Bismiletom i sa hamdom započeh,
Iz kitaba nasihate uzeh.
Dinski nasihat je ovo i govor,
Ko nasihat ne kabuli biće hor.
BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
Elhamdu lillahi Rabbil-alemine vel-akibetu lil-muttekine ves-selatu ves-selamu ala sejjidina Muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edžmein
Bismiletom i sa hamdom započeh,
Iz kitaba nasihate uzeh.
Dinski nasihat je ovo i govor,
Ko nasihat ne kabuli biće hor.
Dade Allah nama ove nimete,
Da popišem ja ove nasihate.
Da dževahir[1] iz kitaba sastavim,
Da ja spomen iza sebe ostavim.
Dostovima da hediju učinim,
Pametnijem da dževahir poklonim. 10
Bogu šućur na ove nasihate,
Pa da znamo dinu više kimete.[2]
Ko hi uči sve biseri govorom,
On mubarek nasihati biserom.
Ko uzradi, ezberliše[3] sve ovo,
On je sebe na selamet baš izveo.
Nasihate ako haješ da slušaš,
To je nišan kako iman ti imaš.
I dan i noć kome treba učite,
Na pamet ih i na ezber uzmite. 20
Oca, majku i brata i dijete
Na nasihat dobor hi navodite.
Blago li se ko hi sluša i uči
Dobro li je ko hi ima u kući.
Itibarom[4] nasihate učiti,
Šala nije treba iman čuvati.
Kad hi učiš dobro misli maniju,[5]
A ne uči da činiš teganiju.[6]
To je đunah i slušat i učiti
Na zlo nemoj nikog ti navoditi. 30
Nek je Allah razi ono što činiš,
Njišta nemoj ti haramom da učiniš.
Nije Allah razi ko ne zna iman
To je za insane najviši zijan.
Hamdu lillah kad mi imamo iman,
Najgori je ko nije musliman.
Ko ne klanja sve namaze u vakat,
Dojće vakat kajaće se i plakat.
Bogu šućur kad mi klanjamo namaz
To je od imana nišan i dokaz. 40
Koji neće pravo da daje zekat
Velku muku on će za to baš imat.
Bogu šućur kad mi dajemo zekat
Ne žalimo mal i dušu za din dat.
Biti musliman a ne postit Ramazan,
To ne radi ko se boji za iman.
Bogu šućur kad postimo Ramazan
Ramazanu raduje se musliman.
Ko je za hadž dužan pa ne otić,
Kako li će on na mahšeru izić. 50
Bogu šućur kad mi na hadž idemo,
U vakat na Arafat iziđemo.
Teško li se ko ne haje učiti,
Kajaće se on za to i mučiti.
Bogu šućur mi hajemo učiti
Pa raziluk Božiji dokučiti.
Najgore je din-ulemu ne hajat[7]
Te bez dina umrijeti, dušu dat.
Bogu šućur din-ulemu hajemo
pa za Džennet mi se čisto nadamo. 60
Koji haje din-kitabe slušati
On je mu’min, on će Džennet imati.
Bogu šućur slušat hajemo kitab
Pa da ne teglimo muku i azab.
Koji brez imana umre nije naš,
U Džehennem svakad on ostaće baš.
Hamd i šućur Bogu svakad za iman,
Pravi svoj din učini nam on bejan.
Spremi pejgambere pa nam kaza din
Da insane ne ostanu džahilin. 70
Sve što treba i za dunja i za din,
Sve je kazo nama Rabbil-alemin.
Dragi Allah Pejgamberu salavat
Ti učini, poviši mu deredžat.
Pejgamberskoj družini, ashabima[8]
I drugijem dinskim ahbabima.
FASLUN FIL-IMAN
(POGLAVLJE O VJEROVANJU)
Sad ti slušaj šta će ti se kazati
Sad su ovo za iman nasihati.
Brzo nemoj ti sad ovo da učiš
ako tražiš fajdu, te’si da vidiš. 80
Kad se uči dobro slušaj pamet saberi
Dikat[9] imaj da čuješ šta govori.
Nefs[10] i šejtan to ne haje slušati,
ahmak insan on se brzo nasiti.
Eto slušaj da ti kažem za iman
ovo uznat nek si dobro razuman.
Samo Allah On je svakad sve bijo,
A ostalo sve sam On je stvorijo.
Nije bilo zemlje, neba ni zeman
Ne meleka, ni džinova, ni insana. 90
Nit je Sunce, nit Mjeseca imalo
Nit je dana, nit noći imalo.
Svojom hoćom dade Allah sve ovo
more smaknut i opet dat nanovo.
On je kadar šta hoće On sve čini
More začas sve helać da učini.
On je Hakim,[11] hukum[12] čini sve on to
On je sahib ne upitan “A što to?”
Zemlju i nebesa dade sve za nas
pa na dunja, na svijet On dade nas; 100
Na nebesa i na Zemlju svaku stvar
Učinijo za insane hizmećar.
Pa nas pito: “Nijesam li ja vaš Bog”
Mi smo rekli: “Jesi Ti baš svemu Bog”.
Tu smo rekli da ćemo slušat
Kako rekne da ćemo Mu robovat.
Ovu riječ neće poreć musliman
On će tražit da nauči din-iman.
Koji ne zna i ne drži din-iman
On je slago da će biti musliman. 110
Pejgambere i kitabe[13] spremi nam
Što je pravo, što je krivo kaza nam.
Džahil ostat, ne znat šta je nama din
Nije za to razi Rabbil-alemin.[14]
Neće Allah oprostiti On veli,
Što su od imana džahil ostali.
Ako hoćeš da si mu’min, musliman,
Dobro gledaj, pa nauči din-iman.
Nije mu’min koji ne zna za iman
Sal’ imenom ne biva se musliman. 120
Hitro traži, da naučiš iman
Dok ti nije od edžela došo dan.
Brez imana nije kabul[15] ni namaz
Nit je zekat, nit je dova, ni nijaz.
I hadžiluk kabul nije ni nikjah
U tom halu on što radi je đunah.
Nije kabul i što posti i uči,
Nesreća je da ga gledaš u oči.
I na vojsku da pogine, ubije
Za šehidluk, za gaziluk on nije; 130
Pogano je što zakolje, ulovi,
To je meso jesti haram znajte vi;
Žensko, muško sve za to jednako je
Koji nema dina eto kako je.
Pa je tako i ko iman izgubi
Ko učini kufur brez imana je.
Pa ti čuvaj, nemoj iman izgubit
Šta je kufur nemoj radit, govorit.
Šta je kufur u kitabe to ima
Pa ti pitaj nek ti kaže ulema. 140
Nije fajda lijep amel imati
A za iman što je pravo ne znati.
Pravo treba iman znat i vjerovat
pa za amel ondar sevab će imat.
Pejgamber naš što je kazo od Boga,
To je iman, farz je to na svakoga.
S manijom Amentubillah[16] pravo znat,
To je iman što smo dužni vjerovat.
AMENTU BILLAHI
(JA VJERUJEM U ALLAHA)
Bog je Jedan, nema drugog sal Allah
Svi velimo: „La ilahe illellah“.[17] 150
Nit je rođen, ni’će On umrijeti,
nema Allah sina, majku znadi ti;
Nit je posto, niti će Ga nestati,
I šta hoće more sve učiniti.
Čuje, vidi, ništa nema da ne zna
Sve čitave sifate On sam ima,
I od stvari ni na šta ne naliči;
Ništa nema na Boga da priliči;
On je nešto ama nije da je stvar
Stvari sve postanak imaju i kvar. 160
Nit je Sobom ufatijo ravnoću,
Nit je Sobom potpunijo praznoću.
Na Nebesa i na Zemlju nije On
Sve je jednak, nije nuždan, nije bon.
Govor ima ama nije ko u nas
Nije s harfom, nije avaz, nije glas.
harfovi su, avazi su pored nas
Naš je govor na harfove i na glas.
Sve On stvara, naređuje šta hoće,
Ništa samo ne postaje, nit niče. 170
Znaj ti Boga kako kaže u kitab
Pa da muku ti ne tegliš, ni azab.
A sve ono što na misao može doć
Nije to Bog, tog se mišlja treba proć
VE MELAIKETIHI
(JA VJERUJEM U BOŽIJE MELEKE)
I od nura[18] meleke je stvorijo
I sve him je poslove odredijo;
Niti jedu, niti piju, ni spavaju
Nit sramota, ni grehota imaju.
Nit su muško, nit su žensko, čisti su,
Slušaju sve, Bogu asi nijesu. 180
Mu’mini su, oni iman imaju
Kako Allah zapovidi, robuju.
Odabrana meleka su četiri
Sve su za to kazali pejgamberi.
Najprvi je Džebrail, pa Azrail,
pa Israfil, a četvrti Mikail.
Meleki su jedni na insanima,
Pišu govor i poslove sve nama.
Defteri se od toga sve nama dat,
svačiji će poso i govor se znat. 190
Za dobar poso i govor bit sevab
a za ružan bitimuka i azab.
Ako hoćeš u azab da ne goriš
zlo nemoj da radiš, ni govoriš.
Šta je đunah nemoj slušat, ni gledat,
nemoj prodat, nemoj zato pare dat.
VE KUTUBIHI
(JA VJERUJEM U BOŽIJE POSLANICE)
Na svijet Božiji kitabi su,
nekijem pejgamberima dati su.
Pa da svijet pravo Boga vjeruje,
I da svijet pravo Bogu robuje. 200
Znamo mi sto i četiri došlo je
Sto suhufa[19] a četiri velki je:
Jedan Tevrat,[20] jedan Zebur[21] i Indžil,[22]
Pa naš Kur’an, sve donijo Džibril.
Našem Pejgamberu Kur’an je došo,
A ostalijem je zeman svoj prošo.
Božiji kitabi-govor Božiji
Nama Kur’an čuva Allah, pa stoji.
Za svakoga je došo Kur’an za svakad,
Neće drugi doći kitab baš nikad. 210
VE RESULIHI
(JA VJERUJEM U BOŽIJE POSLANIKE)
Spremi Allah na svijet pejgambere
Da svijetu kažu dinske habere.
Najprvi je Adem, a najposle naš,
Svi su pejgamberi bili pravo baš.
Naš pejgamber Muhamed ime mu
Odabrao ga dobro Allah u svemu.
Porad njega stvorijo je svijeta
Bogu šućur mi smo mu od ummeta.
Naš je pejgamber dokazao istinu,
Sve što treba i insanu i džinu. 220
Pejgamberska hatma[23] pejgamber je naš,
Više neće doći nikad baš.
Jednu noć je on na Miradž izišo,
Čak od Kabe u Kudus je otišo.
Dragi Allah mi Ti se molimo baš,
salavate da činiš Ti kako znaš.
Na sve pejgambere redom, starinom,
I na našeg Pejgambera s družinom.
VEL-JEUMIL AHIRI
(JA VJERUJEM U SUDNJI DAN)
Božiji kitabi kažu nam bejan[24]
Svijetu će doći ahiretski dan. 230
Sve dunjaluk u galami izmiče
A Kijamet sve se bliži primiče.
Kad će proći dunjaluk svoj zeman,
Jeumi ahir dojće najkrajnji mu dan.
Pa Israfil on će u sur puhnuti
Neće insan živ ni hajvan ostati.
U tom danu huka, muka, vrisak strahovit
Izdrobit se brda, zemlja ravan bit.
I nebesa ispucati, prolomit
I Mjesec se i Sunce se ufatit. 240
I zvijezde popadati i prosut,
Sav će svijet biti harab i sasut.
Nema vijek čas po čas prolazi
A edžel-čas sve bliže nam dolazi.
Mi u gaflet sal za dunja propali,
u deftere dobra i zla trpali.
VE BIL-KADREI HAJRIHI VE ŠERIHI MINELLAHI TEALA
(I VJERUJEM DA SVE ŠTO SE DOGAĐA BIVA SA BOŽIJIM ODREĐENJEM)
Od Boga je suđen kadar i kader
Dobro i zlo stvara Allah – hajir i šer.
U kitabe dao nam je on haber
Nije razi da se radi šta je šer. 250
Za poslove hoću-neću ti imaš,
Nek se moreš od đunaha da čuvaš.
Pa se čuvaj u grehote ne gazi
Što je halal ono radi i pazi.
Đunah radit, pa na takdir vikati,
On je kafir ko će tako raditi.
Boga slušaj i od zla se uklanjaj
To si dužan, krivo takdir ne gledaj.
Jel ti kadir okušavaj, obilazi,
A ne čekaj da ti samo dolazi. 260
Šta je takdir nećeš biti ni pitan
Za ibadet bićeš pitan i iman.
Gine, umre sa edželom baš svako,
Prije vakta ne umire baš niko.
Edžel i smrt to zajedno biva baš
Određen je svakom vijek neka znaš.
VEL-BA’SU BA’DEL MEVTI HAKUN
(I VJERUJEM U PROŽIVLJENJE POSLIJE SMRTI)
I po smrti da oživimo opet
Da će Allah to se rekne Ahiret.
Znamo mi baš nas je Allah stvorijo
U tijela dušu nam On spremijo. 270
I po smrti On će nas proživjeti,
istruhnuta tijela pomladiti.
Svakom svoju dušu sve povratiti
Svako za poslove će se pitati.
I u kabur ima ni’met i azab,
sual ima, Mu’min će mu dati dževab.
Primi ono što ti kaže u kitab,
dobro misli ahiretski ti hisab.
Ti ne radi što će dinu biti zijan,
Dobro znaj ti tamo ima i mizan. 280
Nad Džehennem je pružen i sirat
Pa će neki proći neki će popadat.
Od poslova defteri se nama dat
Radovat se neko, neki se kajat.
Pa ko iz rad Ahireta radi sad
Neće tamo muku imat, nit jad.
Koji misli sal na dunja biti živ
U azabe što će biti sam je kriv.
FASLUN FIL-I’TISAMI BIL-KITABI VES-SUNNETI
(PRAKTICIRANJE KUR’ANA I SUNNETA)
Ko poslove sve kitabom provodi
On u Džennet veselo baš uhodi.
Ko poslove šerijatu ugodi
On selamet istinom baš uhodi. 290
Među nama dinski poslovi garib
U bid’atski[25] mi se uvalili glib.
Dobor gledaj ne prifaćaj bid’ate
Naučavaj, drži dinske nasihate.
Ružni bid’at što ga kudi din, kitab,
Ko ga radi biće za to on azab.
Pejgamberski adet to su sunneti
Sunnete ne radit, to su bid’ati.
Prifaćaju neke ružne adete
Zabacaju farzove i sunnete. 300
Neislamske, invojerske adete,
Što nije po dinu vi ne radite.
Sad na dunja ko se ugađa kome?
S tijem biće na svijetu onome.
Prifaćaju neki strane adete
ne slušaju Boga, jedu ni’mete.
Ne boji se on, šta voli to nosi
Pa i ako dinu to ne podnosi.
Ne poznaješ il’ je mu’min il’ čifut
Žensko, muško prihvatili taki put. 310
Ne smiješ mu da nazoveš ti selam
Ne poznaješ il’ je kafir il’ islam.
Pa takome strahoba je za iman
sramota je što j’ kafiru ugodan.
Nije Allah razi strano da nosiš
Kad si mumin vjersko treba da voliš.
Pa ti tako i svoj evlad naučiš
Te i dragog tako na zlo navodiš.
Kad si mu’min, slušaj ajet i hadis
Da ne vara tebe pogan i habis. 320
Pravi mu’min žalovito sve plače
Dinski adet što propade sve jače.
Da smo dinsko dobro naše čuvali
napredak bi u svemu imali.
Da nijesmo strani adet primili
Naše bismo dobro mi očuvali.
Pravi insan jadno ječi i jadi
Kad se krivda više pravde posadi.
Munafika stoji huka i vika
Slušat kitab teško him je i muka, 330
Uz riječ se mnogo kune i laže
Hem se ruga i na šalu podiže.
Dinske hodže niti traži nit haje
Jedva čeka mahanu im da čuje.
I kad klanja ružno klanja, brez dove
svoju sortu sve on traži i zove.
Kad govori bezobrazno govori
I za krivdu neće da se pokori.
Da ne haje slušat laže, on kaže
A on ahbab sa onijem što laže. 340
Din-kitabe ko ne sliša, ne uči
Munafika voli, a vjernika on muči.
Ne brine se za ibadet, za đunah
Za batilom pristajati uzo mah.
Ružan adet, ružan poso provodi
Pa i dragog u tom mami, navodi.
Sal za dunja ma’rifet on uči
A za dinsko nit se brine, nit muči.
Hijaneti varaju nam sad evlad
da im dinski zabatalu i’tikad.[26] 350
Naša mladež u bid’ate propada
Din se slabi, nama sve više jada.
Sal za dunja prifaćaju sve više
Haman svaki za to uči i piše.
Jedan drugog u bid’ate navodi
Naša mladež tako u zlo uhodi.
Dinski poso ragbet[27] među nas
Bid’at-poso, ružan adet uzo nas.
Jedu, piju, hodaju bid’atom
A ne haju pejgamberskim sunnetom. 360
Da mu rekneš nemoj radit bid’ate
On te broji u insane mahnite.
Sad ko radi poslove sunnetima
Koliko sto šehida sevab mu ima.
Ko nasihat ne sluša šta govori
On je ahmak, on je insan najgori.
Teško onom koji vadi sureta
Ko ne sluša dinskijeh nasihata.
Pokuđeno i prodavat sureta
I poklonit i držati grehota. 370
Rukama je nesreća to raditi
Očima je u to zijan gledati.
Riječ ima pejgamberska u kitab
koliko će za to žestok bit azab.
Rahmet-melek ne ulazi u kuće
U koje se pas i suret zavuče.
Dragi brate, da ti kažem ovo sad
Sveg se čuvaj, nemoj radit ti fesad.
Slušaj kitab, dinski poso nauči
Besposlicu niti traži, nit uči. 380
Bogu pravo robovati neka znaš
Pa ćeš zato selamet i nagradu da imaš.
Dobro nagli i sebe ti zamuči
Birgiviju,[28] Durjektu[29] nauči
Hamza-efendinu Risalu da uznaš
Kupit, prodat, pravo radit, pa da znaš.
Halebiju, Multeku[30] i tarikat
Traži da znaš ako si nam pravi brat.
Pa kitabe ako učit ne umiješ
Iz kitaba slušajući znat možeš. 390
Nit se mu’min sal imenom može bit
Ni pametnom vjerovanje provodit.
Iz kitaba naučiti i uznat
Od pameti nije kabul vjerovat.
Din-kitabe ko ne sluša, ne pazi
Poslovima u đunah on ulazi,
Brez kitaba nit se pravda nalazi,
Ni sa samom mukom halal dolazi.
Ko ne pita hodže, nit uči kitab
Zar mu neće muka biti i azab. 400
Da se pravda po pameti nalazi
Što da pejgamber i kitab dolazi.
Mnogi veli: „Ja sam mu’min, musliman“
A ne brine zna li pravo on iman.
Dan po dan mu tako prolazi
Nit mu za to briga nit strah dolazi
Jede da radi, a radi da jede
Dok mu edžel Azraila dovede
Sve za dunja dobro čuva on hisab
A za dinski poso ne pita kitab, 410
Svako svoj poso radi, govori
Ko je mu’min oko dina najvoli.
Mu’minu je dinski poso najpreči
Govor mu je oko dina najjači,
Niit žali dušu za din, niti mal
A brez dina rad, izgura ružni hal,
Sve ostalo da se smakne, nestane
nije briga kad nam iman proadne,
Dinski dušman mala ima i kuće
Šta je fajda, brez imana šta hoće. 420
FASLUN FIL-KESBI VES-SA’JI
(O RADU I ZARADI)
Nama treba jesti, piti, raditi
Da mognemo Ahiret zaraditi.
Nama dunja ahiretska čaršija
Imat iman, verovati sermija.[31]
Nama treba dunja radit dan i noć
Koji će nam dinu biti za pomoć.
Kako ćemo Ahiret zaraditi
Mi na dunja došli, za to znaš li ti?
Sal za sami dunja nemoj raditi
Za edžel-dan gotovi se, brate ti! 430
Koliko misliš još da nećeš umrijet
Šta si sabro što ćeš s tobom ponijet.
Radi ono od šta će ti bit pomoć
Kad će tebi ahiretske nužde doć.
Ti ne drži oni poso za poso
Pošto umreš za šta nećeš bit veseo.
Pametan je koji traži sve poso
Za koji će pošto umre bit veseo.
Koji Bogu ne robuje ne klanja
šta je fajda marifete[32] što hi zna. 440
I nevjernik može znat dobro zanat
To mu neće ništa fajdu tamo dat.
Da ne tegliš u Džennem ti azab
Zato uči marifete i kitab.
Nek umiješ pravo radit, poslovat
Nek ti znaš pravo Bogu robovat.
Nemoj tražit oni poso i zanat
Koji ne da i docnite vjerovat.
Nemoj biti sa onijem ti ahbab
Koji ćete navodit na azab. 450
Koga haješ, haj ga što sluša Boga
Koga mrziš što ne sluša mrzi ga.
Insan će se za ahbabluk kajati
Za koji ga azab, muka prifati.
Ako ne znaš učit, slušaj ti kitab
Dinski kitab to je dobri naš ahbab,
Pa i drugog na sevab da navodiš
Ti si dužan da ga od zla odlučiš
Oko dina jedan, drugog naučit
To smo dužni pa i drugog nagonit 460
Otac, majka, hodže majstor sve tako
I ostali svaki kome sudi tako.
Dinski poso naučiti najpreče,
Što će insan biti pitan najviše.
Otac, majka biće pitan i oni
Ko ga more ko na to da nagoni.
Kome nije dinski poso najpreči
Nek ti evlad ne sluša ga, ni uči.
Hodži dinskom podaj evlad nek uči
Binamaza[33] ne drži ga u kući. 470
Nek ti evlad din nauči to gledaj
Da brez dina on ostane ti ne daj.
Babo ahmak, sin mu batal, sve batal
Teško li se u koga je taki hal.
Traži posla, nemoj biti lijeni
boga slušaj, nećeš biti bijeni.
Ko je lijen vakat gubi on i mal
Još gori je koji ne zna ilmihal.
FASLUN FIL-ILMI VEL-ULEMAI VE TEVKIRUHUMA VE BIRRUL-VALIDEJNI VE TE’DIBUL-EVLADI
(POGLAVLJE O NAUCI I UČENJACIMA, DOBROČINSTVU, POSLUŠNOSTI RODITELJIMA I ODGOJU DJECE)
Dinski poso koji tebe nauči
Da ga slušaš on je majstor najpreči. 480
Koji neće dinu hizmet da čini
Nit ga slušaj, nit mu pomoć učini.
Mi smo dužni dinske hodže hajati
Ko ne haje mlogo će se kajati
U koga se pravi iman nalazi
On se za din sa ulemom sve pazi
Pa da dinske poslove on nauči
Ne žali se da se za to zamuči
Dinske hodže koji traži i pazi
Prilika je on u Džennet ulazi. 490
Među nama navalijo sad fesad
Ilmu dinskom ne prolazak i kesad.
Koji ne zna Kur’an hadis ma’nije
Drugo da zna od uleme on nije.
Ko ne haje uznat ajet i hadis
On je pogan, on je ahmak I habis.
Božje i pjegamberske govore
Svaki j’džun da hi uzna što more,
Pa kad umre on će jadit, žaliti
Ko je mogo kolko bilo uznati. 500
Ko zna učit, pa se Boga sve boji
toga kitab u ulem sve broji.
Poznaje se pravi ilum ko uči
Biće srećan ilumskijem ni’metom.
Dinskog ilma ko ne pazi ulemu
On će teglit jad i muku golemu.
Dinskom ilmu ko ne čini itibar
Kajaće se kad mu neće bit uhar.
Neće hodže, neće kitab fermason
Svijetu se udobrava samo on. 510
Sal se čuvat tuđeg haka on kaže
Na ibadet, na namaz se on diže,
Ahireta on ne čini i’tikad
Nit seboji, niti ima za to nad.
Od uleme on odobija i plaši
Ko ga sluša on ga tako.
Jedva čeka mahanu him da čuje
Pa da svijet, ruži hodže kazuje.
Din dušman ružit hodže najvoli,
Teško li kad ga vatra opkoli. 520
Ulema su nama dinski majstori
I popravi majstor ako obori,
Ko zna učit ako đunah izradi
On umije da seopet izvadi,
U đunahu ni za kijem ne pristaj
Neće lakšat to azaba dobro znaj,
Arsuz, ahmak dinsko što je ne uči
A za đunah sve otvara on oči,
Šta je đunah, svakomđunah neka znaš
Din nam jedan, zato iman ti imaš. 530
Svako j’ dužan sevab radit, vjerovat
Nije samo ko je hodža I bradat.
Mi smo dužni din-nasihat slučati
Koji neće kajaće se, plakati.
Ulema su dužni svijet čuvati
Svijet dužan din-ulemu slušati.
Din-ulemi sobom malompomoći
Nek se širi, nek se više din uči,
Din-ulema jesu nama hekimi
Da u dinu ne bivamo bolesni. 540
Dok mi tako jedna drugog čuvamo
Mi selamet I napredak imamo.
Neki opet one hodže biraju
Koji neće za đunah da diraju.
Kad mu hodža đunah ružit naloži
Na tog hodžu ružan jezik on pruži.
Na đunahe, koji viče i ruži
Pogan insane, on ga kudi i niži.
Ocu, majci, i hodži i ko je star
Nama treba da činimo i’tibar. 550
Ocu, majci, hodži dobro ko čini
Nikad on baš neće biti mučeni.
Ko ne sluša oca, majku, i hodže
Teško li seu azabu kad dođe.
Od te sorte dobro se ti čuvaj
I tebe će oni navuć na belaj.
Otac, majka kad pametno ne radi
Svog evlada na asiluk navodi.
Dobor nek si ti za evlad pametan
Pa mu ne daj govor, poso sramotan. 560
I na zlo nemoj da ga zapušćaš
Što hoće nemoj obraz da mu daš.
Izranije treba evlad čuvati
Ružan poso, ružnu riječ ne daj ti.
Dinskom hodži spremaj brate ti evlad
Neka uzna šta je dinski i’tikad,
Nagoni ga na namaze, na sevab
Navodi ga neka haje din-kitab.
S jaramazom ti mu ne dja hoditi
Kud je đunah ti ga nemoj voditi. 570
Istinom baš pravo za din ko haje
Dinski poso mu prođe na daje.
Dinski poso da nauči on želi
Istinom i pravo on din ne voli.
Kad se počne oko dina učiti
Zagovara i počne se mučiti,
Kad se kitab uči fata ga muka
Đunah slušat makar bila i huka.
Pa i zato oni hodže ne haju
Din-poslove pravo radit ne znaju. 580
Najviše je za insane taksirat
Koji neće Bogu Dragom robovat.
Bog im daje, da jedu, piju, posluju,
Ne brinu se, Bošu što ne robuju.
Ko je taki ne brine se za iman
A za đunah slobodan je razuman.
Traži iladž za tijelo kad je bon,
A ne traži što je bon u dinu on.
Obadvome traži, brate, ti iladž
Tijelo brez dina selamet neće nać. 590
FASLUN FIS-SALATI VE ZEMMU TARIKIHA
(POGLAVLJE O NAMAZU I ONOME KO GA OSTAVLJA)
Bajram nama, sreća nama za iman
Kad klanjamo i postimo ramazan.
Koji poso tebe docni da klanjaš
Nesreća je u tom poslu neka znaš.
Ti hikaja nekakvija ne slušaj
Da ne klanjaš ko ti kaže je kolaj.
Na đunah te navodi, podražuje
Da se Boga ne bojiš razblažuje.
Navodi te ašićare u azab
Pa ti pitaj ako ne znaš u kitab. 600
Koji Boga sluša i ko ne sluša
Nije jednak, to i pamet naša zna.
Zar bi bilo žita, da se ne sije
Ko je vjernik neklanjati ne smije.
Neklanjati a selamet čekati
Ne sijati a da nikne misliti.
Kjafir biti najviša je mahana
Pa je ondar koji namaz ne klanja.
Šta li misli koji ne klanja namaz
Još kad čuje od ezana on avaz. 610
Za namaz se ne brine baško Jovan
Sal imenom on se drži musliman.
Sa namazom poznaje semusliman
Kako ima on u srce jak iman.
Klanjat namaz ko ne nagli, ne haje
Dobro znaj ti u imanu slabo je.
Ti si muslim, sam se tegli, pa klanjaj
Da ti drugi namiguje ne čekaj.
Roba slušaš a ne misliš na Boga
On te hrani a ti slušaš drugoga. 620
Brigu imaj za ibadet te klanjaj
Pa poslovi biće dobro i kolaj.
Znaš li, namaz dinski direk nama je
Znaš li namaz ibadetu glava je.
Ko ne klanja ne boji se od Boga
Na zanat mu nemoj davat nikoga.
Muško, žensko treba klanjat star i mlad
Ko ne klanja za iman mu ružan nad.
Teško li se ko mahanu nalazi
Onome što na namaze dolazi. 630
Koji klanja ti ga počneš faliti
Binamaz ga odmah počne kuditi.
Koji klanja đunahi mu padaju
Kad ne klanja đunahi se zidaju.
Ko ne klanja i drugome nesreća
Za to će him biti muka još veća.
I insan se i hajvan se namuči
Kad se insan ne klanjati nauči.
Nsreća je i zlo vel’ko u kući
U kojoj se ne klanja i ne uči. 640
Vjerska kuća poznaje se po tome
Kad to nema, azab viče: “Eto me!”
Mlogo ima kako ću ti kazati
Od đunaha namaz će te oprati.
Ko ne klanja, u koga je jeftin din
Drug mu nemoj biti, nije on emin.
Traži, brate, pravo da klanjaš namaz
Dobro slušaj pravog ezana avaz.
Ružno klanjat, pa se nadat još sevab
To ko kaže nije našo u kitab. 650
Znaš li za din, šta ti hoće brz imam
znaš li namaz kome stojiš na kijam.
Koji ne zna namaz šta je, to čini
On će za to biti pitan, mučeni.
Dinski poso ko na šalu podiže
On je zlo, u Džehennem sve niže.
Dinski poso ko ponizi biće hor
Muku imat i tegliti velki zor.
Šta je dinsko za golemo drži ti
Čini pomoć, svašta od zla brani ti. 660
Svaki sastanak i poso je đunah
Koji docni na namaze i sabah.
Sedamdeset i tri grane je iman
Pejgamber je za to kazo sve bejan.
Pet je grana najviše za iman
Da se pozna ko mu’min, musliman.
Najprva je za svoj iman kazati
Te Šehadet ašićare učiti.
A druga je pravo namaz klanjati
A treća je malski zekat davati. 680
A četvrta da se posti Ramazan
Hadž učinit peta grana za iman.
Pa imanske grane nemoj da lomiš
Ako tražiš sa imanom da seliš.
Vjernik biti, ne vjerovat, kako će?
Vjerovanej baš iz imana izići će.
Gafil insan verovati ne haje
Suho drvo lista, roda ne daje.
Boga slušaj nemoj sebe slušati
Pa u Džennet ćeš se urahatiti. 690
Pravi iman, to je namaz, pa zekat
Pa Ramazan, pa hadžiluk nama dat.
Ako želiš zate sevab nabavit
Iz kitaba to ćeš iznat, pa radit.
Pa smo dužni prvo Kur’an učiti
Te za tedžvid dobro se promučiti.
Muško, žensko pravo učit dužno je
Krivo učit i slušati ružno je.
Šejtan haje tegaiju da učiš
I ko sluša u đunah ga ti vodiš. 700
Ko je ahmak samo traži on avaz
ne brine se jel’ mu prvo za namaz.
FASLUN FI TEZHIBIL AHLAKI
(POGLAVLJE O MORALU)
Koji nema dobrehuje i ahlak
Šta je fajda i ako j baš junak,
Dobre huje u kog nema i ne bi
Ružnom hujom din i iman on gubi.
Svaki đunah, ružna huja neka znaš
On se čuva ružne huje prvo baš.
Ne znat iman, to je huja najgora
I znat iman a učinit kufura. 710
S kufurom se u Džehennem sve gori
A s’ imanom baš u Džennet utvrdi.
Nesreća je oženit se, udati
A za iman, za šartove ne znati.
Obadvome to je haram neka znaš
A brez dina nije nikjah već zina.[34]
Ahmak insan fali poso on i mal
Ne brine se umijeli ilmihal.
Ti se čuvaj, nemoj biti huje ters
On ne sluša makar bio baš i ders 720
To je ono u koga je huja sert[35]
I ta sorta muku tegli, pa i der.
Ne kabuli da mu krivdu popraviš
Teško mu je što mu kibur ti slomiš.
On u đunah i pametna sebe zna
On ti neće ni nasihat da pozna.
Nama lagat i varat ne podnosi
Nije dobro ko se fali, ponosi.
Koji laže kako ćeš mu bit emin
Pa i ako učini ti on jemin. 730
Kojilaže obraz nema dobro znaj
On će svako zlo uradit i belaj.
Dirat nekog, nekome se rugati
Razabirat mahane i gubati,
Koji tuđe raskopova mahane
Baško muha traži stvari pogane.
Tuđi đunah i sramote otkrivač
Baš sramotna muka će ga brzo nać.
I na šalu nekog dirat, ljutiti
Zavađat, među svjet krijući. 740
Za očima ružno nekomizreći
Tešku riječ izgovorit u oči.
Ocu, majci bečiti oči, drečati
Na starijeg ružan govor vikati.
Begenisat sebe, pa se veličat
A drugoga nižiti i mahanisat.
Potvarati, bjediti iftirom[36]
Ružno mislit, hućum činet vesvesom
Sve je Allah zabranijo ovo baš
I još imam da ti kažem neka znaš. 750
Baš je fuhuš, bezobrazno govorit
I sramotno maskarit se i šalit.
Ko za obraz, za iman se baš boji
Kud je fuhuš nit sluša, nit stoji.
Bezobraznu riječ nemoj govorit
Još more od tebe ko naučit.
Brz je insan da se na zlo nauči
Tih je insan da se od zla otkuči. 760
Pogan poso livata[37] je i zina
To ne radi što ga čeka, koji zna.
Oko toga i šalit se ružno je
Čisti insan od toga on čisti je.
Šta je đunah ti se nemoj šaliti
Da postaneš isti nemoj ti raditi.
Šala biva za početak istini
Dok započneš istinom ti pričati,
Od đunhske ti se čuvaj sitnine
Ako nećeš da zaradiš krupnine. 770
Dobor i zlo nauči se po malo
Od sitnoga mlogo krupno bivalo.
Muško s muškim radit poso sramotan
Tome reknu livatluk i pogan.
Obadvoje treba šibat i ubit
Pošto umru žestok će him azab bit.
Meleki ih iz mezara iznesu
Pa u kom ih to azabu odnesu.
A sa ženskim brez nikaha sastanak
To je zina, haram, pogan sastanak. 780
I za zina ima šiba i ubit
Pošto umru plaho će him azab bit.
Ukubeti i hastaluk dolazi
Kad se zina među svijet nalazi.
Pa za đunah brzo traži ti ilač
Pitaj hodžu, plači Bogu, nećeš zać.
Ko je pogan radi poso on pogan
Šta je fajda i ako je on zgodan
I ko krade, ko je katil i hajduk
On je gori za svijeta nego vuk 790
Šta li misli ova sorta za iman
Sve će plaćat u azabu i zijan.
Krivo držat teraziju i kantar
Kajaće se koji čini taku stvar.
Igre igrat, pare za to davati
To ko radi on će muku imati.
Ko haramom zarađuje i stiče
Na mukama u azabe plakaće.
Ko haramom sebe hrani il’ poji
Kako li se Ahireta ne boji. 800
Piti ono koje pamet zanosi
Teško li se i ko pije i nosi.
Koji piju šta je haram, brate moj,
U Džehennem biće oni, piće gnoj.
I ko radi interesom, kamatom
On će padat, a trbuh mu pun vatrom.
Pa i haram naplatiti i platiti
To je haram i prodavat i kupiti.
Ko provodi sve đunahe dragoće
Na svijetu onome on žaliće. 810
U đunahu ko provodi mladosti
Kajaće se, azab teglit, žaliti.
Pokuđen je ko se na zlo slobodi
Brezobrazno i s jordamom on hodi.
Pa je đunah ti ponosno da hodiš
Te da kapu nad očima navodiš.
Makar te šalom kad ko šapku navuče
Din izgubi, iman mu se izvuče.
Kad si vjernik vjersku nosi ti kapu
Nije naše da nosimo avrapu. 820
Sa grehotom, da se smiješ ružno je
Za tijem baš briga, kahar stignuo je.
U đunahu ko provodi mladosti
Kajaće se, azab teglit, žaliti.
Šejtan kaže: “De de, đunah radi sad
Šta se bojiš, šta se brineš, još si mlad.”
Pa ne slušaj šejtana ni la’neta
Ako hoćeš rahmeta i Dženneta.
Gospoda je, pokoran je ko je mlad
Boga sluša,a hiretski radi rad. 830
Na skupnice i na svadbe ko hodi
Tu se u zlu najviše oslobodi.
Ti ne pitaj ni za koga kako je
Po družini poznaješ ga on ko je.
Čisti čistog, a pogani poganog
Sve se nađu ko je kome u šta drug.
Dobro i zlo nauči se sastajuć
Od drugoga gledajući, slušajuć.
Zla družina od pahčadi je gora
Zlo te uči navađa te i vara. 840
Jedan drugog sve đunahom pogani
U Džehennem, a azab ga nagoni.
Dobri ahbab u sevab te sve vodi
Dušman ti je ko te na zlo navodi.
Jaramaz je s jaramazom ko hodi
Pa haljine i govor mu ugodi.
Iman ima ko se čuva sramote
Pokriva se da ne bude grehote.
Slušat kitab, dinske hodže on haje
Pa grehote i sramote poznaje. 850
Nemoj haram da oblačiš, da nosiš
Jaramazu, kafiru se naličiš.
Pravi muslim, on u dinu nije bon
Pa da neislamsko ne svetkuje on.
Briga ima, da ne skrivi Bogu on
Sal od Boga traži pomoć, zdravlje on.
Ko na dunja sal za dunja posluje
Pravo iman naučio on nije.
Ko se za smrt pravo sprema i boji
Veliku kuću niti zida ni voli. 860
Ko ne klanja, dinske hodže ne haje
Ne smije se za tog reći dobar je.
Sal ne pitaj otac, majka ko mu je
Već ti gledaj govor, poso šta mu je.
Ko ne sluša Boga nije gospoda
On je gori nego miš ispod poda.
gospoda je ko robovat nauči
Boga sluša, da raziluk dokuči.
Ko na dunja sal za dunja bijo živ
U azabu što je dopro sam je kriv. 870
Pa ko hoće da se tako ne muči
Dok je vakat nek se za din promuči.
Pa ti traži te nauči dok si mlad
Da ne tegliš u starosti muku, jad.
Vjerovanjem gledaj višeg od sebe
Dunjalukom misli nižeg od sebe.
Dok je vakat dobri poso radi ti
Znaš li vakat da se neće vratiti.
Prošli namaz brže gledaj, naklanjaj
Što si dužan kolko moreš ti prodaj. 890
Pomiri se s kijem si se svadijo
Halali se koga si ucvilijo.
I ponovi često nikjah i iman
I naposti što si dužan Ramazan.
Za kriv jemin, za ostale hakove
Kitab pitaj za sve ove poslove.
Bogu robuj što si rob ibadetom
A ne robuj rad svijeta adetom.
Zlija adeta se treba prohodit
Din kitabom dobro sebe ugodit. 900
Otac, majka, hodža kad te zazove
Odmah slušaj, čuvaj him se bedove.[38]
Ocu, majci dovu čini i hodži
Dinski kitab đe se uči tu dođi.
Otac, majka, hodža, majstor bit azab
Ako nisu dali učit din-kitab.
Ko hajvane il insane namuči
Dojće vakat, pa će plakat vrišteći.
Ko šta radiigovori i nosi
Srce mu je tako pa to iznosi. 910
Poslovi se, govori se gledaju
Te se s tijem naša srca poznaju.
Čisto srce Boga sluša, robuje
Pogano je kad vjerovat ne haje.
Kud ćeš viši za insana taksirat
Koji dragom Bogu neće robovat.
Kako tražiš dinu pomoć onoga
Ko ne drži šta je došlo od Boga.
Nije Allah razi da tražiš onog
Ko ne klanja i ne drži dina svog. 920
Kome za din srce plače i gori
Mal i dušu, sve on za din provodi.
Nasihat se iz kitaba uzima
Šta nam treba sve u Kur’an to ima.
Kur’an slušaj, šta nam kažu ajeti
Iz ajeta došli su nasihati.
FASLU FI DUAI HATIME
(POGLAVLJE O DOVIKRAJ)
Pošto klanjaš tesbih uči i dovu
Dobro čuvaj svakad ti dovu.
Za namazom dove Kabul bivaju
Koji znaju dobor ovu čuvaju. 930
Čisto, pravo ko se Allahu moli
Dovu ćemo ukabulit on veli:
Dragi Allah sačuvaj nam ti iman
Svakog časa in a samrti naš zeman.
I kabur nam džennet-baščom učini
Džennetskijem nimetima začini!
Af učini nam đunahe, ja Kerim
U Tvoj Džennet nadamo se, ja Rahim!
Ahiretski Ti nam baš azab ne daj
I hisabe nam učini Ti kolaj. 940
I veselo da na Sirat prođemo
Pa radosno u Džennet dođemo.
Hamdu lillahi dobri nimet dade nam
Te Sarajlijin din-nasihat bi tamam. 944
[1] dževahir – nakit
[2] kimet- vrijednost
[3] ezberlisati – naučiti napamet
[4] itibar – čast, ugled, poštovanje, uvaženost
[5] manija – značenje
[6] teganija – melodija
[7] hajati – voljeti
[8] ashab – drug Muhammeda, a.s.
[9] dikat – pažnja, pozornost
[10] nefs – strast
[11] Hakim – Najpravedniji sudija, jedno od Božijih imena
[12] hukum – sud, pravo
[13] kitab – knjiga, poslanica
[14] Rabbil-alemin – Gospodar svjetova
[15] kabul – prihvaćen, ispravan
[16] Amentubillah – Ja vjerujem u Allaha, dž.š., prvi uvjet vjerovanja u islamu.
[17]La ilahe illellah – Nema drugog Boga osim Allaha.
[18] nur – svjetlost
[19] suhufi – listine
[20] Tevrat – Stari zavjet
[21] Zebur – Psalmi Davidovi
[22] Indžil – Novi zavjet
[23] hatma – završetak, kraj; hatma se najčešće koristi da označi završetak jednog učenja Kur’ana.
[24] bejan – otvoreno, bjelodano
[25] bid’at – novotarija
[26] i’tikad –
[27] ragbet –
[28] Birgivija – (Bergivija) djelo vjersko-poučnog karaktera pisano na truskom jeziku, udžbenik u nižim medresama, 1913. godine prevedeno na bosansko jezik i štampano na arebici. Dobilo naziv prema autoru Muhamed ibn Aliju Piru el-Birgiviju.
[29] tadašnji vjerski udžbenik
[30] tadašnji vjerski udžbenici
[31] sermija – glavnica imetka, kapital, trgovačka roba
[32] marifet(luk) – znanje, umijeće, majstorija, dovitljivost
[33] binamaz – onaj koli ne obavlja molitvu
[34] zina – blud
[35] sert – tvrd, opor
[36] iftira – intriga
[37] livat – homoseksualizam
[38] bedova – anatema, dova proklinjanja