Pošetale Plavljanke đevojke,
kraj jezera, kraj vode studene,
među sobom govorile mlade:
“Da je nama česmu sagraditi,
sagraditi, cv’jeće posaditi,
i na cv’jeće momke namamiti,
da nam daju, ko što nam ne daju,
da nam daju momke probirati,
mi bi znale koga bi birale:
Varošane ne bi ni jednoga,
Varošani jedne badavdžije,
što imaše, sve za duhan daše,
što stekoše, u kahvu popiše,
gladni sjede, a đevojke glede!”