MEHMED SLEZOVIĆ “ZUKO DŽUMHUR – CRTEŽ KAO PUTOPISNA ZABELEŠKA”

Kada sam nedavno bio u prilici da kupim sabrane putopise Zuka Džumhura i da ponovo pogledam njegove crteže u tim knjigama, nisam se mogao oteti utisku da ovi crteži prosto traže da se nešto o njima kaže kao o posebnom vidu crteža – onom koji nastaje kao putopisna beleška i svojevrsna banka podataka, sakupljena na putovanjima, sabranih utisaka koji potom još dugo mogu hraniti umetnikov duh i biti izvorište brojnih slika koje tek treba naslikati.

 

Nastavi čitati MEHMED SLEZOVIĆ “ZUKO DŽUMHUR – CRTEŽ KAO PUTOPISNA ZABELEŠKA”

Robert Rigney “Among Serbia’s Muslims: In the Sandžak”

The Sandžak is an ethnically-mixed Muslim-Slav (Bosniak) majority region of Serbia sandwiched between Montenegro, Kosovo and Bosnia. Its economy is underdeveloped and far poorer than many other regions in Serbia, partly because it was an Ottoman backwater until 1912, partly due to deliberate neglect by Serbian authorities between the world wars and under Milošević. Some people refer to the Sandžak somewhat ominously as the “Bermuda Triangle of the Balkans”. People, they say, have been known to disappear here without a trace.

  Nastavi čitati Robert Rigney “Among Serbia’s Muslims: In the Sandžak”

ĆAMIL SIJARIĆ “UNA – A TO ZNAČI JEDNA”

Una na latinskom jeziku treba da znači jedna, ili jedina, ili – možda jedinstvena, pa bi, prema tome bilo: Una – jedinstvena rijeka.

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ “UNA – A TO ZNAČI JEDNA”

ĆAMIL SIJARIĆ “ĆEHOTINA I DRINA I MEĐU NJIMA FOČA”

Ćehotina govorila Drini: pričekaj me sjutradan do podne, dok ja dođem mutna i krvava… i tako dalje; mutna jeste dolazila, a ne zna se da je nekad došla i krvava. Dolazi Drini sa desne strane, manja je i tanja od nje i boje je drukčije – nije zelene, kao što je zelena Drina.

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ “ĆEHOTINA I DRINA I MEĐU NJIMA FOČA”

ĆAMIL SIJARIĆ “TO JE ZEMLJA HERCEGOVINA”

Hercegovina, zemlja Humska, lomna, krševita – čime vas to mami? I slobodno bi se moglo reći: ko je vidio cio svijet, a nije vidio Hercegovinu, taj nije vidio ovaj čudesni dio svijeta. Nije čudesnost u njenom suncu, kojeg je ovdje toliko da se svijet potopi. Nije ta čudesnost ni u zemlji, koja je ovdje crvena tako kao da je krvlju prelivena. Nije ta čudesnost u bjelini kamena, koji je ovdje bijel kao cvijet. Ni u rodnoj grani njegove voćke, koja je rodnija nego igdje. Ni u mjesečini njenih noći, koje su svjetlije nego igdje. Ni u ovome… ni u onome… nego u tome što te mami da dođeš! Da na njen kamen nogom staneš. Da visinama, da dubinama, da daljinama oko predaš. Da vidike sagledaš, da im dušu pokloniš – da izmjeriš gore nebo, dolje kamen, tamo neko polje… Polja su ovdje kao slike. A slike su utisnute u ram, a ram je bijel – jer je od kamena. A kamen je ovdje gotovo svuda – pod nogom, jer pod rukom je, pod glavom je, po njemu se hodi, o njemu se zbori. Kad se nekud pogleda, pogled padne na kamen. Kad nebom zagrmi, kamen odgovori.

Nastavi čitati ĆAMIL SIJARIĆ “TO JE ZEMLJA HERCEGOVINA”