MARUF FETAHOVIĆ “TERAZIJE”

U kasabi što ostade iza Isa-bega, mahale tad drijemahu čudnom, dugom i kao ukletom nesanicom. Minareta nad njima uzvišena, kao da čuvahu svoj mrtvi mir u golom plavetnilu neba. Svejedno je njima da li je u kasabi ljeto, zima ili mokra i vlažna jesen. A ondašnji ljudi bijahu svikli na jedno. Svoje adete ljubomorno čuvahu kao svetinju ili kao dragocjeni miraz.

Nastavi čitati MARUF FETAHOVIĆ “TERAZIJE”