Ti koji ne znaš ozbiljna Arapa,
Ti koji ne znaš Perzijanca bludna,
Ti koji ne znaš Turčina-bekriju –
Tebi neće prijat’ – moja pjesma čudna.
Ti što ne ćutiš djevičanske boli
Narodne pjesme iz naših krajeva,
Koju Mujo Fati pod pendžerom pjeva, –
Tebe moja pjesma nigda ne zagr’jeva.
Što da je čitaš, da se dosađivaš,
Kad ona za te nije ispjevana,
Već za gondže-Muju da je dilber-Fati
Popijeva uz žubor bistra šadrvana.
Pusti je u miru! kad te ne zanima,
Ima je ko čitat, jer naš svijet nije
Pokvario ukus s “pjevanijom novom”,
U njemu još tinja iskra poezije.