Dockan pođoh zelenijem lugom,
sa đevojkom, nevjernijem drugom!
Vezah đoga za zelenu granu,
a đevojku za desnicu ruku,
pa ja zaspah u mirisnu travu.
Ispade mi sanak na uranak,
al’ mi nema đoga ni đevojke!
Ćerah traga do Novog Pazara,
al’ mi evo đoga na pazaru:
prodaje ga lijepa đevojka,
kupuje ga azgam-udovica!