ILIJAS DOBARDŽIĆ “KAD SANDŽAKLIJA PUTUJE U SVET”

Zaboraviti nikad neću taj Sandžak krvavi

što caruje u zabludama,

Zaboraviti nikad neću taj Sandžak krvavi

što caruje u zabludama,

što nad njim se krik prolama.

Putujemo kao čergaši od sela do grada,

puni nam džepovi ispisanih pasoša, srce jada,

a život nam je strašan u skitanju!

Jutros sam zalio korita suzama,

poslednji put sam pomilovao nekadašnja

pojila,

zavriskala je majka krikom što prolama

i mlekom što me je dojila,

molila je da poljubim i zemlju i travu.

 

Putujemo, tamo je Anadolija…

Zemlja puta daleka,

bolna me misao i strepnja tamo čeka,

da umrem željan

za rekom,

za rodom,

za plodom,

za zemljom što me,

krikom do neba

da ostanem zvala.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *