽAMIJA, VODENICE, VIDRENJAK, PUTEVI, PIJACE” – TUTIN IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

U to doba Tutin je bio sasvim drugačiji. Bilo je samo  destak kuća Hamzagića. Od Srba su bili samo neki činovnici koji su poslani na rad u Sresko načelstvo i opštinu. Malo docnije počeli su se doseljavati  i neki Srbi iz okoline. Bila je još samo Ciganska mahala u kojoj su bili nastanjeni Romi-kovači. Među prvim Srbima koji su se doselili u Tutin bio je Nikodin Pantović iz Mojstira.

Nastavi čitati JONUZ HAMZAGIĆ “TUTIN MOG DJETINJSTVA, MALA DŽAMIJA, VODENICE, VIDRENJAK, PUTEVI, PIJACE” – TUTIN IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

REDŽEP NUROVIĆ “PRIČA O BIHORU I JOŠ PO NEČEMU”

Sjednem da napišem priču, horan, čini mi se. Hartija preda me kao zima sibirska, široka i hladna. Svaka mi riječ u bjelinu tone i zebe. Uzalud mi samouvjerenje da sam to radio i znao raditi. U topla njedra vasvijek priču imao. Ali, problem kao da nije u meni, niti u sadržaju o kom želim pisati, nego u sumnji u one koji će čitati – hoće li priču begenisati ako im po bilo čemu odudara od pripovijedanja omiljenih govorčara.

Nastavi čitati REDŽEP NUROVIĆ “PRIČA O BIHORU I JOŠ PO NEČEMU”

JASNA ŠAMIĆ “ĆAMIL SIJARIĆ I ANEGDOTE”

Pazite se onih koji okreću leđa ljubavi, ambiciji i društvu. Oni se svete što su od toga odustali.
Cioran

Ćamil Sijarić je poznat pisac. Bio je to vrlo visok čovjek – tako mi se barem činilo kao djevojčici -, pa smo možda zato za njega svi mi, djeca iz nebodera, bili nezamjetljivi. Hodajući pomalo povijen u pasu, gledao je ispred sebe, i ne pozdravljajući nas. A ako bi se meni slučajno obratio iz tko zna kojeg razloga, nisam razumjela što mi kaže, ili me pita. U stvari, Ćamil Sijarić je govorio naš jezik s toliko čudnim naglaskom, da ga, mi djeca, ne samo nismo razumjeli, nego smo mu se i rugali, naravno kad nas roditelji ne bi vidjeli. Naknadno će mi neko reći da je ovaj pisac crnogorskog porijekla, ili iz Sandžaka s juga Srbije, ili između ta dva regiona -, bilo mi je potpuno svejedno -, i da zato ima takav naglasak koji je nas, djecu iz nebodera, zabavljao.

Nastavi čitati JASNA ŠAMIĆ “ĆAMIL SIJARIĆ I ANEGDOTE”