Kad je prošla velika džada kroz Ribariće, trebalo je napisat naziv mjesta na ulazu. Pozvali su putari nastavnika geografije da se konsultuju kako treba da se napiše natpis. Nastavnik otvori mape i reče da se napiše Ribarići.
Tako im ćitab reko, tako ljudi napisali. Okolo mjesne zajedni-ce Ribariće su sela Veseniće, Popiće, Eleskiće. Jeliće, Jezgroviće. Jezgrovčani okrenuše na maskaru i rekoše Ribarićanima da su se podgospodili, da su se vazda držali na bobak, te da se sada rufetu s imenom.
Naše mjesto poraslo za u mapu, imamo desetinu prodavnica, motel, osmoljetku, ambulantu. kafane, a vi, prostit ćete, autobus razminjuje jer nemate običnu stanicu, a kamoli stanicu milicije. Kad sve ovo bidete imali, pa ve upišu u mapu, dobit ćete i tablu.
Odmah su znavaoci odredili etimon Ribarići:
-Stanovništvo ovoga kraja bavilo se ribarenjem, bili su to sitni ribari, objasni geograf djeci.
Napomenu da je zamalo ime napisano pogrešno.
– Da su pitali mještane, ispao bi cirkuz od imena. Zamislite da Novosađanin pogleda mapu, vidi u mapi Ribirići a na tabli Ribariće. Bruka za sve, pogotovo za mene gerografa. Pitat ću vas o ribarčićima.
Koliko ja tuvim, niko nije spremio zimnicu od pliski, nit je postojala riblja tezga, niti sam čuo da neko prodaje ribu iz Ibra. A svi, i bez nauke. znamo da Ribariće ima cijelu ribu u imenu. Lani gledam na RTS emisiju o crkvama. Na vrh Popića, na stijeni imenim Đurđevica, novinar reče da su Popići imali crkvu na Đurđevici. Popiće posta Popići (deminutiv od popići, mali popovi). Sad imamo dva mjesta na -ći: Ribarići i Popići. Popićima, doduše, fali samo tabla sa imenom mjesta. Mislim da su sada na redu Jelići, pardon, Jeliće.