EGO
ego počiva u čovjeku
čovjek raste u svijetu
neki rukom sretni migom
česti mukom rijetki žigom
mladac na divanu danuje
mladac u o sami samuje
nema znoja nema rana
sve bez boja sve bez brana
žalac kuje žalac psuje
žalac gura žalac natura
sve ga tišti na sve vrišti
vazda pišti svakog ništi
stego ego – ego stego
ALTER EGO
tuđoj muci vazda rad
kad u drugog vidi sklad
izjede ga crni jad
sve mu treba svakog vreba
sve ga mori za sve gori
taština mu srce grije
truhla duša u njeg zrije
koljeno mu sveto nije
svakog vreba svemu treba
za sve gori sve ga mori
šuplje riječi gladna oka
naj’o bi se krvi soka
da mu staneš ikad s boka
sve ga mori svakog vreba
za sve gori sve mu treba
pri susretu stiskom vuče
zborištima slavi guče
a u tmini buče l’ huče
svakog vreba sve ga mori
sve mu treba za sve gori
kiselo se svemu smiješi
spletku svaku hitro riješi
o kako se luda griješi
sve ga boli sve ga soli
sve ga drobi sve ga robi
INTER EGO
na sve halke na sve dveri
stoje hulje čuče zvjeri
ispod oka svak ga mjeri
ego čuje eho gaji
rime kuje čini baji
pokolj snuje dah mu taji
trgom šeće ljude sreće
svakom kreće niko neće
u pos’o se preči meće
mramorima muke reče
stijenje šuti zvuke peče
svaki reže svaki sječe
ni za paru nema žene
što će leći pored bene
može falus sam da blene
dograbi se luda brda
na šum svaki glavu mrda
ne da umu da izvrda
kod svih halki pred sve dveri
stade strka glas se mjeri
ustrvljene od zla zvjeri
MORTE EGO
za života u grob leći
šta o tome sada reći
od svih grijeha grijeh je veći
podno sebe granu seći
zalud rime zalud tropi
ulud klime ulud stropi
krv teslime krv se propi
svaki čovjek jedan svemir
svaki svemir jedan demir
svaki demir stvara nemir
pružit pogled sa Parnasa
ružit ko je druga klasa
dužit korak mimo masa
kužit svak je niža rasa
zalud tropi zalud rime
ulud stropi ulud klime
krv se propi krv teslime
stvoren nemir rađa bijes
rođen bijes njedri vrijes
njedren vrijes gotov lijes
samom sebi kopat raku
iznad glave čuti svraku
oštrit ćošak svakom kraku
leć u tminu spit u mraku
ulud klime
zalud tropi zalud rime
ulud stropi krv teslime krv se propi
gotov lijes groba iska
ko ga strefi a ne biska
spasiće se mučna vriska
POST EGO
u zemlju se humka vrgla
povrh humke trava trgla
umili se rima verba
pjesmu poji miris herba
stišala se kužna berba
šišmiš leti život slavi
šimšir buja zambak plavi
šimšik sjeva bježe mravi
šindre skida štene stravi
kiša spira crne znake
voda nosa u brzake
tavne dane teške mrake
ispari se sve u zrake
i na kraju bi početak
ego rodi nov zametak
trna mrskog siv obletak
a u zime a u ljeta
on li raste on li cvjeta
18-21. 03. 2006.
- Objavljeno u časopisu SENT