Sait Orahovac je autor preko 20 knjiga poezije i proze i bez sumnje značajno ime u istoriji bosanske literature XX stoleća. Spadao je u inventivne i zaslužne književne stvaraoce što potvrđuju njegove brojne knjige poezije i bogato životno delo. Uporedimo li mu zbirke pesama između dva svetska rata, a to su: Vihori uzdaha (Podgorica, 1928), Nemirne svetiljke (Sarajevo, 1930), Motivi iz Bosne (Sarajevo, 1931), Usponi (Nikšić, 1933) i Lirska saopštenja (Sarajevo, 1938, drugo dopunjeno izdanje u Beogradu 1939) sa knjigama nakon 1945., gde spadaju Vrisci i kliktaji (Sarajevo, 1946), Soneti (Sarajevo, 1953), Sonetska senčenja (Sarajevo, 1957), Korak do zida (Sarajevo, 1966), Soneti i minijature (Sarajevo, 1971), Izbor pjesama (Sarajevo, 1974), Krug se zatvara (Sarajevo, 1980), Slapovi: izabrani i dopunjeni soneti (Titograd, 1983) i Biserna orglica (Banja Luka, 1990) možemo konstatovati nekoliko bitnih i zajedničkih obeležja Saitove poezije.