XX
U sobi na krevetu sedeo je Burnik, raskopčane bluze sav zajapuren. Trgao se kada ugleda Alja, koji zastade na vratima. Gledali su jedan drugog.
Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DVADESETO POGLAVLJE
XX
U sobi na krevetu sedeo je Burnik, raskopčane bluze sav zajapuren. Trgao se kada ugleda Alja, koji zastade na vratima. Gledali su jedan drugog.
Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DVADESETO POGLAVLJE
XII
U kancelariji narednika Burnika sedeli su mula-Redžo, Vilonja i Spaho. Uvedoše Rizvan-bega. On se tromo spusti pored hodže. Pogleda u sliku koja je visila na zidu. Ćutali su. Burnik otvori vrata širom.
Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” DVANAESTO POGLAVLJE
XI
Rizvan-bega probudi velika lupa. Još bunovan, skoči iz kreveta. Otvori prozor. Sakri glavu iza zida. Na vratima lupa nije prestajala. U kući nastade uzbuna.
Nastavi čitati MUHAMED MULE MUSIĆ “VRTLOG” JEDANAESTO POGLAVLJE
VIII
Sedeo je Rizvan-beg u svojoj sobi, gledao niz veliko polje pod usevima. Gledao je kako ljudi rade, kako skupljaju seno. Gledao je šljdve okićene plodovima i već zarudele kruške. Poznavao je svako drvo, znao ukus svake jabuke. Često je gledao u velike hrastove, u gaj koji se prostirao od samog vrha brda. Gaj. Uvek ga je pokazivao kad kog su se begovi skupljali kod njega i hvalio im visoka stabla, prava kao sveće. Gledao je, gledao, prelazio sa pro- zora na prozor, sa jedne strane kule na drugu, i kud god bi pogledao, video bi samo njive, livade, voće i šumu. I sve što je video bilo je njegovo, njegovo od pamtiveka, njegovo od cara dato, od cara poklonjeno da beguje, da vlada, da cara pomaže. Poznavao je sve svoje čipčije, poznavao njihove žene i devojke.