Gorom šeta kačak Salih-aga,
gorom šeta, goru kunijaše:
“Hoj, gorice, opalo ti lišće,
kad u tebi kaplje vode nema,
ni da pijem, ni da se umijem,
da napojim đoga i sokola!”
Tad mu nešto iz oblaka vika:
“Ne kun’ goru, gora nije kriva,
no izlježi na brdo zeleno,
tu ćeš naći jezero studeno,
te da piješ i da se umiješ,
da napojiš đoga pehlivana,
i sokola, zmaja ognjenoga!”