Po stijenama miočkim, koje su cio jedan bijeli zid od kamena – sa mnogo prevoja, pećina i provalija, sa strminama, dubinama i visinama, mogle su da se veru samo miočke koze. Lomeći se po tom lomu od krša ka kakvom glogu izniklom iz pukotine, ka žbunu rujevine, ka zelenoj grani jasena, one su se na svojim tankim a jakim nogama uspinjale uz litice i stajale tamo gdje ništa što hodi na četiri noge ne može stići i stati, do samo koza.