Ja usadih zelen bor,
pod mog dragog bijel dvor,
al’ u dvoru čudan zbor,
sve ćibara po izbor.
Tu mi sjedi dragi moj,
hiti meni prsten svoj,
preko dvora u skut moj.
Vidje mi ga bratac moj,
pa dokaza materi.
Stade mati karati,
a ja joj se pravdati:
Volim svekra, već baba,
a svekrvu, već majku,
a svog dragog već vas rod!
Šta će meni vas rod moj,
kad ja nejmam dragog svog?!