ĆUTAHIJA, NAJVIŠA PLANINO

Ćutahija, najviša planino,

s tebe mi se Adapazar vidi,

i po njemu šećerli-sokaci,

tu se šeću bosanski junaci,

šerbe piju, a Bosnu spominju:

“Naša Bosno, naše vel’ko dobro,

u tebi su do tri dobra moja:

jedno dobro – ostarila majka,

drugo dobro – moj roditelj babo,

treće dobro – moja vjerna ljuba.

Žarko sunce, na visoko ti si,

moja draga, na daleko ti si!

Žarko sunce, spusti mi se niže,

moja draga, primakni se bliže!

 

* Objavljeno u Enciklopedija sandžačkobošnjačke književnosti, Tom 2, El-Kelimeh, SBK, Novi Pazar 2014.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *