Kako to!, mogu da pišem o ratu i gotovo mirno?
Napišem naprimjer: Tranšea duga
pedeset hiljada ljudi u prsten odbrane –
to je Sarajevo.
Pročitam, i ništa mi.
Ili napišem: nepomična djeca
kao suha paprat leže preko tla.
Rastu groblja.
Sve nas je manje.
Kako to!, i teret vode mogu da opišem,
gotovo doslovno? –
Na stubištu solitera, djevojčici od šest godina
pomažem nositi kanistere.
Kaže: “Uh, čiko,
Da samo znate koliko je voda teška.”
Kako to!, i nijemost svoju mogu da opišem?
Muževi bez žena. Žene bez muškaraca:
Mrtvi zaboravljeni i živi što zaboravljaju.
Pročitam… I opet ništa mi.
Kako to!, ako sutra…
A ko stane sutra, a smrti sve ožive
I ovo stanje ratno
I sve njegovo
Postane krajnja istina,
Kako to da opišem?