DOCKAN POĐOH ZELENIJEM LUGOM

Dockan pođoh zelenijem lugom,

sa đevojkom, nevjernijem drugom!

Vezah đoga za zelenu granu,

a đevojku za desnicu ruku,

pa ja zaspah u mirisnu travu.

Ispade mi sanak na uranak,

al’ mi nema đoga ni đevojke!

Ćerah traga do Novog Pazara,

al’ mi evo đoga na pazaru:

prodaje ga lijepa đevojka,

kupuje ga azgam-udovica!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *