Ćutahija, najviša planino,
s tebe mi se Adapazar vidi,
i po njemu šećerli-sokaci,
tu se šeću bosanski junaci,
šerbe piju, a Bosnu spominju:
“Naša Bosno, naše vel’ko dobro,
u tebi su do tri dobra moja:
jedno dobro – ostarila majka,
drugo dobro – moj roditelj babo,
treće dobro – moja vjerna ljuba.
Žarko sunce, na visoko ti si,
moja draga, na daleko ti si!
Žarko sunce, spusti mi se niže,
moja draga, primakni se bliže!
* Objavljeno u Enciklopedija sandžačkobošnjačke književnosti, Tom 2, El-Kelimeh, SBK, Novi Pazar 2014.