Salko se vija, previja,
u svoje majke na krilu.
“Umrijeh, majko, umrijeh,
ostadoh željan Hajrije!”
“Ne tuguj, sine Salkane,
sagradi dvore kraj gore,
navedi vode studene,
posadi ruže rumene.
Sve mome redom doći će,
i s njima l’jepa Hajrija!”
Salko je majku posluš’o,
sagradi dvore kraj gore,
navede vode studene,
posadi ruže rumene.
Sve mome redom dođoše,
Hajrije nema, pa nema.