Niti sam gurbet, niti pirala, niti zijanćer.
Hasul sam vala, plah, i tevećelija.
U takatu k’o pritka, i to žitka.
Varakam se od šejtana i jalijaša.
Ne brkam znavaoce i neznavaoce.
Havijezan sam k’o hutina ,a ne k’o Huta,
i nije mi glava ko budžuk, već ko bruta.
Niko sa mnom ne tera potprt, niti me šuta.
Na sedlenika u muslihune hodim.
Kad prousnem mudre, muslihunske,
pokarabasene u đerdek svodim.
E, moj dever dunjaluče,
bio sam i azgin , i sojan k’o luče,
al’ nikad janlaš niti baksuz, uvijek bez hile,
takvog me dunjalukom nosile vile.