Već dvadeset i tri godine
Prebiram po sebi: sjećanja, riječi i suze;
Krijem pjesme o Njoj da ih niko ne vidi,
Jer ima ljudi urokljivih očiju i crna srca,
A pjesma o Njoj treba da bude čista
Baš kao i Ona, na tabutu, onog junskog dana!
Već dvadeset i tri godine
Prebiram po sebi: sjećanja, riječi i suze;
Krijem pjesme o Njoj da ih niko ne vidi,
Jer ima ljudi urokljivih očiju i crna srca,
A pjesma o Njoj treba da bude čista
Baš kao i Ona, na tabutu, onog junskog dana!
Enver Muratović Enisin “Naopako”, Centar za kulturu, Rožaje 2004.
Između poetskog govora i sveta postoji skrivena saglasnost, poezija ipak predhodi, imenuje stvari, oslovljava uspavanu svest i savest, budi iz sna, nudi jedino istinsko znanje.