Iz razgovora sa Međedovićem kojeg je 1932. godine obavio posrednik Milmana Parry Nikola Vujnović saznajemo nešto više o životu ovog velikog čovjeka.
* * *
NIKOLA: E, deder ti, stari, kaži meni sad kako ti je ime?
AVDO: Avdo Međedović.
NIKOLA: Koliko si star?
AVDO: Šeset godina, malo više. Ne znam koliko.
NIKOLA: Znaš li pisati?
AVDO: Ne znam.
NIKOLA: Znaš li čitati?
AVDO: Ne znam.
NIKOLA: Zašto nijesi učio ti?
AVDO: Tako, glupos bijo, i ne poslo me otac, tako, ni u mejtef, ni u čkolu, ni nigdje.
NIKOLA: Dobro, nije te poslo otac, ma mogo si da naučiš od, makar od petnes, dvadeset godina, trideset, kad ti je bilo.
AVDO: Nije imalo sad, onda, kad sam ja mogo učiti, bez samo ova turska knjiga, a to je bilo teško naučit tako, od, od toliko godina poslje.
* * *
NIKOLA: Kad si slušo onu, kad ti je čito onu hadži Smajilagića?
AVDO: Ima tri godine.
NIKOLA: Tri godine?
AVDO: Jes.
NIKOLA: Koliko puta?
AVDO: Pe-šes, sedam puta. Držao sam dućan, pa dućan kraj dućana, tu u kasapnici, a ona beše kod njega (Kod Hifza Džafića). A ja priđi ovako, kad prođi meso: “Hivzo, molim te, tu mi pesmu čita!” Pa udri, pa tera, pa tera, pa tera, a ja studira. Vomami je mila bila, i dobra je pesma, izgleda.
* * *
Avdo je umro 1953. godine u Bijelom Polju. Na žalost, nema preciznih podataka kada se rodio. Vjerovatno oko 1870., jer Avdo 1935. godine govori da mu je šeset godina i više.