Ne čudim se Šipu u planini,
ni Rožaju što je pod planinom,
ni Akovu što je u tjeskobi,
ni Pazaru što je na jordamu,
ni Sjenici što je u ravnici,
Ibar vodi što se često muti,
no mom dragom što se na me ljuti!
Ako sam mu šećer-šerbet dala,
nijesam ga pod prozore zvala;
ako sam ga pod prozore zvala,
nijesam mu vezen jagluk dala;
ako sam mu vezen jagluk dala,
to je samo da ga boli glava,
putujući, na mene misleći,
dan i noć se meni nadajući!